Novoizabrani predsednik Čečenije Ramzan Kadirov simbolizuje mladost, surovu moć i savezništvo savremene Rusije sa islamskim svetom
MILJENIK MOSKVE: Vladimir Putin sa Ramzanom Kadirovim
Tačno pre dve godine, kada je u specijalnoj operaciji ruskih snaga bezbednosti ubijen separatistički predsednik Čečenije Aslan Mashadov, tada još kao šef službe bezbednosti, Ramzan Ahmadovič Kadirov je pred kamerama izjavio da je smrt lidera pobunjenika poklon čečenskim ženama za 8. mart. Ramzan Kadirov, sin prvog legalno izabranog predsednika Čečenije Ahmada Kadirova, koga su čečenski pobunjenici skoro ritualno ubili za vreme proslave dana pobede 9. maja 2004. na stadionu u Groznom, postao je oličenje nemilosrdne kavkaske sudbine. Najverovatnije je to bio jedan od razloga da ga predsednik Rusije Vladimir Putin predloži za predsednika Čečenije.
NAJMLAĐIPREDSEDNIK: Nakon ostavke predsednika Čečenije Alua Alhanova, prošle nedelje je predsednik Putin prosledio čečenskom parlamentu predlog za imenovanje Ramzana Kadirova za predsednika te kavkaske republike. Krajem nedelje, oba doma čečenskog parlamenta gotovo apsolutnom većinom glasova (samo dva listića na tajnom glasanju bila su nevažeća) izabrala su tridesetogodišnjeg Ramzana Kadirova za predsednika Čečenije i tako je on postao najmlađi predsednik jedne od republika Ruske Federacije.
Ramzan Kadirov je zajedno sa svojim ocem, uglednim čečenskim muftijom i prvim predsednikom moderne Čečenije, Ahmadom Kadirovim sazrevao u surovim uslovima dva čečenska rata. U prvom (1994–1996), jedva punoletni Ramzan ratovao je protiv ruskih vlasti, dok su u drugom čečenskom ratu (1999–2006), zbog sve većeg uticaja ekstremističkog islamskog pokreta vahabita u Čečeniji, Kadirovi prešli na rusku stranu i borili se protiv separatista Mashadova i Basajeva.
Profesionalni bokser, Ramzan Kadirov je od dvadesete godine bio lični šef obezbeđenja svome ocu i, uz podršku Kremlja, brzo napredovao po lestvici vlasti. Funkcije Ramzana Kadirova karakteristične su za ruski način rotacije političkih favorita: pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, zamenik premijera, premijer i predsednik Čečenije.
KAVKASKIMAČO: Kult ličnosti mladog Kadirova u Čečeniji prisutan je na svakom koraku. Mediji svakodnevno prikazuju lepuškastog mladića sa istočnjačkom bradicom kako se vozika džipom u pratnji obezbeđnja vlastite garde koju su nekad nazivali „kadirovcima“.
Po ponašanju, Ramzan Kadirov sve više podseća na sad već pokojnog lidera Turkmenije, samoproglašenog doživotnog „oca svih Turkmena“ Saparmurata Nijazova. Surovost Ramzana Ahmadoviča po medijima se prati kao senzacija. On je za vahabite izjavio da su najbolji kad im je glava odvojena od trupa, a kada su ruske snage bezbednosti locirale i u artiljerijskom napadu likvidirale Šamila Basajeva, koji je navodno bio organizator atentata na njegovog oca, Kadirov mlađi se pred kamerama pojavio sa prepoznatljivom protezom za nogu koju je koristio Basajev.
Njegovog najvećeg vojnog i političkog konkurenta, bivšeg komandira specijanih čečenskih snaga bezbednosti Movladija Bajsarova, ubili su čečenski „bezbednjaci“ čak u Moskvi, usred prestonice, u jurnjavi kolima poput one u filmovima, koju ruske vlasti nisu sankcionisale.
Za vreme premijerskog mandata Ramzana Kadirova, prošle godine održan je prvi izbor za mis Čečenije, koji je na kraju završen proslavom po elitnim restoranima u Groznom, zajedno sa prvim ministrom i 15-godišnjom misicom Zamirom Džabrailovom, uz pucnjavu, trbušni ples i kišu novčanica od sto dolara.
Ramzan Kadirov tvrdi da bi se loša demografska situacija i nedostatak mladih muškaraca poginulih u ratu mogli rešiti uvođenjem poligamije u Čečeniji, što je u skladu sa islamskom tradicijom. U Ruskoj Federacji je poligamija zabranjena, ali sledbenici Ramzana Kadirova su privilegovani i imaju do četiri supruge.
Organizacije za zaštitu ljudskih prava upozoravaju na njihovo stalno kršenje u Čečeniji i niz zloupotreba ovlašćenja od strane Ramzana Kadirova i njegovih saradnika. No, Kadirov junior se u javnosti pravda kako su „oštrije“ metode neophodne za uspostavljanje reda nakon decenije razornih ratova u Čečeniji. Samo pre nekoliko nedelja, on se pred novinarima zakleo da „ako po Božjoj volji bude izabran za predsednika, Čečnijom će konačno zavladati mir“. Istovremeno, britanski BBC javlja da je iznenadna ostavka predsednika Čečenije Alua Alhanova usledila zbog političkih nesuglasica i konflikata sa Kadirovim.
PROMOCIJA LIDERA: Na ulicama Groznog
TAKTIKAKREMLJA: Oni koji se bave uporednom analizom sličnosti Kosova i Čečenije mogli su da primete da su šanse Srbije, od devedesete do poslednjih pregovora o statusu, da sačuva kontrolu nad južnom pokrajinom sve manje, između ostalog i zato što Beograd nije imao ni jednog političkog saveznika među Albancima na Kosovu, za razliku od Moskve kojoj je Čečenija poslužila kao poligon za utemeljivanje političkih autoriteta lidera. Putin dolazi i odlazi na talasu drugog čečenskog rata, ostavljajući iza sebe relativno rešen problem Čečenije, ali, za razliku od Sjedinjenih Američkih Država, i poboljšanje odnosa Rusije sa islamskim svetom. Rusija je u poslednje vreme posebno aktivna u četvorostranim bliskoistočnim pregovorima; Moskva je u izuzetno dobrim odnosima sa ključnim izvoznicima energenata (nafte i gasa) Saudijskom Arabijom i Iranom.
Sudeći po biografiji i načinu delovanja novog čečenskog predsednika, analitičari procenjuju da bi, strastveni protivnik čečenskog separatizma Ramzan Kadirov mogao provesti godine na čelu najnemirnije kavkaske republike. S druge strane, on je državnik koji se nalazi „na putu bez povratka“, jer bez ozbiljnih posledica ne može napustiti javni život. Ramzan Kadirov je i na meti brojnih pokušaja atentata, koje je do sada uspešno uspevao da izbegne. Istovremeno, organizacije za zaštitu ljudskih prava tvrde da i u slučaju da se Kadirov potpuno promeni i postane „legalista“, zločini koje su, navodno, počinile njegove vojne formacije ne mogu da zastare. Iskustvo takođe govori da treba biti oprezan u analizi političke situacije na Kavkazu. Najpre zbog činjenice da su svi čečenski lideri, bez obzira na to da li su proruski ili separatistički orijentisani, imali kratkotrajnu karijeru okončanu nasilnom smrću. I drugo, poznata je priča da je kratak korak od čečenske lojalnosti Rusiji do separatizma, a Kadirovi to najbolje znaju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Epski bes prema teokratskom, autoritarnom režimu u Teheranu preliva se na NATO saveznike, demokrate, papu i MAGA influensere, koji su velikim delom zaslužni za uspon Donalda Trampa. Širi se prema svima koji se ne slažu sa predsednikom oko rata sa Iranom, a čije posledice počinju da osećaju građani Amerike
Prava pitanja nisu ona koja dominiraju javnim prostorom. Ni oduševljenje dela tehnološke scene, koja sve češće zvuči kao da razgovara sama sa sobom, ubeđena da gradi boga. Ni panika onih koji u svakom algoritmu vide apokalipsu. Već trezveno, ali tvrdoglavo insistiranje na odgovorima na pitanja: Koliko ovo košta? Ko plaća? Kome služi i šta se dešava ako ne uspe? Istorija tehnologije – od parne mašine do nuklearne bombe – pokazala je da velike promene menjaju raspodelu moći, ekonomiju, politiku, ali često i društva, i to mnogo dublje nego što njihovi tvorci u početku razumeju
Bivši predsednik Bugarske Rumen Radev (na slici) sa koalicijom “Progresivna Bugarska”, koju je predvodio na izborima prošlog vikenda, osvojio većinu –133 od 240 mesta u Sobranju. Prvi put u demokratskoj istoriji zemlje neće morati da razmišlja o koalicionom partneru kako bi formirao vladu za koju je u predizbornoj kampanji tvrdio da će se uhvatiti u koštac sa sistemskom korupcijom
I dok svet ide dalje, Iran za njime sve više zaostaje. I za to nije kriva (isključivo) Amerika. Kada stalno držite gard prema čitavom svetu, svet pre ili kasnije podigne gard prema vama. Države, kao i ljudi, ne traže društvo onih koji su u stalnom sukobu sa svojim okruženjem. Naposletku, u XXI veku, politički model koji se zasniva na obećanju dolaska bogom nadahnutog spasitelja ima malo šta da ponudi državi od gotovo 90 miliona ljudi, u kojoj je 60 odsto stanovništva mlađe od 39 godina. A još manje ima šta da ponudi susednim državama
Duh Vremena: Šest decenija od smrti Ane Ahmatove (4)
Rođena je u Odesi iste 1889. godine kao i Čarli Čaplin, Tolstojeva Krojcerova sonata i Ajfelov toranj, pisala precizno o radosti prve ljubavi i o bolu slomljenog srca, tri puta se udavala i bila najbolja prijateljica tuđih muževa, suočila se sa smrću prvog muža pesnika Nikolaja Gumiljova i robovanjem sina, gubila nadu bez samosažaljenja, lični bol i tragedije svoje nacije pretvorila u besmrtne stihove, u starosti bila dostojanstvena u samoći i umrla je 5. marta 1966, istog dana i istog meseca kad je 1953. umro Josif Staljin – na dan koji je pri kraju života redovno svečano obeležavala
Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti
Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!