Svim silama je gurao istragu slučaja "Žuta kuća", ispitivao je zloglasne zatvore CIA u Evropi i nije se plašio nikoga. Tako Dika Martija u razgovoru za "Vreme" opisuje Milan St. Protić, koji ga je odlično poznavao. "Nije bio lak za saradnju, ali mene je impresionirao njegov nezavisni duh"
Neverovatna energija i nezavisni duh Dika Martija doveli su do čuvenog izveštaja o slučaju „Žute kuće“ na severu Albanije, u kojoj su ubijani Srbi, a njihovi organi preprodavani na crnom tržištu, kaže za „Vreme“ istoričar Milan St. Protić.
Milan St. Protić ga je izvrsno poznavao jer se Protićevo imenovanje za ambasadora Srbije u Švajcarskoj poklopilo sa Martijevim imenovanjem za specijalnog izvestioca Saveta Evrope za „Žutu kuću“.
„Sarađivali smo punih godinu i po dana i među nama se stvorilo, ako ne baš prijateljstvo, a ono veliko razumevanje“, priseća se Protić.
„To je ogromna zasluga Dika Martija i našeg Tužilaštva za ratne zločine, tada sa Vladimirom Vukčevićem na čelu. Oni su imali izvanredan dokazni materijal. Na to je došla neverovatna upornost Martija“, dodaje Protić.
„Nije bio lak za saradnju“
Dik Marti, čovek širokog obrazovanja, zapravo je švajcarski Italijan, baš kao i Karla del Ponte. Upravo ga je ona nasledila na mestu tužioca kantona Tičino kad je postao švajcarski senator kao član Liberalno-radikalne partije.
U Savetu Evrope se još pre „Žute kuće“ proslavio izveštajem o zloglasnim i tajnim „kaznionicama“ CIA u nekoliko evropskih zemalja. Onde su nečovečno mučeni osumnjičeni za terorizam.
„Time se veoma zamerio Amerikancima. Niti su oni marili njega, niti je on mario njih“, kaže Protić.
foto: Marija JankovićMilan St. Protić
„Iako je znao engleski vrlo dobro, nikad nije hteo da priča na tom jeziku. Sa mnom je pričao na francuskom, to mu je bio intelektualni jezik. Maternji mu je bio italijanski, ali je dobar deo školovanja prošao na francuskom“, kaže naš sagovornik.
Dik Marti je, dodaje Protić, bio jedan od retkih ljudi apsolutnog nezavisnog duha današnjeg vremena.
„Nikome nije polagao račune i nikoga nije uvažavao bez osnova. Nije bio lak za saradnju, ali mene je impresionirao njegov nezavisni duh.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
„Vlasti se sad hvale time što smo izgubili kao zemlja šest meseci sa tim preganjanjem sa Venecijanskom komisijom“, kaže nekadašnji šef Misije Srbije u EU Duško Lopandić
„Mi kao proevropska stranka i grupacija koja se koncentriše sada sa namerom da izađe na izbore, smatramo da neko kao Milo Lompar ne može da bude predsednik Srbije, uprkos onome - ili Srbija ili mafija“, ističe Marinika Tepić
„Uplašena konstantnim padom svog rejtinga, i uporednim rastom studentskog pokreta, vlast bi da proglasi studente za terorističku organizaciju i spreči njihovo učešće na izborima“, kaže redovni član SANU i profesor Hemijskog fakulteta Univerziteta u Beogradu Radomir Saičić
Primeri Crne Gore i Albanije pokazuju na koji način se komunicira u javnosti onda kada zemlja zaista želi da uđe u Evropsku uniju, kaže novinarka portala Savremena politika Sofija Popović
Jerg Heskens je podržavao projekat „Jadar“, čak i kada su pojedinci iz nemačke ambasade u Beogradu ukazivali na to da Nemačka ne bi trebalo da ga forsira zbog protivljenja građana, piše BIRN
Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.