
Bioskop – Partenopa
U raljama zamora materijala
Partenopa, kako je Sorentino predstavlja i usmerava, u biti je nedopadljiv lik koji je esencijalno papirnati konstrukt i ne mnogo više i šire od toga

Partenopa, kako je Sorentino predstavlja i usmerava, u biti je nedopadljiv lik koji je esencijalno papirnati konstrukt i ne mnogo više i šire od toga

Naturalizam je prisutan kao zajednički sadržatelj u svih pet filmova o kojima će ovde biti reči

Film Susedna soba predstavlja novu fazu u karijeri sedamdesetpetogodišnjeg autora: u pitanju je njegov prvi dugometražni igrani film na engleskom jeziku i prvi film sa (uglavnom) nešpanskom glumačkom podelom

Ovaj film nosi potencijal da pokrene prekopotrebni preporod u srpskom filmu naših dana, u smislu da se autori drznu da upornije sanjaju i da izmaštavaju svetove, pa bili oni upadljivo daleko od tipskog i oprobanog

Anora je sočna realistička komedija o suštinskoj nemogućnosti prevazilaženja jaza između ekonomskih i društvenih klasa čak i kada kismet namigne i sugeriše da je takvo nešto tamo negde ispod duge ipak izvodljivo

Jubilarnu 20. „Slobodnu zonu“ otvaraju dva kanska pobednika. Za iduću godinu, organizatori ovog festivala angažovanog filma najavljuju promenu
Ovaj Abasijev film je, čini se, dovoljno iskren i promišljen pokušaj da ukloni Trampove šake sa lica, i onda što uverljivije prikaže portret čoveka koji i kada sam pati, ne odustaje od mogućnosti (a koja nije tek odraz alfamužjačkih i kompetitivnih poriva) da patnju nanese i drugima, makar oni spadali i u krug njegovih najbližih “satelita”

Nejasno je zašto Grlić, čiji su se raniji filmovi, tj. oni iz krunskog dela karijere, odlikovali i lako uočljivom suptilnošću i brižljivo plasiranim i inkorporiranim finesama na planu tema, motiva, ideja (pa onda, zašto da ne, i ideologije i barem njenih jasnih i rečitih odblesaka), u Svemu dođe kraj od samog početka kreće rafalnom paljbom

Aleksi Balaševiću više odgovara pozicija producenta nego scenariste. Megdan je krcat opštim mestima u toj meri da na trenutke poprima obrise nenamerne parodije, mada, ukupno gledano, ponuđeno poseduje kompaktnost i nonšalantnost B filmova čijem zabranu i teži

Supstanca je na prvom mestu i u idejnom smislu vrhunski prikaz košmara dismorfije, odnosno ozbiljnog mentalnog poremećaja i endemski rasprostranjene nemogućnosti realne slike o vlastitom izgledu (i obliku)

Festival filmske režije LIFFE u Leskovcu koncentrisan je na ostvarenja država bivše Jugoslavije. Njegov selektor kaže „čim se pojavi prvi kadar na platnu, gledalac zna, ovo je bivša Jugoslavija, takva je scenografija, takva su lica ljudi“

Novi Lantimosov film svakako “ima svoje trenutke”, ali je sigurno jedno od najslabijih ostvarenja u njegovoj dosadašnjoj filmografiji. Nije pucanj u prazno, ali je daleko od pogotka u centar mete. Očigledno da je Lantimos sa novim filmom požurio a da se nije dovoljno posvetio scenariju, te da je snimio trosatnu bizarnost koja je, manje-više, sama sebi svrha

Velika lepota priča je o večnom Rimu, možda takav film ne bi mogao da nastane izvan Rima, o lepoti i praznini Rima, večnom Rimu mudrosti i svakodnevnom Rimu gluposti. To je – kako kaže glavni junak – mesto u kom su najzanimljiviji ljudi turisti. Rimljani se tako utapaju u svojoj brokatnoj pustoši, u jalovosti diskoteka, ubijajući ostatke datog im vremena eskapističkim cupkanjem na kolektivnim đuskama ili vodeći uz skupa pića buržoaske razgovore o marksizmu

Bitlđus, Bitlđus je sasvim pristojan i upotrebljiv repertorski film u kome će uživati poklonici prvog dela i koji će, što je možda i najvažnije od svega, neke nove klince zainteresovati za Bartonov rediteljski opus

Venecijanski filmski festival nezaobilazan je događaj za sve ljubitelje filma. Ove godine se očekuje da bi mogao da nadmaši i festival u Kanu – i to ne samo zbog mnogih slavnih koji dolaze na Lido

Među laureatima upravo završenog Sarajevo film festivala je i Nađa Petrović, scenaristkinja i rediteljka filma „Miris sveže farbe“

Darko Bajić više nije umetnički direktor festivala LIFFE, ali će zato na crvenom tepihu biti gradonačelnik, a ne filmski autori. SNS i SPS komisija Niškog frestivala procenila je da film „Pored mene“ Stevana Filipovića ne treba da učestvuje. Najnovije vesti o ta dva festivala su još jedan prilog priči o slobodi u Srbiji

Globalna zvezda francuske kinematografije; lepotan, muški pin-up i neka vrsta svetog čudovišta čvrstog karaktera, latinski ljubavnik i dete koje ne zna sa čim se igra; glumac Alen Delon živeo je intenzivno uz gracioznost i nasilje, progresivna dela i reakcionarnu ideologiju, a kraj života je dočekao poput nemoćnog kralja Lira u agoniji zavađene porodice

Uz neke pametnije poteze i prekrajanja, mogao je ovo biti znatno bolji film. Ali njegova derivativnost i potreba da se “zakači” za slavne uzore toliko je velika da ubija svaku mogućnost da dobijemo nešto što je bar delimično originalno

Jedan od najprepoznatljivijih Francuza na svetu i ikona epohe, inspirativan čak i za popularnu kulturu, Alen Delon je imao karijeru koja se može čitati i kao spisak francuskih i italijanskih remek dela istorije filma

U komisiji koju je predložio Filmski centar Srbije, a koja će birati srpskog kandidata za Oskara, nema ni jedne žene, svi su stariji od 55 godina, jedan član je u Zavetnicima i REM-u, a izabran je i Branislav Lečić s kojim jedan deo koleginica ne želi da sarađuje. On je, izgleda dao ostavku

Taj Vest je u novom filmu "MaXXXine" ponudio prilično britku vivisekciju holivudskog sistema vrednosti, uz to uspevajući da sve vreme bude zabavan i, što je veoma važno, ciničan. Gorak je ovo film, lišen iluzija, ali istovremeno pokreće nihilistički polet koji je toliko jak da povremeno može da podseti na optimizam

„U Hrvatsku, na primer, sada dolaze strani radnici od Pakistana pa dalje i budale ih mlate po ulicama, ni ne pitajući se da je taj čovek možda bio lekar u Pakistanu, šta je on trebalo da napusti da bi došao ovde. Sve zato što on izgleda drugačije, zato što ne razmišljamo kako je tim ljudima“, govori u intervjuu za „Vreme“ reditelj filma „Bosanski lonac“ Pavo Marinković

Među izabranim projektima nema onih čiji su autori prisutni na najvećim festivalima (Venecija, Berlin, Kan ...), kao i onih sa dobrim referencama na blagajnama - smatra reditelj Gordan Matić čija su oba filma odbijena na nedavnom konkursu FCS-a

Nemoguće je ne primetiti da su dvoje od četiri autora koji će dobiti novac za filmove od Filmskog centra Srbije članovi SNS, da u Komisiji koja je odlučivala o kandidatima dominiraju članovi ili simpatizeri SNS, i da isto to važi i za Upravni odbor FCS-a koji je potvrdio predlog Komisije

Suspenzija neverice stavka je koja se kao nužnost javlja čim se neki film označi kao romantična komedija, što, mimo desetina i desetina, ako ne i stotina odličnih filmova u svakoj od decenija, ipak jeste okoštali konstrukt sa kojim se ne može tek tako lako izaći na kraj