

Prirodna katastrofa
Najmanje 164 poginulih u zemljotresima u Venecueli, više od 25.000 nestalih
Zemljotresi u Venecueli, jačine do 7,5, odneli su najmanje 164 života i izazvali stotine povređenih, uz strah od znatno većeg broja žrtava




Nekada viđen kao zapadno-prijateljsko lice Libije, a kasnije optužen za zločine protiv čovečnosti, Saif el-Islam Gadafi ubijen je pod još nerazjašnjenim okolnostima, prema navodima libijskih izvora
Saif el-Islam Gadafi, sin bivšeg libijskog lidera pukovnika Muamera Gadafija, ubijen je vatrenim oružjem, prenela je Libijska novinska agencija.
Smrt 53-godišnjeg Saifa el-Islama, koji je dugo smatran očevim političkim naslednikom, potvrdio je u utorak šef njegovog političkog tima.
Njegov advokat rekao je za agenciju AFP da je „četvoročlana jedinica“ izvršila atentat u njegovoj kući u gradu Zintanu, iako za sada nije poznato ko stoji iza napada.
Postoji i druga verzija događaja – njegova sestra izjavila je za libijsku televiziju da je Saif el-Islam preminuo u blizini granice Libije sa Alžirom.
Saif el-Islam Gadafi godinama je smatran najuticajnijom i najstrašnijom figurom u zemlji posle svog oca, koji je vladao Libijom od 1969. godine, sve dok nije svrgnut i ubijen tokom pobune 2011.
Rođen 1972. godine, imao je ključnu ulogu u približavanju Libije Zapadu od početka 2000-ih, sve do sloma Gadafijevog režima.
Obrazovan je na Londonskoj školi ekonomije (London School of Economics) i tečno je govorio engleski jezik.
Mnoge vlade su ga u to vreme videle kao prihvatljivo, Zapadu naklonjeno lice Libije.
Međutim, kada je 2011. godine izbila pobuna protiv dugogodišnje Gadafijeve vladavine, Saif al-Islam je izabrao porodične i klanske lojalnosti ispred mnogih dotadašnjih savezništava i postao jedan od glavnih arhitekata brutalnog obračuna sa pobunjenicima.
Govoreći za Rojters tokom ustanka, izjavio je: „Ovde se borimo u Libiji, ovde umiremo u Libiji.“
Upozorio je da će teći reke krvi i da će se vlada boriti do poslednjeg muškarca, žene i metka.
Te pretnje se, međutim, nisu obistinile.
Nakon pada njegovog oca, Saif el-Islam Gadafi – optuživan da je imao značajnu ulogu u brutalnom gušenju antivladinih protesta – bio je skoro šest godina u pritvoru rivalske milicije u gradu Zintanu.


Međunarodni krivični sud tražio je da mu se sudi zbog zločina protiv čovečnosti, zbog navodne uloge u represiji nad opozicionim protestima 2011. godine.
Sud u Tripoliju, na zapadu zemlje, gde vlast drži vlada uz podršku Ujedinjenih nacija, izrekao mu je 2015. godine smrtnu kaznu u odsustvu zbog učešća u obračunu sa demonstrantima.
Međutim, dve godine kasnije pušten je na slobodu od strane milicije u Tobruku, na istoku zemlje, na osnovu zakona o amnestiji.
Od svrgavanja Muamera Gadafija, Libija je podeljena na teritorije pod kontrolom različitih milicija i trenutno je rascepljena između dve rivalske vlade.
Tokom očevog mandata, Saif el-Islam je snažno uticao na kreiranje politike i predvodio važne međunarodne pregovore, iako nikada nije imao zvaničnu funkciju u vlasti, uključujući razgovore koji su doveli do odustajanja Libije od nuklearnog programa.
Ti sporazumi omogućili su ukidanje međunarodnih sankcija severnoafričkoj zemlji, a deo međunarodne zajednice video ga je kao reformistu i prihvatljivo lice Libije u promeni.
Gadafi je uvek negirao da želi da nasledi vlast od svog oca, tvrdeći da „poluge moći nisu imanje koje se nasleđuje“.
Ipak, 2021. godine najavio je kandidaturu za predsednika Libije, na izborima koji su potom neodređeno odloženi.


Zemljotresi u Venecueli, jačine do 7,5, odneli su najmanje 164 života i izazvali stotine povređenih, uz strah od znatno većeg broja žrtava


Rat protiv Irana je do sada najveći Trampov spoljnopolitički promašaj. Potcenio je snagu Islamske Republike. Narušio je savezništvo sa zemljama Zaliva, koje su kroz gorku lekciju utvrdile da Amerika ne može da im garantuje bezbednost. Pokvareni su odnosi sa Izraelom. Svet je zbog intervencije plaćao dramatično višu cenu nafte. Mnogi iranski zahtevi su iznenađujuć lako uvaženi, što potvrđuje da se Trampu žurilo da što pre izađe iz rata u koji uopšte i nije trebalo da uđe


Svega nekoliko sati nakon što su objavljeni rezultati istorijskog referenduma u Velikoj Britaniji, Najdžel Faraž je gostovao u jutarnjem programu ITV. Euforija među 52 odsto Britanaca koji su glasali da izađu iz EU bila je na vrhuncu. Onih 48 odsto koji su bili protiv uglavnom su bili očajni. A onda je Faraž pristalicama Bregzita servirao bombu za doručak. Znate onih 350 miliona funti nedeljno što smo Boris i ja obećavali da ćemo umesto u kasu EU preusmeriti u britanski zdravstveni sistem? E, od toga najverovatnije nema ništa


Izgledno je da će se i neki autsajderi dokopati drugog kruga – najbliži tome su reprezentativci Zelenortskih Ostrva, Konga i Irana. Uspeli su da odole najjačim reprezentacijama i zaslužili da svoju požrtvovanost i hrabrost krunišu plasmanom među 32 najbolje ekipe


Svaki peti građanin Nemačke ne može da priušti nedelju dana odmora, pokazuju podaci nemačkog Zavoda za statistiku. Rast cena putovanja dodatno opterećuje kućne budžete
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve