

Prirodna katastrofa
Najmanje 164 poginulih u zemljotresima u Venecueli, više od 25.000 nestalih
Zemljotresi u Venecueli, jačine do 7,5, odneli su najmanje 164 života i izazvali stotine povređenih, uz strah od znatno većeg broja žrtava


U Mađarskoj je ponovo došlo do smene vlasti; socijalisti/bivši komunisti potpomognuti liberalima osnovaće novu vladu levice


„Mladi advokat s premijerskim iskustvom traži radno mesto. Kod istog se prodaju i kokarde.“ Ovaj izmišljeni oglas kružio je kanalima mađarske javnosti između dve runde parlamentarnih izbora, kao aluzija na odlazećeg premijera Viktora Orbana i njegovu nacionalno/nacionalističku Fides stranku.
Istina je da je Orban mladi pravnik iz provincije, uzoran otac porodice s četvoro dece, fudbaler amater prisutan u politici od vremena sudbonosnih promena krajem osamdesetih godina prošlog veka. Njegov put od liberalnog (istina nacionalno obojenog) do klasičnog narodnjačkog političara posut je uspesima. Izuzetak su bili tek ovi aprilski dani.
Posle šoka nakon prvog izbornog kruga (ispitivanja javnog mnjenja tada su predviđala sigurnu pobedu Orbanovih) lider Fidesa je smogao snage da pokrene izuzetno energičnu kampanju za ponovno odmeravanje snage. Cak je uspeo da okupi verovatno najveći broj ljudi poslednjih decenija u Budimpešti, na mitingu „građanske Mađarske“. Iza govornika Orbana stajao je deo elite zemlje, s jednim bivšim bokserskim svetskim prvakom i jednom olimpijskom pobednicom u plivanju (koja je plakala). Medijska pokrivenost događaja bila je malo kolebljiva: državni radio je u 22 sata javio da je na mitingu prisutno 50.000 ljudi. U ponoć se brojka pretvorila u 200.000. To nije bio kraj priče jer je Orban u svom govoru ove nedelje, kojim je priznao poraz, spomenuo milion i po do dva miliona prisutnih. Spomenuo je još jednu brojku i to više puta. Naime, opraštajući se od premijerske funkcije, on je rekao da je „budućnost Mađara u mađarskoj naciji od 15 miliona“
DRŽAVA ILI NACIJA: I inače je podela na državu Mađarsku sa deset miliona stanovnika (na šta se pozivaju socijalisti) i na širu mađarsku naciju bila predmet stalnog prepucavanja između glavnih rivala. Desnica okupljena oko Fidesa uspela je da mobiliše i neke poznatije Mađare izvan granica, koji imaju i značajne političke funkcije u susednim zemljama. Junak svojedobnih temišvarskih događaja iz 1989. godine sveštenik Laslo Tekeš i počasni predsednik mađarske stranke u Rumuniji i potpredsednik slovačkog parlamenta, poznati disident iz komunističkih vremena, Mikloš Durai toliko su se založili za Orbana da su njihovi istupi doveli do unutrašnjopolitičkih trvenja u tim zemljama.
Lideri vojvođanskih Mađara nisu se istakli na ovoj temi, mada treba podsetiti da je dosadašnja mađarska vlada posvećivala mnogo veću pažnju nekim minornim mađarskim partijama u Vojvodini, nego što one po broju glasača zaslužuju.
Nova vlada socijalističkog kandidata, Petera Međešija, ako deluje u duhu svoje političke strategije, biće manje okrenuta „naciji od 15 miliona“, a više „državi od deset miliona“. U tom smislu valja tumačiti i prve izjave lidera pobedničke (buduće) koalicije socijalista i liberala. Gabor Kunce, predsednik slobodnih demokrata, odgovarajući na raniju izjavu Viktora Orbana da je „većina izabrala socijalističku, umesto građanske budućnosti“, kaže da je pred Mađarskom samo jedna jedina budućnost – ona u Evropskoj uniji.
Po svemu sudeći, vlada koja će uvesti zemlju u EU svoju će spoljnopoliticku strategiju bazirati upravo na toj činjenici. Uzimajući u obzir iskustva bivše liberalno-socijalističke vlade (1994-98), odnosi sa susednim zemljama biće važniji od forsiranja takozvanog statusnog zakona, koji pruža beneficije Mađarima izvan granica zemlje i koji je izazvao dosta konfuzije u Rumuniji, a naročito u Slovačkoj.
Na unutrašnjem planu verovatno treba očekivati veće uplitanje „svetskog novca i kapitala“, kako je Viktor Orban objašnjavao biračima namere socijalista/liberala. Možda zvuči paradoksalno, ali bivši komunisti su u Mađarskoj bili uvek skloniji stranom kapitalu i smelijim ekonomskim reformama. Odlazeći premijer nije bez razloga istakao da je njegova vlada „učvrstila porodicu, sprečila da se mađarska zemlja prodaje strancima, favorizovala posebnim olakšicama mađarske preduzetnike i počela ponovno ujedinjenje nacije“.
Znači, drugim rečima, pod socijalistima od svega ovoga neće biti ništa. Ocena je preterana i izgovorena s pozicije gubitnika, ali prioriteti se sigurno menjaju. Odlazeći premijer je rekao još jednu stvar koja apsolutno odgovara istini. Naime, Orban je tvrdio da su oni (Fides i koalicioni partner MDF) bili dosad najbliži tome da prvi put nakon promene režima budu dva puta uzastopno birani. Nedostajalo je stvarno možda samo nekoliko hiljada glasova i radi se o ukupno šest poslaničkih mandata. Prvi put su se oni koji su „za“ brojčano približili onima koji su „protiv“, kaže takođe Viktor Orban. Uprkos tome, tranzicijsko se klatno i dalje njiše u Mađarskoj.


Zemljotresi u Venecueli, jačine do 7,5, odneli su najmanje 164 života i izazvali stotine povređenih, uz strah od znatno većeg broja žrtava


Rat protiv Irana je do sada najveći Trampov spoljnopolitički promašaj. Potcenio je snagu Islamske Republike. Narušio je savezništvo sa zemljama Zaliva, koje su kroz gorku lekciju utvrdile da Amerika ne može da im garantuje bezbednost. Pokvareni su odnosi sa Izraelom. Svet je zbog intervencije plaćao dramatično višu cenu nafte. Mnogi iranski zahtevi su iznenađujuć lako uvaženi, što potvrđuje da se Trampu žurilo da što pre izađe iz rata u koji uopšte i nije trebalo da uđe


Svega nekoliko sati nakon što su objavljeni rezultati istorijskog referenduma u Velikoj Britaniji, Najdžel Faraž je gostovao u jutarnjem programu ITV. Euforija među 52 odsto Britanaca koji su glasali da izađu iz EU bila je na vrhuncu. Onih 48 odsto koji su bili protiv uglavnom su bili očajni. A onda je Faraž pristalicama Bregzita servirao bombu za doručak. Znate onih 350 miliona funti nedeljno što smo Boris i ja obećavali da ćemo umesto u kasu EU preusmeriti u britanski zdravstveni sistem? E, od toga najverovatnije nema ništa


Izgledno je da će se i neki autsajderi dokopati drugog kruga – najbliži tome su reprezentativci Zelenortskih Ostrva, Konga i Irana. Uspeli su da odole najjačim reprezentacijama i zaslužili da svoju požrtvovanost i hrabrost krunišu plasmanom među 32 najbolje ekipe


Svaki peti građanin Nemačke ne može da priušti nedelju dana odmora, pokazuju podaci nemačkog Zavoda za statistiku. Rast cena putovanja dodatno opterećuje kućne budžete
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve