

Bliski istok
Nova eskalacija uprkos primirju: Napadi na Liban produbljuju krizu na Bliskom istoku
Uprkos primirju, nastavljeni su napadi na Bliskom istoku, a čeka se i nastavak pregovora




Više od 56 miliona Rusa potvrdilo je vlast Vladimira Putina. Ovako ubedljiva pobeda je šamar za Zapad i signal da će Rusija nastaviti da se ponaša kao svetska sila koja ne preza od toga da se zarad sopstvenih interesa hvata u koštac sa kime god, gde god i po ma koju cenu
Čečenija, Gruzija, Ukrajina, Sirija, američki izbori, trovanje špijuna u Britaniji, ucene gasom, pokazivanje mišića (i bukvalno i metaforički), uskraćivanje osnovnih prava homoseksualcima, obračun sa „izdajnicima“, ugnjetavanje „antiruskih“ medija i organizacija, „Raša tudej“ i tako dalje – zbog svega onoga zbog čega se na Zapadu zgražavaju nad Vladimirom Putinom, u Rusiji ga sve više vole. I u Srbiji, ali to je druga priča. Srbi vole i Donalda Trampa.
Vladimir Putin je u nedelju 18. marta po četvrti put izabran za predsednika Rusije. Za njega je glasalo blizu 77 odsto ili 56 miliona birača, izlaznost je bila preko 67 odsto i prvi put je za jednog predsednika Rusije glasalo više od polovine birača upisanih u izborne spiskove. Čak je u Moskvi podršku sa ispod 50 podigao na oko 70 odsto, doduše zbog bojkota predsedničkih izbora jednog dela opozicije, ali to je manje važno. Putin je jači nego ikada.
Njegova ovako ubedljiva pobeda je šamar za Zapad. Putinov sistem vlasti nije pokazao nijednu pukotinu, nijednu slabost. Čak i okoreli Putinovi protivnici priznaju da ga ubedljiva većina Rusa podržava, uz konstataciju da pritisci i izborne malverzacije nisu bitno uticale na rezultat predsedničkih izbora.
OSAMNAEST GODINA: I to tako traje već osamnaest godina. Putin je u međuvremenu zbog ustava koji predviđa samo dva uzastopna predsednička mandata od 2008. do 2012. bio po drugi put predsednik vlade. Prvi put ga je na čelo vlade postavio prvi ruski postsovjetski predsednik Boris Jeljcin 9. avgusta 1999. Kada se „bolesni i pijani“ Jeljcin 31. decembra iste godine iznenada povukao, Putin je preuzeo privremeno i predsedničke dužnosti. Za predsednika Rusije prvi put je izabran 26. marta 2000. u prvom krugu sa 52,9 odsto glasova. Rusima se svidelo što je odlučno intervenisao protiv „čečenskih terorista“, kojima se tada pripisivao niz terorističkih napada u ruskim gradovima i raketama izbombardovao u korenu svaku pomisao o otcepljenju ruske autonomne republike Čečenije. Deviza je glasila: „Ovaj rat je ponovno rađanje ruske vojske i ruske nacije“. Od tada je Putinova vlast u Rusiji neprikosnovena.
Za osamnaest godina Putin je posle raspada Sovjetskog Saveza poraženu i poniženu Rusiju uzdigao u svetsku silu koja je ponovo, kao i sve druge svetske sile, u stanju da u sopstvenoj sferi uticaja otme što misli da joj pripada, ili da u Siriji vojnim prisustvom i logističkom podrškom – uprkos protivljenju Zapada, NATO-a i Turske – na vlasti održi svog saveznika Bašara el Asada. Rusija je u stanju da zarad sopstvenih interesa izazove globalne konflikte i bez Rusije više ne mogu da se rešavaju mnoga globalna žarišta.
SIMBOL MOĆNE RUSIJE: Zbog toga Rusi vole Putina. Ruganje Zapada da je Rusija „svetska vojna sila, ali privredni patuljak“, da joj je privreda slabija od italijanske, da je Putin „neuračunljivi apsolutista“, podrugivanje fotografijama na kojima obnažen i mišićav jaše konja, optužbe da su ruski hakeri prelomili izbore u SAD ili da su ruski agenti u Britaniji otrovali bivšeg dvostrukog špijuna Sergeja Skripalja i njegovu ćerku, samo jačaju njegovu poziciju. Moćni Putin je simbol moćne Rusije, a većina Rusa se očigledno rukovodi pre svega ponosom na moć svoje zemlje. Ozbiljan izazivač četvorostrukom predsedniku nije ni na vidiku.
Nakon nanovo potvrđene svemoći Putinove, postavlja se nekolicina svetogrdnih pitanja. Da li su vođe „slobodnog sveta“ zaista zgrožene i očajne što će Vladimir Vladimirovič vladati Rusijom najmanje još šest godina? Jer, Putin je sve, samo nije neuračunljiv. I, recimo da se u Rusiji zaista uspostavi zapadni model liberalne demokratije, da li bi ona doprinela stabilnosti u svetu koji je ispao iz ravnoteže i nalazi se na prekretnici, ili bi pak izazvala potpuni haos? Koga bi „slobodni i fer“ izbori u Rusiji iznedrili da drži prst na nuklearnom okidaču?
Valja baciti pogled i na zemljopisnu kartu na kojoj Evropa deluje kao neka barica kraj ruskog mora. Što neko reče sa pogledom na tu kartu: da li pas maše repom ili rep psom? I, da na kraju parafraziramo Vinstona Čerčila: čemu tolika frka, pa ne morate vi da živite u Putinovoj Rusiji.


Uprkos primirju, nastavljeni su napadi na Bliskom istoku, a čeka se i nastavak pregovora


Donald Tramp ne samo da nije uspeo da natera Teheran na kapitulaciju, već su Sjedinjene Američke Države pogoršale svoj međunarodni položaj. Najveći kolateralni gubitnik napada na Iran je Evropa, a najveći pobednici Izrael i Rusija. Za sada


Vrhunac misije dogodio se u noći između 6. i 7. aprila kad su astronauti “preleteli” iznad Meseca i zašli za njegovu “tamnu stranu”. Iste večeri su stigli do najdalje tačke, a potom obišli oko Meseca najavljujući da se sa misijom Artemis 2 nastavlja doba svemirskih heroja


Negativni efekti sukoba u Iranu su vezani za rast cena nafte i prirodnog gasa na globalnom nivou. Posledice već osećaju i krajnji potrošači – u pojedinim azijskim zemljama su već ograničene cene benzina, akcize na gorivo smanjene, zaposleni prelaze na rad od kuće, škole se zatvaraju...


Postoje trenuci u istoriji kada stvarnost toliko zaliči na književnost da postaje teško napraviti jasnu razliku između sveta koji nas okružuje i fantazmagorija zatvorenih među korice knjiga. U romanu-distopiji Atlantida, kroz priču o propasti ljudske civilizacije – poistovećene sa istoimenim mitskim ostrvom, Borislav Pekić nudi kompleksnu i nadasve pesimističnu filozofsku elaboraciju ključnih obeležja savremenog društva, koja ni skoro četiri decenije nakon objavljivanja ove knjige ne gubi na snazi. Naprotiv, haos u kome se svet danas nalazi dodatno aktuelizuje Pekićeve uvide i nudi nam ključ za bolje razumevanje sve manje razumljivih – i još manje razumnih dešavanja koja krajnje eufemistički nazivamo geopolitikom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve