

Bliski istok
Nova eskalacija uprkos primirju: Napadi na Liban produbljuju krizu na Bliskom istoku
Uprkos primirju, nastavljeni su napadi na Bliskom istoku, a čeka se i nastavak pregovora




"Još ćete se začuditi šta je sve moguće." Ovu izjavu kandidata desničarske Slobodarske partije Norberta Hofera jedna polovina austrijskog društva doživljavala je kao obećanje, druga kao pretnju. Rezultati izbora su pokazali da je baš Hofer "doživeo svoje plavo čudo", to je izreka koja se na nemačkom koristi za neprijatno iznenađenje
Za „Vreme“ iz Beča
Beč, Mariahilfer štrase. Na jednom plakatu Aleksandera van der Belena neko je na njegovom čelu crvenim flomasterom napisao Nazi (nacista). Ispod toga crnim flomasterom je dopisano Jude (Jevrejin). U predizbornim periodima nije neobično da su bilbordi i plakati išarani, ali nekom turisti koji nije pratio ovu neobično dugačku i relativno prljavu kampanju za predsedničke izbore verovatno neće biti jasno kako je moguće da neko dođe na tako sumanutu ideju da napiše „nacista“ na čelu zelenog kandidata, koji pritom čak nije rođeni Austrijanac. Stvar je u tome da su slobodarci Van der Belenu prebacivali da je njegov otac, Rus sa holandskim korenima, koji je kao politički izbeglica došao u Austriju 1944, sarađivao sa nacistima u Estoniji.
Nacističko doba u austrijskoj istoriji još uvek je bitno za razumevanje aktuelne političke situacije. Tako je s druge strane 89-godišnja Frau Gertrude (gospođa Gertrude) postala as u rukavu zelenog kandidata: ta gospođa je na sopstvenu inicijativu u kratkom videu upozorila austrijske birače da nipošto ne smeju glasati za desničarskog kandidata, jer ona pamti nacističku diktaturu i ne bi želela da buduća generacija oseti išta od toga na svojoj koži. Gospođa Gertrude je kao jedina iz svoje porodice preživela logor u Aušvicu i neki analitičari tvrde da je njen stejtment umnogome doprineo pobedi zelenog kandidata.
„Prvo Brexit, onda Tramp, a kao sledeće biće Hofer. A onda Le Pen u Francuskoj i AfD u Nemačkoj, i tako dalje, i tako dalje…“ – takav horor scenario širio se Austrijom nekoliko sedmica pre izbora, pa se 4. decembar iščekivao sa napetošću i dobrom dozom straha. Poznati austrijski kabaretista Jozef Hader tvrdio je, ipak, da „Hofer nije ni nalik Trampu. Jer, dok je Tramp otvoreno agresivan, Hofer krije svoju agresiju ispod maske (…) kod nas na selu za takve ljude, koji se prave da su fini i blagi a zapravo su agresivni, kaže se da su progutali sveću“.
NEPODNOŠLJIVA NAPETOST: Samog 4. decembra u 17 sati napetost pred ekranima postala je skoro nepodnošljiva. Moderator na državnoj televiziji ORF bio je prinuđen da vuče vreme do objave prvih rezultata. To nije bila greška redakcije, nego je imalo veze sa činjenicom da su izbori 22. maja bili anulirani, pored ostalog i zato što su novinari o rezultatima izbora bili informisani još pre zatvaranja birališta. Ovaj put sve je bilo odrađeno korektno, pa je moderator bio uključen pre nego što se pojavio prvi dijagram sa rezultatima. A onda se, opet neočekivano za gledaoce koji su na prošlim izborima dugo čekali konačan rezultat, odmah znao pobednik izbora: Aleksander van der Belen. Mnogi gledaoci su se spontano rasplakali od olakšanja. Prvo sam pomislila da su to samo neki moji sentimentalni prijatelji, ali kasnije se u novinama i na društvenim mrežama pokazalo da je bilo puno takvih slučajeva. Očigledno je kolektivna napetost poslednjih nekoliko sedmica bila jako intenzivna. Aktuelni rezultat glasi 48,3 odsto za Hofera i 51,7 odsto za Van der Belena. Kao i na prethodnim, poništenim izborima Van der Belen je dobio veću podršku u gradovima, dok je Hofer osvojio seoska područja.
POLARIZACIJA I KONFRONTACIJA: U predizbornim konfrontacijama na televiziji, oba kandidata su prebacivala jedan drugom da lažu, Hofer je čak prebacio svom protivniku da se nekad bavio špijunažom. Van der Belen je tvrdio da Hofer planira da direktno ili indirektno učestvuje u procesu uništavanja Evropske unije.
Predsednički izbori pokazali su neverovatno visok stepen polarizacije i rascepljenosti u društvu, kao i visoku spremnost kandidata da spadnu na niske grane što se tiče nivoa političke diskusije. Hofer se predstavljao kao borac protiv establišmenta, mada je njegova partija već dva puta bila u vladi, ističe austrijski politolog Anton Pelinka i tvrdi da se radi o pogrešnoj interpretaciji, jer, recimo, „sam Van der Belen dolazi iz partije koja nikada nije bila u saveznoj vladi, a ipak su ga mnogi videli kao predstavnika mejnstrima i esteblišmenta“.
Liberalni, levičarski nastrojeni segmenti austrijskog društva vole da misle o sebi da su oni „drugačija Austrija“ i ti ljudi su posle ovih izbora zaista osetili veliko olakšanje. Međutim, bilo bi pogrešno ne uzimati ozbiljno izjavu šefa Slobodarske partije Hajnca Kristijana Štrahea, koji uprkos činjenici da je kandidat njegove partije izgubio, sa velikim optimizmom gleda u budućnost: „Godina 2017. biće godina Slobodarske partije! Naše vreme dolazi!“, napisao je na Fejsbuku, s obzirom na to da će se parlamentarni izbori verovatno održati naredne godine. Predsednički izbori bili su tek prvo poluvreme.


Uprkos primirju, nastavljeni su napadi na Bliskom istoku, a čeka se i nastavak pregovora


Donald Tramp ne samo da nije uspeo da natera Teheran na kapitulaciju, već su Sjedinjene Američke Države pogoršale svoj međunarodni položaj. Najveći kolateralni gubitnik napada na Iran je Evropa, a najveći pobednici Izrael i Rusija. Za sada


Vrhunac misije dogodio se u noći između 6. i 7. aprila kad su astronauti “preleteli” iznad Meseca i zašli za njegovu “tamnu stranu”. Iste večeri su stigli do najdalje tačke, a potom obišli oko Meseca najavljujući da se sa misijom Artemis 2 nastavlja doba svemirskih heroja


Negativni efekti sukoba u Iranu su vezani za rast cena nafte i prirodnog gasa na globalnom nivou. Posledice već osećaju i krajnji potrošači – u pojedinim azijskim zemljama su već ograničene cene benzina, akcize na gorivo smanjene, zaposleni prelaze na rad od kuće, škole se zatvaraju...


Postoje trenuci u istoriji kada stvarnost toliko zaliči na književnost da postaje teško napraviti jasnu razliku između sveta koji nas okružuje i fantazmagorija zatvorenih među korice knjiga. U romanu-distopiji Atlantida, kroz priču o propasti ljudske civilizacije – poistovećene sa istoimenim mitskim ostrvom, Borislav Pekić nudi kompleksnu i nadasve pesimističnu filozofsku elaboraciju ključnih obeležja savremenog društva, koja ni skoro četiri decenije nakon objavljivanja ove knjige ne gubi na snazi. Naprotiv, haos u kome se svet danas nalazi dodatno aktuelizuje Pekićeve uvide i nudi nam ključ za bolje razumevanje sve manje razumljivih – i još manje razumnih dešavanja koja krajnje eufemistički nazivamo geopolitikom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve