

Bliski istok
Američka vojska spremna za napad na Iran
Američka vojska je spremna da izvrši mogući udar na Iran već ovog vikenda, ali predsednik Donald Tramp još nije doneo konačnu odluku o odobrenju vojne akcije




Izjave predsednika SAD Donalda Trampa koje često zvuče kao sumanuti populizam, debelo su dobile na težini nakon otmice Nikolasa Madura. A baš se nameračio da preuzme kontrolu nad Grenlandom
Da li američki predsednik Donald Tramp ponovo baca oko na Grenland? 2026. godina jedva da je počela, a Tramp je već napao Venecuelu, oteo njenog spornog vođu Nikolasa Madura i obnovio pretnje protiv nekoliko drugih suverenih teritorija – uključujući i dansku autonomnu teritoriju Grenland.
Zabrinutost u Evropi porasla je nakon nedavne objave na društvenim mrežama Kejti Miler, supruge visokog zvaničnika Bele kuće Stivena Milera, i intervjua koji je Tramp dao za The Atlantic. U njemu je američki predsednik ponovio svoju dugogodišnju tvrdnju: „Apsolutno nam je potreban Grenland. Potreban nam je za odbranu.“
U nedelju je danska premijerka Mete Frederiksen u potpunosti odbacila te izjave.


„Apsolutno nema smisla govoriti o tome da SAD treba da preuzmu Grenland“, rekla je Frederiksen. „Sjedinjene Države nemaju pravo da anektiraju nijednu od tri zemlje u Kraljevini Danskoj“, poručila je.
Ovo nije prvi put da Tramp iznosi ideju o aneksiji Grenlanda. Više puta je nudio da ga kupi i nije isključio ni vojnu silu. Međutim, obnovljena retorika dolazi u trenutku pojačanih geopolitičkih tenzija, postavljajući pitanja o tome kako bi Evropa reagovala ako bi se sa reči prešlo na dela.
Grenland je autonomna teritorija u okviru Kraljevine Danske, a Danska je saveznik Sjedinjenih Država u NATO-u. Svaki pokušaj aneksije ostrva praktično bi okončao transatlantski savez, kaže Jakob Fank Kjerkegor iz Peterson instituta za međunarodnu ekonomiju.
U januaru 2025. anketa je pokazala da većina Grenlanđana, oko 56 odsto, želi nezavisnost od Danske. Ali je takođe pokazala da se gotovo niko ne zalaže za priključenje Sjedinjenim Državama – samo 6 odsto se izjasnilo za tu opciju.


Tramp je svoj interes predstavio kao pitanje nacionalne bezbednosti, tvrdeći da je Grenland „okružen ruskim i kineskim brodovima“.
Ta tvrdnja je netačna, kažu za DW i Kjerkegor i Mihael Paul iz nemačkog analitičkog centra Fondacija nauka i politika (SWP). Ipak, Grenland poseduje ogromne neiskorišćene prirodne resurse, uključujući naftu i ključne minerale – sličnost koju deli sa Venecuelom. Ali, prema Paulu, problem prevazilazi same sirovine.
„I Grenland i Danska otvoreni su za veće američko učešće“, kaže Paul. „Pre samo godinu dana, grenlandski ministar rudarstva napisao je u The Washington Postu da će se Grenland bez većih američkih ulaganja sve više morati okretati drugim investitorima, čak i Kini“, dodaje on.


Problem, međutim, nije prvenstveno u vojnom pristupu. Danska je već povećala svoje vojno prisustvo oko ostrva, a Sjedinjene Države bi mogle da učine isto u okviru postojećih sporazuma. „Da Tramp želi više američkih trupa, njihovo raspoređivanje ne bi bio problem“, primećuje Kjerkegor. „Postoji odbrambeni sporazum između Sjedinjenih Država i Danske“, podseća on.
Kjerkegor smatra da Trampova motivacija deluje više simbolično nego strateški. „Realnost je da izgleda da je zaključio kako želi da Ameriku učini većom na mapi“, kaže on. „To nije racionalno – i to je nešto što samo Kongres ili Vrhovni sud mogu da blokiraju.“
Evropska unija se dugo mučila da pronađe ravnotežu između očuvanja transatlantskih veza i isticanja sopstvene strateške autonomije. Nakon Trampovih najnovijih izjava, zvaničnici EU su 5. januara saopštili da blok „podržava univerzalna načela nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, naročito ako je neka država članica ugrožena“.
„Ako Tramp odluči da silom anektira Grenland, vrlo malo toga može da se učini u kratkom roku“, rekao je Kjerkegor za DW. „To važi za Grenland, za Dansku i za EU.“


Za sada diplomatija ostaje glavno evropsko oružje. Zvaničnici EU kažu da nisu planirani formalni razgovori sa Vašingtonom, ali Kjerkegor smatra da bi najefikasniji kanal Brisela bio neformalni kontakt sa američkim Kongresom. Svaka aneksija – ili veća vojna akcija – i dalje bi zahtevala odobrenje Kongresa. Kjerkegor navodi da bi evropski lideri mogli jasno da stave do znanja šta je ulog: raspad NATO-a, zatvaranje američkih baza u Evropi i potencijalne sankcije američkim kompanijama koje posluju u EU.
Događaji u Venecueli nude dve pouke. Prvo, Trampova administracija nije unapred obavestila Kongres o svojoj operaciji protiv Madura. Kritičari ovaj potez smatraju testiranjem granica predsedničke moći. Drugo, EU je ponovo reagovala oprezno, pozivajući na poštovanje međunarodnog prava, ali se istovremeno uzdržala od osude svog najvažnijeg saveznika.
Slučaj Venecuele naglašava koliko američki predsednik može biti nepredvidiv. Kako 2026. godina počinje, evropski lideri se pripremaju za tešku godinu – onu u kojoj bi njihovo transatlantsko balansiranje moglo postati još teže.
Veliki praznični popust na „Vreme“ – pretplate 25 odsto jeftinije do sredine januara. Poklonite pretplatu sebi ili nekom drugom, čitajte što je bitno.


Američka vojska je spremna da izvrši mogući udar na Iran već ovog vikenda, ali predsednik Donald Tramp još nije doneo konačnu odluku o odobrenju vojne akcije


Policija u Norfolku i Berširu privela je Endrua Mauntbaten-Vindzora, bivšeg princa i brata kralja Čarlsa Trećeg, pod sumnjom za zloupotrebu javne funkcije. Hapšenje je povezano sa istragom dokumentacije Džefrija Epstajna


Američki državni sekretar Marko Rubio ublažio je ton obraćanja Evropljanima, ali poruka je suštinski ista – odnose treba obnoviti pod Trampovim uslovima


Hiljade objavljenih dokumenata još uvek ne daju jasnu sliku o tome ko je bio saučesnik para Epstin–Maksvel u zlostavljanju koje je trajalo više od dve decenije, a ko sa tim zlodelima nema direktne veze. I bez neobjavljenih tri miliona dokumenata, jasnije je koliko su sve američke administracije i druge institucije doprinele nekažnjivosti koju je par zasigurno uživao


Kao prvi predsednik SAD, Vašington se našao u situaciji da sve što bude uradio i prakse koje bude uveo postanu presedani koje će njegovi naslednici nastaviti. Jedna od njih je princip o (samo)ograničavanju vlasti – sa položaja i funkcija treba otići onda kad još imate priliku da vladate, a smena vlasti treba da bude izvedena na miran način
Još jedna zima našeg nezadovoljstva
Studenti između batinaša i opozicije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve