

Rat u Ukrajini
Lavrov: Odnosi Putina i Trampa odlični, učinićemo sve da tako i ostane
Odnos između predsednika Vladimira Putina i Donalda Trampa je odličan, ocenio je šef ruske diplomatije Sergej Lavrov




Nekada viđen kao zapadno-prijateljsko lice Libije, a kasnije optužen za zločine protiv čovečnosti, Saif el-Islam Gadafi ubijen je pod još nerazjašnjenim okolnostima, prema navodima libijskih izvora
Saif el-Islam Gadafi, sin bivšeg libijskog lidera pukovnika Muamera Gadafija, ubijen je vatrenim oružjem, prenela je Libijska novinska agencija.
Smrt 53-godišnjeg Saifa el-Islama, koji je dugo smatran očevim političkim naslednikom, potvrdio je u utorak šef njegovog političkog tima.
Njegov advokat rekao je za agenciju AFP da je „četvoročlana jedinica“ izvršila atentat u njegovoj kući u gradu Zintanu, iako za sada nije poznato ko stoji iza napada.
Postoji i druga verzija događaja – njegova sestra izjavila je za libijsku televiziju da je Saif el-Islam preminuo u blizini granice Libije sa Alžirom.
Saif el-Islam Gadafi godinama je smatran najuticajnijom i najstrašnijom figurom u zemlji posle svog oca, koji je vladao Libijom od 1969. godine, sve dok nije svrgnut i ubijen tokom pobune 2011.
Rođen 1972. godine, imao je ključnu ulogu u približavanju Libije Zapadu od početka 2000-ih, sve do sloma Gadafijevog režima.
Obrazovan je na Londonskoj školi ekonomije (London School of Economics) i tečno je govorio engleski jezik.
Mnoge vlade su ga u to vreme videle kao prihvatljivo, Zapadu naklonjeno lice Libije.
Međutim, kada je 2011. godine izbila pobuna protiv dugogodišnje Gadafijeve vladavine, Saif al-Islam je izabrao porodične i klanske lojalnosti ispred mnogih dotadašnjih savezništava i postao jedan od glavnih arhitekata brutalnog obračuna sa pobunjenicima.
Govoreći za Rojters tokom ustanka, izjavio je: „Ovde se borimo u Libiji, ovde umiremo u Libiji.“
Upozorio je da će teći reke krvi i da će se vlada boriti do poslednjeg muškarca, žene i metka.
Te pretnje se, međutim, nisu obistinile.
Nakon pada njegovog oca, Saif el-Islam Gadafi – optuživan da je imao značajnu ulogu u brutalnom gušenju antivladinih protesta – bio je skoro šest godina u pritvoru rivalske milicije u gradu Zintanu.


Međunarodni krivični sud tražio je da mu se sudi zbog zločina protiv čovečnosti, zbog navodne uloge u represiji nad opozicionim protestima 2011. godine.
Sud u Tripoliju, na zapadu zemlje, gde vlast drži vlada uz podršku Ujedinjenih nacija, izrekao mu je 2015. godine smrtnu kaznu u odsustvu zbog učešća u obračunu sa demonstrantima.
Međutim, dve godine kasnije pušten je na slobodu od strane milicije u Tobruku, na istoku zemlje, na osnovu zakona o amnestiji.
Od svrgavanja Muamera Gadafija, Libija je podeljena na teritorije pod kontrolom različitih milicija i trenutno je rascepljena između dve rivalske vlade.
Tokom očevog mandata, Saif el-Islam je snažno uticao na kreiranje politike i predvodio važne međunarodne pregovore, iako nikada nije imao zvaničnu funkciju u vlasti, uključujući razgovore koji su doveli do odustajanja Libije od nuklearnog programa.
Ti sporazumi omogućili su ukidanje međunarodnih sankcija severnoafričkoj zemlji, a deo međunarodne zajednice video ga je kao reformistu i prihvatljivo lice Libije u promeni.
Gadafi je uvek negirao da želi da nasledi vlast od svog oca, tvrdeći da „poluge moći nisu imanje koje se nasleđuje“.
Ipak, 2021. godine najavio je kandidaturu za predsednika Libije, na izborima koji su potom neodređeno odloženi.


Odnos između predsednika Vladimira Putina i Donalda Trampa je odličan, ocenio je šef ruske diplomatije Sergej Lavrov


Članovi Odbora kojem je poverena istraga u aferi mrtvog američkog bogataša naglasili su da je njihov cilj da utvrde “kako je tako aktivan predator mogao da deluje očigledno nekažnjeno tako dugo, uprkos jasnim dokazima o njegovim zločinima koji su predočeni vlastima još 1994. godine”. Uprkos ogromnoj količini dokumenata koji su bačeni u javni domen, ostaje nejasno koliko smo bliži odgovoru na ovo pitanje


Povratak zapadne hemisphere u fokus spoljne i bezbednosne politike SAD i postojanje onoga što se naziva “Donroovom doktrinom” zahteva razumevanje korena ove politike. Intelektualni, državnički i politički legat najvećeg američkog velikog stratega u XIX veku i idejnog tvorca Monroove doktrine Džona Kvinsija Adamsa svakako je prvi i najvažniji korak u celom tom procesu


“Kako bismo u budućnosti pronašli održiv oblik postojanja pravoslavlja u Ukrajini, neophodno je započeti smirenu i otvorenu raspravu o ovom pitanju sa drugim pomesnim Crkvama. Što duže svi zajedno odbijamo takav razgovor, to će rešavanje ovog problema u budućnosti biti složenije”


Feljton o jednoj pesmi od 106 reči koja je pre šest decenija najavila današnju epidemiju usamljenosti, o samoći u ritmu lake muzike, o biznisu usamljenosti, o klasnom jazu usamljenika, beskućnicima i usamljenicima, o posesivnom individualizmu, o ekonomiji usamljenosti, o “neameričkoj samoći” i krizi muškog prijateljstva, o umreženim zumerima samotnjacima, o staračkoj čamotinji, o američkim samcima, o 40 odsto ruskih jednočlanih domaćinstava i o dva odsto ljudi bez igde ikoga u staračkoj samotinji u Srbiji, o netačnom imenu svakodnevne jadikovke
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve