Granatirana energetska infrastruktura, minus 25 u Kijevu i četvrta godina iscrpljujućeg rata. Ipak, većina Ukrajinaca poručuje da je spremna da izdrži koliko god bude potrebno. Istraživanja i svedočenja sa terena otkrivaju odakle dolazi ta otpornost – iz besa, gubitaka, ali i vizije buduće evropske Ukrajine
Početkom februara Kijevski međunarodni institut za sociologiju (KIIS) objavio je rezultate istraživanja sprovedenog krajem januara. To je bilo u trenutku kada su, nakon masovnih ruskih napada na energetska postrojenja, delovi zemlje – naročito prestonica Kijev – bili suočeni sa akutnim nestašicama struje, kao i grejanja i vode. Sve to pri temperaturama koje su se spuštale i do minus 25 stepeni.
Prema mišljenju 88 odsto ispitanika, Rusija želi da napadima na ukrajinski energetski sistem primora Ukrajinu na kapitulaciju. Njih 65 odsto navelo je da su spremni da rat izdrže onoliko dugo koliko bude potrebno. U septembru i decembru 2025. godine isto je izjavilo 62 odsto ispitanih, prenosi Dojče vele.
„Ovaj januar kod mene nije izazvao još veću odlučnost i bes, jer sam već od 2022. maksimalno odlučna i besna. Ovo je jednostavno još jedna etapa izuzetno teške borbe, koju ćemo, ovako ili onako, dobiti“, kaže Julija iz Kijeva u razgovoru za DW. Njen suprug, sa kojim ima ćerku, od 2024. je na ratištu.
„Najviše mi pomaže moj bes da ostanem postojana, ali i saznanje da nemamo drugu opciju. Sve drugo osim istrajnosti bilo bi mnogo gore“, dodaje ona.
Foto: (AP Photo/Evgeniy Maloletka, FileUkrajinska odbrana ne odustaje uprkos snažnom pritisku Rusa
„Ne radi se samo o pravdi, već o opstanku“
Anton Hrušecki, direktor KIIS-a, objašnjava u razgovoru za DW da je jedan od ključnih faktora otpornosti stanovništva svest o tome da je ruski rat protiv Ukrajine egzistencijalan. Kako kaže, za Ukrajince se ne radi samo o pravdi, već o pukom opstanku.
„Otpornost Ukrajinaca je i dalje visoka. S jedne strane, oni su iscrpljeni i otvoreni čak i za teške ustupke. S druge strane, uprkos svemu, nisu spremni da pređu ‘crvene linije'“, kaže Hrušecki. Dodaje da ni pokušaji Rusije da tokom zime stvori neizdržive životne uslove u Ukrajini nisu promenili takav stav.
Sociolog navodi da Ukrajinci danas sve češće govore o „Holodomoru“. Taj izraz je izveden iz pojma „Holodomor“, koji na ukrajinskom znači „ubistvo glađu“ i odnosi se na glad koju je staljinistički režim sistematski izazvao u Ukrajini između 1932. i 1933. godine. U tom kontekstu, „Holodomor“ se danas koristi kao izraz za „ubistvo hladnoćom“.
I psihološkinja Kateryna Kudrčinska ukazuje na to da su Ukrajinci iscrpljeni hroničnim stresom. „On razara telo, nervni sistem i psihu“, kaže ona. Prema njenim rečima, otpornost stanovništva oblikuje i psihološki efekat: posle tolikih gubitaka, ljudi ne žele da se odreknu i onoga što im je preostalo.
Foto: AP Photo/Vadim Ghirda, FileGroblje okovano ledom u centru Kijeva
„Želim da ponovo izgradim svoju zemlju“
„Želimo da izdržimo, jer bi, u slučaju predaje, pod ruskom vlašću bilo mnogo gore“, kaže studentkinja Natalija za DW. Ona je došla na Trg nezavisnosti u Kijevu kako bi na improvizovanom memorijalu poginulim vojnicima postavila malu zastavu u čast svog oca, koji je nedavno poginuo u Donjeckoj oblasti. Priznaje da joj je ponekad teško da izdrži – gubitak oca, ekstremne životne uslove i svest o ozbiljnosti situacije u zemlji.
„Snagu crpim iz toga što živim za svog oca, koji je želeo da živi i gradi budućnost sa svojom porodicom. Zbog njega ne mogu tek tako da odustanem. Ukrajina ima budućnost, u to sam uverena“, kaže Natalija, koja je na početku rata pobegla u inostranstvo, ali se kasnije vratila. „Ukrajina je moja domovina. Ne želim da odem. Želim da ponovo izgradim svoju zemlju.“
I Olga iz Kijeva želi da ostane. „Ne mogu samo da uzmem dete za ruku i odem. To bi bila izdaja mog muža, koji se bori u ratu“, kaže ona za DW. Njen suprug se već na samom početku ruske invazije kao dobrovoljac priključio borbama i trenutno je raspoređen u oblasti Pokrovsk. Kući dolazi veoma retko, priča Olga, koja odgaja dvogodišnjeg sina i uz to radi.
Prema njenim rečima, mnogi Ukrajinci se nadaju kraju rata. Primećuju znake ekonomskih problema u Rusiji i crpe nadu iz činjenice da Rusiji ni posle četiri godine nije pošlo za rukom da ostvari značajnije vojne pobede. Upravo to, smatra ona, hrani veru da će se sve ipak dobro završiti.
Foto: AP Photo/Felipe Dana, FileSvakodnevni prizor nakon ruskog bombardovanja u Ukrajini
Raspoloženje među ukrajinskim vojnicima na frontu
Serhij (ime promenjeno) se pre četiri godine kao bolničar dobrovoljno priključio ukrajinskim oružanim snagama. Smatra da motivacija i unutrašnja snaga slabe iz više razloga: ne postoje jasno definisani periodi službe, mogućnosti za demobilizaciju su minimalne, a finansijska podrška vojnicima koji nisu direktno na frontu je nedovoljna.
Kirilo (ime promenjeno), pripadnik veze u kopnenim snagama, kaže da su se njegovi saborci već pomirili sa nedostatkom odmora. „Ovde smo se toliko navikli da se više i ne sećamo kako je bilo ranije. Na početku su postojali planovi za budućnost, a sada ih više nema. To nije pesimizam – više je osećaj da će se dogoditi ono što mora da se dogodi. To je neka vrsta poniznosti, a ne beznađa“, kaže on.
Kirilo dodaje da raspoloženje u vojsci dodatno opterećuju korupcionaški skandali u vlasti i slučajevi pronevere sredstava namenjenih odbrambenoj industriji. „U tim trenucima osećaj da smo prevareni posebno je snažan“, kaže on za DW.
„Kada mi lično ponestane motivacije, ostaju mi samo disciplina i svest da Ukrajina – ta država, ta nacija, taj identitet – možda neće postojati u budućnosti ako ne izdržimo i ne nastavimo da se borimo“, kaže „Mos“, vojnik jednog ukrajinskog dron-puka. I on se suočavao sa sagorevanjem i apatijom, ali mu je pomogla svest da alternativa ne postoji.
Vizija uspešne budućnosti Ukrajine
Prema rečima sociologa Antona Hrušeckog, otpornost Ukrajinaca na kraju četvrte godine rata oblikuje i saznanje da evropski partneri nastavljaju da podržavaju Ukrajinu, te da Kijev ima podršku savremenog, razvijenog sveta. „Današnje patnje doživljavaju se kao ulaganje u budućnost“, kaže on i dodaje: „Naši najnoviji podaci pokazuju da više od 60 odsto građana ostaje optimistično i veruje da će Ukrajina za deset godina biti prosperitetna članica Evropske unije.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Spasilačke ekipe tragaju za gotovo 1.400 ljudi koji se vode kao nestali nakon katastrofalne bujične poplave u Nepalu, dok je stradalih najmanje 360. Među nestalim osobama su i strani turisti, a na spisku je i državljanin Srbije
Katastrofalne poplave pogodile su Nepal nakon velikog odrona koji je blokiralo reku i izazvao ogroman vodeni talas. Više od 160 ljudi je stradalo, preko 1.300 se vode kao nestali, među kojima je i veliki broj stranih turista. Spasilačke ekipe nastavljaju potragu u teško pristupačnim područjima
Mao je dugo bolovao. Nije mogao ni da govori ni da se kreće. To se znalo i o tome se pričalo iako nije bilo zvaničnih informacija. Na TV su svakog dana reprizirali njegove stare susrete sa raznim državnicima. Na radiju su čitani raniji članci. Svi dopisnici su imali unapred pripremljeni tekst kad stigne vest. Dopisnik “Saut Čajne” imao je odličan, jednostavan naslov: “Crveno sunce je zašlo”. Ja sam napisao da je Mao bio i otac i sin kineske revolucionarne nacije. Propustio sam da kažem: i sveti duh. Taj duh i posle pedeset godina luta Kinom
Tužbu protiv kompanije Meta pokrenuli su državni tužioci 29 saveznih država SAD uz tvrdnju da je Meta namerno razvijala funkcije koje podstiču što duže zadržavanje mladih korisnika na Fejsbuku i Instagramu
Dve teške saobraćajne nesreće u razmaku od samo nekoliko dana ostavile su iza sebe 12 mrtvih, ali su istovremeno otvorile pitanje koje nadilazi same tragedije. Irske i britanske vlasti sada pokušavaju da utvrde koliko ovakvo ponašanje izazivaju društvene mreže poput TikToka zbog trke za što više klikova
Dobar deo režima rehabilitira Mladića zbog rehabilitacije vlastitog ratnog i političkog puta. Pogani mit o junačkom generalu potreban im je kako bi predstavili čitav srpski narod kao njegove i svoje saučesnike
Jednu „stranu“ sačinjavaju pripadnici režima, korumpirani policajci, kupljeni i ucenjeni kriminalci, te bogataši kojima je režim omogućio da se obogate, dok drugu stranu čine građani koji se okupljaju oko ideje slobode. Takva raspodela snaga ipak nije dovoljna da bi se srpsko društvo nazvalo podeljenim
Pod parolom „od njih mi ništa ne treba“, mnogi kažu da neće uzeti 6.000 dinara koje Vučić i Mali "daruju" narodu iz Akcionarskog fonda. Od takvog vida protesta je, međutim, slaba vajda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.