Pucnji i rafali u skopskom selu Aračinovu u kojem su rane iz 2001. još sveže i koji ni pre ni posle sukoba nije bilo pod istinskom kontrolom makedonske države, u selima u tetovskom kraju, ali i u skopskoj opštini Čair, izazvali su zgražavanje makedonske i međunarodne javnosti i do maksimuma uzburkali strasti među albanskim partijama
Specijalnoza „Vreme“ izSkoplja
Na prvim prevremenim izborima u nezavisnoj Makedoniji, zakazanim posle neuspeha na samitu NATO-a u Bukureštu početkom aprila, koalicija Za bolju Makedoniju predvođena i dosad vladajućom VMRO – Demokratskom partijom za makedonsko nacionalno jedinstvo, postigla je nezapamćen uspeh, osvojivši 479.219 glasova. Time je do nogu potukla konkurentsku Koaliciju za Evropu „Sunce“, predvođenu opozicionim SDSM-om, koji je osvojio samo 231.978 glasova. Senzacionalnom pobedom je koalicija VMRO-DPMNE daleko nadmašila i prvi uspeh koji je postigla 1998. pod rukovodstvom Ljupča Georgijevskog, kada joj je u osvajanju vlasti umnogome pomoglo i predizborno obećanje koalicionog partnera – Demokratske alternative Vasila Tupurkovskog – o „tajvanskoj milijardi dolara“. U nedelju je VMRO-DPMNE uspela da osvoji pedesetak procenata glasova više nego pri prethodnom osvajanju vlasti 2006, jer je za tu koaliciju glasao dobar deo neopredeljenih, koje je povukao postbukureštanski talas razočaranja i ozlojeđenosti zbog grčkih pritisaka, kao i simpatizeri brojnih malih etničkih partija, koje su obično gravitirale ka suparničkom SDSM-u.
REZULTATI: Opoziciona partija u albanskom bloku, Demokratska unija za integraciju Alija Ahmetija (nastala pacifikacijom Oslobodilačke armije Albanaca iz 2001), prema prvim rezultatima koje je objavila Državna izborna komisija, osvojila je 109.219 glasova, naspram Demokratske partije Albanaca Menduha Tačija, tradicionalnog saveznika i koalicionog partnera VMRO-DPMNE, koja je dobila 101.123 građanina albanske nacionalnosti. (Značajniji broj glasova su još osvojile Partija za evropsku inicijativu Fijata Canovskog za koju je glasalo 14.489 birača, mahom Makedonaca islamske veroispovesti, i Partija za demokratski prosperitet, prvi politički entitet etničkih Albanaca u Makedoniji, osnovana 1990, za koju je glasalo 10.609 birača, a koja je dan posle izbora obelodanila pripajanje DPA, sa kojom je i inače bila u koaliciji.) Izlaznost je bila u blagom porastu u odnosu na poslednje redovne izbore 2006, i iznosila je 57,45 odsto. Debakl opozicionog SDSM-a pokazuje i broj osvojenih mandata – 18 (28 je osvojila cela koalicija „Sunce“) u odnosu na natpolovičnu većinu VMRO-DPMNE u novom sazivu Sobranja, koja će iznositi 62 ili 63 poslanička mesta. Prema prvim rezultatima DUI je osvojio 15, a DPA – 12, uz po jedno mesto za PEI i PDP, ali je ovo samo skica novog makedonskog parlamenta, ako se uzmu u obzir najavljena poništenja glasanja na izbornim mestima gde je bilo incidenata i preglasavanja, što će imati bitan značaj za rezultate, pre svega albanskih partija.
„Narandžasti“ preporod VMRO-DPMNE privukao je birače i dosadašnjim ostvarenjima iz pre svega ekonomskog programa „100 koraka“, i pristupom nesalomljivih u borbi protiv korupcije (u kojoj je primena zakona neretko bila selektivna), i obećanjima o ekonomskom procvatu i stranim investicijama, ali i koketiranjem sa antičkim korenima Makedonaca (antičke statue su postavljene ispred Vlade, a skopski aerodrom je uprkos permanentnim primedbama predstavnika međunarodne zajednice prekršten u AleksandarVeliki). Privukao ih je i najavama da se neće prihvatiti kompromis o promeni rogobatne reference FYROM u neki od predloga Metjua Nimica, već da će o tome odlučivati građani na referendumu. Jednostavno, većina makedonskih građana se opredelila za slavopojke o bogatoj antičkoj istoriji i kulturi, umesto za svetlu budućnost koju je nudio SDSM u obliku evroatlantskih integracija, do koje ionako vodi staza grčkog trnja i sve učestalijih i teže ostvarivih briselskih uslova.
RAFALI: Ipak, trijumf VMRO-DPMNE i njenog lidera, staro-novog premijera Nikole Gruevskog, pomutili su incidenti u severozapadnoj Makedoniji, u selima i opštinama gde su etnički Albanci većinsko stanovništvo. „Bugarski voz“, „porodično“ glasanje, pokoji fizički obračun partijskih simpatizera, krađa i punjenje kutija…, i ranije su bili odlika makedonskih izbora, ali je i pored svih upozorenja, apela domaćih i stranih političara, kidnapovanja i demoliranja izbornih štabova tokom 20-dnevne kampanje i najava o tajnim dogovorima za organizovano oružano nasilje, vlast ostala nespremna za ono što se događalo 1. juna i što je obrukalo Makedoniju u svetu, razbivši u paramparčad makedonsku „uspešnu priču na Balkanu“. Pucnji i rafali u skopskom selu Aračinovu u kojem su rane iz 2001. još sveže i koje ni pre ni posle sukoba nije bilo pod istinskom kontrolom makedonske države, u selima u tetovskom kraju, ali i u skopskoj opštini Čair, izazvali su zgražavanje makedonske i međunarodne javnosti i do maksimuma uzburkali strasti među albanskim partijama.
Iako će konačna ocena o izborima zavisiti od ponovnog glasanja posle dve sedmice i od načina na koji će se nadležne institucije postaviti u odnosu na otkrivanje i suđenje počiniocima izbornih incidenata, prve ocene su katastrofalne, i u medijskim izveštajima i u žestokim reakcijama stranih posmatrača. Među mnogim crnim i sivim tonovima u izveštajima i analizama, „Njujork tajms“ je, na primer, objavio da su makedonske aspiracije za članstvo u EU i NATO-u pretrpele težak udarac zbog nasilja i izveštaja o neregularnostima koje su zasenile parlamentarne izbore. „Umesto da budu test o demokratskim akreditivima Makedonije za evroatlantske integracije, nasilje između albanskih rivalskih grupa je istaklo reputaciju zemlje kao problematičnog deteta na Balkanu“, ocena je američkog lista. U preliminarnom izveštaju posmatračke misije OEBS kaže se da je nasilje u delovima oblasti gde je predominantno albansko stanovništvo onemogućilo slobodno izražavanje volje građana. Čelnik posmatračke misije OEBS/ODIHR Robert Beri potencirao je da je i nedostatak odgovora na brojne prekršaje o kojima je bilo izveštavano tokom predizborne kampanje, odmogao u sprečavanju ozbiljnih incidenata koji su se desili na dan izbora, a potpredsednica PS SE-a Pija Krismas-Meler izjavila je da su nasilje i pokušaji da se manipuliše kampanjom, nažalost, bacili senku na inače dobro sprovedene izbore, koji su omogućili biračima raznovrstan izbor tokom žestoke izborne kampanje.
Portparol Evropskog biroa američkog SD-a Čejs Bimer je makedonskom servisu Glasa Amerike izjavio da su SAD duboko zabrinute zbog serije izveštaja o slučajevima nasilja, zastrašivanja birača i o nepravilnostima tokom kampanje koje su se nastavile tokom izbornog dana. „Ponavljamo apel makedonskim političkim liderima da zaustave i spreče takve incidente, da izvedu počinioce pred pravdu i da obezbede da izbori proteku u atmosferi bez nasilja i zastrašivanja u saglasnosti sa makedonskim zakonima i visokim evropskim standardima.“
„Da su izbori bili dobro organizovani, to bi ojačalo poziciju Makedonije, posebno u pogledu evroatlantskih aspiracija“, izjavila je američka ambasadorka Džilijan Milovanović, posle susreta sa premijerom Gruevskim u ponedeljak. „Incidenti su pokazali da je demokratija u Makedoniji krhka, a počinioci incidenata umesto da strahuju – likuju“, rekla je Milovanovićeva, koja je izrazila žaljenje što se Makedonija našla u ovakvoj situaciji. „Nije važno odakle dolaze vaši građani. Ako imate problem u jednoj oblasti, svi imate problem. Danas se dešava na jednom mestu, sutra će na nekom drugom“, Džilijan rekla je Milovanović, prema čijim su rečima nedeljni izbori bili gori od onih 2006, i da ju je posebno šokiralo to što su „ljudi bili ponosni zbog prevara“ koje su napravili. „Oni se nisu krili, nije ih bilo briga. Nadam se da će se pokazati da nije trebalo da budu toliko ponosni i da misle da će moći da se izvuku. Ovo doprinosi da Makedonija izgleda loše“, rekla je američka ambasadorka. Još oštrije ocene dala je evroparlamentarka Doris Pak, koja je u razgovoru za Dojče vele istakla da se „Albancima jednostavno mora reći da oni doprinose da Makedonija ne napreduje. Rivalske albanske partije otežavaju život celoj zemlji. Ohridskim sporazumom im je obezbeđen dobar tretman, da budu prihvaćeni u ministarstvima, u upravi, dovedeni su u ravnopravan položaj sa svim građanima. Ako Ohridski dogovor bude sproveden, njihov položaj u Makedoniji biće toliko dobar, verovatno kao nigde u područjima naseljenim Albancima“, rekla je Pak.
TERET: Posle svega što se dešavalo, ostaje otvoreno pitanje: da li će staro-novi premijer Gruevski smoći snage da sa sopstvenom velikom pobedom, uz poniženu opoziciju i ogromnu moć koja mu omogućava maltene nekontrolisanu vlast, vodi Makedoniju ka EU i NATO-u. On je za dve godine izvanrednim marketinškim potezima, skupim kampanjama i medijskim hvalospevima, koje su pojedini analitičari nazivali „reklamokratijom“, faktički, kod velike većine birača „zabetonirao“ sliku o vladi VMRO-DPMNE kao o vlasti jedinog puta i dugo očekivanog makedonskog preporoda, pa mu nije bilo teško da pod partijski kišobran stavi i najmoćniji deo sudstva i privrede i crkvu i dobar deo medija. Ili će pak u duhu protekle dve godine vladanja ostati čvrsto vezan za istoriju, vapijući za međunarodnom podrškom u neravnopravnom sporu sa iracionalnim zahtevima zvanične Atine, i učvrstiti beloruski model vladanja sa makedonskim specifičnostima?
Deo analitičara koji poznaju Gruevskog i stanje u njegovoj partiji već je izrazio sumnju u njegovu spremnost da se suoči sa ogromnim tovarom koji će mu u najkraćem roku pasti na – što se osećaja za demokratiju tiče – nejaka pleća. VMRO-DPMNE i njenog lider očekuju mnoge i nezaobilazne prepreke i na unutrašnjem planu (zahtevi albanskih partija, bez obzira na izborne rafale, mnogo se ne razlikuju: priznavanje Kosova, ozvaničenje albanskog kao drugog službenog jezika, obezbeđivanje statusa pripadnicima ONA… a njihovo bi prihvatanje Gruevskog dovelo u klinč sa većim delom njegove partijske baze i slatkorečivo osvojenog elektorata) i na međunarodnom planu (neminovan kompromis sa Grčkom da bi se Makedonija izvukla blokiranog procesa evroatlantskih integracija).
Ko će održati obećanje?
Iako je bio siguran u pobedu svoje partije među albanskim biračima i da će DPA ponovo biti deo vlasti jer „sa VMRO-DPMNE imaju nezavršene projekte“, lider DPA Menduh Tači je neposredno pre izbora albanskom servisu Bi-Bi-Si-ja najavio povlačenje sa političke scene „da bi ustupio prostor novim licima“. Tači je potencirao da će, ukoliko pobedi na izborima, „sići sa političkih stepenica“ jer se završava vreme tranzicionih političara, među koje ubraja i sebe.
I njegov konkurent, lider DUI-ja Ali Ahmeti je pre izbora izjavio da se, ako izgubi izbore, treba povući sa liderske pozicije. Ali, Ahmeti je ostao na stavu koji ponavlja još od izbora 2006. da i pored prava mandatara da bira partnera, u vladi Makedonije mora biti zastupljena ona albanska partija koja će dobiti najveću podršku među albanskim stanovništvom. Sporna odluka Gruevskog, da ne ispoštuje volju većine etničkih Albanaca u Makedoniji i da ipak izabere poraženu DPA, dve godine je bila kamen spoticanja. Iako je sada u poziciji da prilikom podele vlasti – ne pozove nijednu albansku partiju, jasno je da će DPA ili DUI koji je do sada delio vlast sa socijaldemokratama, biti u vlasti. Iako je dosadašnji ministar spoljnih poslova Antonio Milošoski odmah izjavio da će, bez obzira na to što je VMRO-DPMNE osvojila apsolutnu većinu u parlamentu, prema „običajnom pravu“ u Makedoniji, i u novoj vladi biti zastupljena jedna etnička partija. Milošoski je potencirao da će učešće dveju albanskih partija na izborima „bitno uticati na odluku koga ćemo ili nećemo odabrati za koalicionog partnera“, jer prema njemu vladajuća partija želi da ima partnera koji „demokratiju razume na moderan način“.
Bez obzira na sve, najveću ulogu će najverovatnije ponovo imati predstavnici međunarodne zajednice, koji i ne moraju biti dovoljno upućeni u makedonsku političku situaciju.
„Neću formirati novu vladu sve dok ne budem siguran da su na svim biračkim mestima u celosti, na 100 odsto biračkih mesta u Republici Makedoniji, građani ostvarili svoju volju, odnosno da će novo Sobranje biti pravi izraz želja i volje građana, a ne volje pojedinih kriminalnih grupa ili nasilnika koji su punili kutije. Neću da sastavim novu vladu, sve dok ne vidim da su se i u onih jedan do dva odsto biračkih mesta održali fer i demokratski izbori i da je volja građana u celosti izražena. Za mene je volja građana nešto sveto“, izjavio je u utorak lider pobedničke partije VMRO-DPMNE Nikola Gruevski u intervjuu Makedonskoj informativnoj agenciji. O incidentima u etnički albanskim sredinama, Gruevski je rekao: „Albanci su pošteni ljudi, ljudi iz esnafa, koji imaju svoju kulturu i tradiciju, oni uvek rade pošteno i mukotrpno da zarade svoj hleb. Oni koji su uradili ove stvari, direktno štete Albancima. Ipak, nasilje nema etničku boju, ono podjednako šteti svima, a najviše onima koji ga promovišu. Reč je o pojedincima koji su doveli Albance u tešku situaciju, o ljudima koji ne misle dobro Albancima.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Epski bes prema teokratskom, autoritarnom režimu u Teheranu preliva se na NATO saveznike, demokrate, papu i MAGA influensere, koji su velikim delom zaslužni za uspon Donalda Trampa. Širi se prema svima koji se ne slažu sa predsednikom oko rata sa Iranom, a čije posledice počinju da osećaju građani Amerike
Prava pitanja nisu ona koja dominiraju javnim prostorom. Ni oduševljenje dela tehnološke scene, koja sve češće zvuči kao da razgovara sama sa sobom, ubeđena da gradi boga. Ni panika onih koji u svakom algoritmu vide apokalipsu. Već trezveno, ali tvrdoglavo insistiranje na odgovorima na pitanja: Koliko ovo košta? Ko plaća? Kome služi i šta se dešava ako ne uspe? Istorija tehnologije – od parne mašine do nuklearne bombe – pokazala je da velike promene menjaju raspodelu moći, ekonomiju, politiku, ali često i društva, i to mnogo dublje nego što njihovi tvorci u početku razumeju
Bivši predsednik Bugarske Rumen Radev (na slici) sa koalicijom “Progresivna Bugarska”, koju je predvodio na izborima prošlog vikenda, osvojio većinu –133 od 240 mesta u Sobranju. Prvi put u demokratskoj istoriji zemlje neće morati da razmišlja o koalicionom partneru kako bi formirao vladu za koju je u predizbornoj kampanji tvrdio da će se uhvatiti u koštac sa sistemskom korupcijom
I dok svet ide dalje, Iran za njime sve više zaostaje. I za to nije kriva (isključivo) Amerika. Kada stalno držite gard prema čitavom svetu, svet pre ili kasnije podigne gard prema vama. Države, kao i ljudi, ne traže društvo onih koji su u stalnom sukobu sa svojim okruženjem. Naposletku, u XXI veku, politički model koji se zasniva na obećanju dolaska bogom nadahnutog spasitelja ima malo šta da ponudi državi od gotovo 90 miliona ljudi, u kojoj je 60 odsto stanovništva mlađe od 39 godina. A još manje ima šta da ponudi susednim državama
Duh Vremena: Šest decenija od smrti Ane Ahmatove (4)
Rođena je u Odesi iste 1889. godine kao i Čarli Čaplin, Tolstojeva Krojcerova sonata i Ajfelov toranj, pisala precizno o radosti prve ljubavi i o bolu slomljenog srca, tri puta se udavala i bila najbolja prijateljica tuđih muževa, suočila se sa smrću prvog muža pesnika Nikolaja Gumiljova i robovanjem sina, gubila nadu bez samosažaljenja, lični bol i tragedije svoje nacije pretvorila u besmrtne stihove, u starosti bila dostojanstvena u samoći i umrla je 5. marta 1966, istog dana i istog meseca kad je 1953. umro Josif Staljin – na dan koji je pri kraju života redovno svečano obeležavala
Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti
Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!