img
Loader
Beograd, 1°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Turneja Donalda Trampa

Pokoravanje Evrope

31. maj 2017, 20:17 Andrej Ivanji
fotografije: ap
Copied

Posle Saudijske Arabije i Izraela, Donald Tramp je otišao u glavni štab NATO-a u Briselu i na samit G7 na Siciliji. Usput je posetio papu. Pokazalo se da se pogledi američkog predsednika i njegovih evropskih partnera na svet i međusobne odnose razlikuju. Blago rečeno. Obaška Trampovo neotesano ponašanje utemeljeno na njegovoj predstavi o samom sebi: Ja sam veliki gazda

U glavnom štabu NATO-a u Briselu sve je spremno za grupnu fotografiju. Šefovi država i vlada ćaskaju i čekaju da se svi okupe. Iz pozadine dolazi Donald Tramp sav važan, uzdignute glave, gleda ispred sebe, nikome se ne obraća, neotesano gura premijera Crne Gore Duška Markovića koji mu se našao na putu i staje u prvi red pored generalnog sekretara Jensa Stoltenberga. Govor tela je jasan: ja sam boss; ja sam glavni; ja sam Veliki Štrumf. Britanska spisateljica Džoana K. Rouling na to tvituje: „Ti sićušni, sićušni, sićušni, mali čoveče“; a nemački satiričar Jan Bemerman: „Haha, kakav debilni, loše vaspitani seronja.“

Verovatno su to mislili i mnogi šefovi država članica NATO-a. Samo što ništa nisu rekli. Dopustili su da Tramp dođe, da ih gura, održi im bukvicu i ode. Kao đaci pred razrednim starešinom, primetili su neki komentatori.

Za razliku od Saudijske Arabije gde je boravio pre nego što je krenuo na evropsku turneju, gde je napravio posao od nekoliko stotina milijardi dolara, gde je zaigrao kolo sa saudijskim poglavarima i vidno se prijatno osećao, u Evropi se ponašao kao da je na neprijateljskoj teritoriji. Sav nakostrešen, nepoverljiv prema toj Angeli Merkel ili Emanuelu Makronu koji bi stalno nešto da pričaju o ravnopravnosti, ljudskim pravima, socijalnoj zaštiti, partnerstvu, solidarnosti, nekakvim univerzalnim vrednostima. A većina šefova Evrope stajala je pred Trampom kao onomad do gole kože pokisli Vučić pred Putinom kome je neko uredno držao kišobran.

NATO samit u Briselu

PROZIVKA: Trampova prva poseta glavnom štabu NATO-a bila je zamišljena kao demonstracija jedinstva. Makar su to i tako zamišljali evropski saveznici Sjedinjenih Država. U tom smislu već je bio postignut i jednoglasno potvrđen sporazum da države članice, na osnovu dogovora iz 2014, najkasnije do 2024. godine treba da u budžet Alijanse uplaćuju dva odsto svog BDP-a. Još je Barak Obama prebacivao evropskim partnerima da ne ispunjavaju svoje finansijske obaveze. Tramp je na svoj zapovednički način zahtevao da članice NATO-a imaju da plate koliko je predviđeno. Ako žele da budu pod odbrambenim kišobranom SAD. Članice su se sa tim saglasile.

A onda je Tramp u Briselu stao za govornicu kao da ranije ništa nije dogovoreno i počeo da proziva okupljene, da im drži bukvicu. „Dvadeset tri od dvadeset osam zemalja još uvek ne plaćaju koliko treba“, rekao je predsednik SAD. Te da to nije fer prema američkim poreskim obveznicima, te da duguju ogromne pare, te da ni dva procenta zapravo nisu dovoljna da bi se Alijansa modernizovala, povećala trupe i borbenu gotovost… Pa onda opet, da su dva procenta „apsolutni minimum“ kako bi NATO mogao da se suprotstavi „realnim i đavolskim izazovima“ sadašnjosti, naročito terorizmu.

Prekor, ukor, šefovanje, ispostavljanje računa, nediplomatski, suvišno, nakon što je sve već bilo dogovoreno u duhu američkog zahteva. Ni reči o jedinstvu, partnerstvu, zajedničkim vrednostima.

Mediji izveštavaju da je kancelarka Nemačke Angela Merkel bila izbezumljena dok ga je slušala, da je počela da gubi kontrolu i prevrće očima. I američke diplomate su bile iznenađene, izgleda da je Tramp sam u poslednjem trenutku preradio tekst govora, zaoštrio ga i pretvorio u pridiku. Očekivalo se da će se Tramp makar osvrnuti na član 5 ugovora Alijanse, koji predviđa da kada je jedna članica NATO-a napadnuta čitava Alijansa kreće u rat, ne bi li demonstrirao jedinstvo i privrženost SAD odbrambenom savezu. To se nije dogodilo. Sve se svelo na „plati pa klati“.

Tu nije bilo mesta za finese, kao na primer da famozna „dva procenta BDP-a koja idu u kasu NATO-a“ nisu sve, da bi trebalo uzeti u obzir i doprinose u vojnim misijama i slično.

Nemački magazin „Špigel“ citira neimenovanog NATO diplomatu koji je rekao: „Ovaj nam je pokazao srednji prst.“

NE, NE I NE: Posle guranja i laktanja u Briselu Tramp je otišao na samit G7 u Taorminu na Siciliji. Zaključak posle skupa nemačkih dnevnih novina „Zidojče cajtung“: Svet je sa Trampom postao još neuračunljiviji. Jaz između Amerike i ostalih šest industrijski najrazvijenijih zemalja – Francuske, Nemačke, Italije, Ujedinjenog Kraljevstva i Japana, okupljenih u G7 – je toliko veliki da je doveden u pitanje smisao ovakvih samita.

Nikakav napredak, a kamoli sporazum, nije postignut po pitanju izbegličke, klimatske, trgovinske i razvojne politike. Tramp niti hoće da pomogne u rešavanju izbegličke krize, niti ga je briga za već postignute dogovore o klimatskim promenama, dovodi u pitanje sve trgovinske sporazume, a što se razvoja tiče, neka se svako razvija sam. America first. Blokada svega što se ne uklapa u tu Trampovu viziju.

Za razliku od skupa G20, kome pripadaju i demokratski upitne ili apsolutističke zemlje kao što su Rusija, Turska ili Saudijska Arabija, G7 se nikada nije podrazumevao isključivo kao privredno interesna, već i kao grupacija koja deli određene vrednosti: otvorena tržišta, dijalog ili prava radnika, to jest zaposlenih. Tramp do te mere iskače iz tog sistema, da je poslovično uzdržana i sabrana Angela Merkel nakon skupa frustrirano rekla da u SAD više ne vidi pouzdanog partnera.

Tramp se u Evropi ponašao kao buldožeri u Savamali. A jedini koliki-toliki otpor njegovoj pokazaću-ja-svima-vama-ko-sam-ja turneji pružala je nemačka kancelarka. Trampov pogled na svet prosto se razlikuje od onoga što predstavlja i za šta se zalaže Evropska unija.

„Zidojče“ konstatuje da Tramp ne samo da ima drugačija ubeđenja, već i posve drugačije kriterijume za uspeh od evropskih partnera. Dok dobar deo čovečanstva, pogotovo Evropljana i polovina Amerikanaca, posmatra zgroženo njegove neotesane nastupe, dok mediji ismevaju njegovo elementarno neznanje i hvataju ga u otvorenim lažima, predsednik SAD se vraća kući u ubeđenju da je njegov prvi put u inostranstvo bio ogroman uspeh: sklopio je ugovore od više stotina milijardi dolara sa Saudijskom Arabijom, koja će vredno kupovati američko oružje; posetio je u Izraelu Zid plača, našao se sa vođama Palestinaca i nešto pričao da će da ih pomiri, samo nije rekao kako; usput mu se papa smeškao; Evropljani su bili manji od makovog zrna. Sve drugo su fake news. Izmišljotine lažljivih medija.

Stvarnost izgleda drugačije: Tramp deli svet. Njegova narcisoidnost i nedostatak svesti za svetsku politiku, njegova potreba da svima pokaže ko je gazda, dovodi u pitanje tradicionalno partnerstvo između Evrope i SAD. Trampova misija je da se oko njega, Trampa, vrti sve. To je ocena mnogih evropskih medija.

EVROPSKA PREKRETNICA: Posle Brisela i Sicilije Angela Merkel je u Minhenu na jednoj narodnoj proslavi, u šatoru u kome se točilo pivo rekla: „Prošla su vremena u kojima smo u potpunosti mogli da se oslonimo na druge. To sam doživela proteklih dana. I zato mogu samo da kažem: mi Evropljani moramo svoju sudbinu da uzmemo u svoje ruke.“ I: „Naravno, uz prijateljstvo sa SAD.“ To „prijateljstvo“ je ponovila nekoliko puta. Ali: „Mi moramo sami da se borimo za svoju budućnost, kao Evropljani.“

Jeste da su u Nemačkoj izbori na jesen, i jeste da se Nemci gnušaju Trampa, ali je Merkel poznata po tome da odmerava svaku reč i da ne podleže emocijama. Međunarodni mediji su njen govor ocenili kao „enormnu prekretnicu“ u odnosima sa SAD, kao poruku nemačke kancelarke da „Evropa mora da nastavi sama“ bez svog velikog i moćnog saveznika. Jer je na njegovom čelu „egocentrična budala“, bilo je mišljenje koje je dominiralo na nemačkim društvenim mrežama.

Tramp Nemcima nije ostao dužan. Na Tviteru je napisao: „Mi imamo ogroman trgovinski deficit sa Nemačkom, a oni uplaćuju daleko manje u NATO, za vojsku, nego što bi trebalo. Veoma loše za SAD. To će da se promeni.“ Na Siciliji je izbio blagi skandal jer je Tramp nekom prilikom rekao: „Germans are bad.“ Posle su to njegovi savetnici morali da demantuju. Još jednom da izglađuju stvari nakon ispada svog šefa.

POVIJANJE KIČME: Tramp je u Evropi dobio šta je hteo, piše nemački „Špigel“. Svi su se smejali, svi su bili ljubazni, niko mu nije stao na put. Pogotovo na samitima na vrhu gestovi su politika. Gest Evrope spram ovog predsednika bio je prihvatanje njegovog načina vođenja politike, „tolerancija prema nečemu što ne bi smelo da se toleriše“. Jer, Tramp je pokazao da se ne pridržava osnovnih načela politike, da ga nije briga za zaštitu manjina, da sila ima prednost nad dijalogom, da ga nije briga za nezavisnost pravosuđa i medija. On je pokazao „da laže, da je ciničan i da neće da se drži te mukotrpne procedure koju mi nazivamo demokratijom“, piše „Špigel“.

I dalje: „Tramp mora da je stekao utisak da se agresivnost i neotesanost na našem kontinentu isplate. Dopustili smo mu da bude bezobrazan kao kod kuće.“ „Trampizam“ nije ideologija potkrepljena teorijom, kao neokonzervativizam Džordža Buša Juniora. Trampizam se zasniva na pravu jačeg, na političkom darvinizmu, on predstavlja trijumf licemerja i pohlepe i laži nad demokratijom. A Evropljani su se slikali sa Trampom sa smeškom na licu.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet
Predswednik SAD Donald Tramp pred mnoštvom američkih zastava

SAD i UN

20.januar 2026. Jan Valter (DW)

Trampov „Odbor za mir“: Milijarda za stalno članstvo, carine onome ko se usudi da ga kritikuje

Predsednik Francuske Emanuel Makron je kritikovao američkog kolegu Donalda Trampa zbog njegovog „Odbora za mir“, pa mu je ovaj zapretio „carinom od 200 odsto“ na francuska vina i šampanjce. Šta je opšta ta organizacija?

Rep kita na otvorenom moru

Istorijski sporazum o otvorenom moru

20.januar 2026. Jelena Kozbašić (Klima 101)

Da li je došao kraj nezajažljivoj trci za resursima na otvorenom moru?

Otvoreno more nema pravnu zaštitu. Barem je nije imalo do sada. Sporazum o biodiverzitetu van nacionalne jurisdikcije je zato istorisjki iskorak. Među 145 zemalja potpisnica je i Srbija. Šta to znači?

Predsednik Bugarske Rumen Radev

Bugarska

20.januar 2026. B. B.

Duboka politička kriza: Nakon Vlade ostavku podnosi i predsednik države

Predsednik Bugarske Rumen Radev podnosi ostavku nedugo nakon što je to učinila Vlada te zemlje. Više puta je nagovestio da bi mogao da učestvuje na vanrednim parlamentarnim izborima ne bi li zemlju izvukao iz haosa

Osnivač modne linije umro u Italiji

Svet mode

19.januar 2026. I.M.

Preminuo čuveni modni dizajner Valentino

Osnivač slavne modne kuće Valentino preminuo je u 93. godini života

Sudar vozova u Španiji

Španija

19.januar 2026. B. B.

Šta se do sada zna o smrtonosnom sudaru vozova?

Uzrok nesreće još nije poznat, i zaista je čudno da se iskliznuće iz šina dogodilo na pravoj deonici pruge koji je obnovljen u maju, rekao je španski ministar saobraćaja

Komentar
Aleksandar Vučić proslavlja izbornu pobedu sa vrhom Srpske napredne stranke

Komentar

Lustracija naša nasušna

Studenti su svesni da je „dan posle“ Vučićevog režima ulazak u novi krug velikih muka. Stoga je lustracija nesavršeno, ali nužno rešenje

Ivan Milenković
Protest studenata Univerziteta u Novom Sadu u blokadi održan 17. januara 2026.

Komentar

Studenti i Robin Hud: Počelo je finale borbe

Saopštavanjem prvih tačaka programa – da se narodu vrate otete pare – studenti su izabrali popularne teme da njima započnu finalnu pripremu za izbore. Ona će biti mahom tiha i dalje od očiju javnosti, ali je najvažnija

Nemanja Rujević
Kolaž Aleksanfar Vučić i Ana Bekuta

Pregled nedelje

Đavolu bih dušu dala za merak

Zašto Vučić iz Abu Dabija kaže da će „blokaderi“ ako dođu na vlast „silovati žene“ i „jahati popove“? Zato da sablazni i odvuče pažnju od koncerta Ane Bekute u Čačku teškog 40 000 evra dok Čačani plaćaju hodanje trotoarom

Filip Švarm    
Vidi sve
Vreme 1828
Poslednje izdanje

Novi Trampov poredak (I)

Najpoželjnija nekretnina za američkog predsednika Pretplati se
Novi Trampov poredak (II)

Hronika najavljene smrti

Intervju: Predrag Petrović, Beogradski centar za bezbednosnu politiku

Kako su naprednjaci upropastili vojsku i policiju

Elektroprivreda

Struja našeg nezadovoljstva

Intervju: Milan Glavaški, grupa “Vashy”

Ne mogu da pobegnem od sebe

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1828 14.01 2026.
Vreme 1827 06.01 2026.
Vreme 1825-1826 24.12 2025.
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure