Hronologija p(r)opisnih komplikacija

Za „Vreme“ iz Banja Luke

Pitanje popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini je prisutno već godinama, a od avgusta prošle godine kada je Vijeće ministara BiH većinom glasova utvrdilo Nacrt zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova u BiH za 2011. godinu ovo pitanje je postalo naročito aktuelno. Prema ovom Nacrtu zakona, uz osnovne lične podatke o stanovništvu planirano je da budu uključeni i državljanstvo, etnička-nacionalna pripadnost, maternji jezik, vjeroispovijest, invalidnost, informacije o zaposlenosti, mjesto stalnog boravka, podaci o izbjegličkom statusu ili statusu raseljene osobe, te pitanje imaju li takve osobe namjeru da se vrate u mjesto odakle su raseljena.

Pomenuti Nacrt zakona je potom upućen Parlamentarnoj skupštini BiH na razmatranje, međutim, tada su se javili i novi problemi, jer političke partije nisu mogle usaglasiti stavove o sadržaju Nacrta zakona. Dok su partije sa srpskim (SNSD – Stranka nezavisnih socijaldemokrata, SDS – Srpska demokratska stranka), kao i neke sa hrvatskim predznakom (HDZ BiH – Hrvatska demokratska zajednica), insistirale da popis 2011. godine sadrži odredbe o etno-nacionalnoj pripadnosti, vjeroispovjesti i maternjem jeziku, bošnjačke partije (SDA – Stranka demokratske akcije, SBiH – Stranka za BiH) bile su izrazito protiv ovih odredbi. Poslanici iz reda srpskog naroda u Domu naroda i u Parlamentu BiH su na ove primjedbe Bošnjaka uzvratili optužbom da oni bojkotuju odredbe o nacionalnom i religijskom izjašnjavanju zbog straha da bi popis mogao da prikaže koliki su stvarni efekti etničkog čišćenja Srba u Sarajevu i Federaciji BiH. Ovim optužbama se priključio i funkcioner HDZ-a BiH Ivo Miro Jović, koji je konstatovao da se bošnjački lideri protive popisu, jer žele da od BiH naprave građansku državu u kojoj bi oni bili dominantan narod. Bošnjački političari su se pravdali kako izjašnjavanje o nacionalnoj ili vjerskoj pripadnosti nije obavezno prilikom popisa stanovništva, odnosno, da to od BiH ne zahtijevaju ni Eurostat ni Evropska unija.

Tačno je da ova pitanja u okviru popisa stanovništva nisu obavezna, ali, kako naglašava profesor demografije Stevo Pašalić, više od 76 odsto zemalja svijeta je imalo pitanje o izjašnjavanju o jeziku, 75 odsto o nacionalnoj pripadnosti i oko 55 odsto o religijskoj pripadnosti. Prema riječima direktora Eurostata Pitera Everersa, od 36 zemalja članica i potencijalnih članica EU, njih 19 u okviru popisa uključuje pitanja o etničkoj, vjerskoj i jezičkoj pripadnosti.

Krajem 2009. godine počele su i sve glasnije najave da bi Republika Srpska mogla sama da sprovede popis stanovništva na teritoriji entiteta, ukoliko ne dođe do usvajanja Zakona o popisu na nivou države. Bez konsenzusa i usvojenog Zakona o popisu stanovništva ušlo se u novu, izbornu 2010. godinu, što je pitanje popisa stanovništva stavilo u fokus predizbornih i dnevnopolitičkih nadmudrivanja.

TRI VAGONA NA ZAČELJU: Više od dvije stotine država i teritorija će u toku 2010. i 2011. godine izvršiti popis stanovništva, a jedine dvije zemlje koje to sigurno neće učiniti su Somalija i Liban. Još nije sigurno da li će Bosna i Hercegovina biti treći vagon na začelju svjetske kompozicije. S druge strane, potpuno je sigurno da je pitanje popisa stanovništva postalo jedno od glavnih političkih pitanja u zemlji, pa ne treba da čudi što se primjedbe i prijedlozi političkih partija u vezi sa popisom konstantno usložnjavaju i proširuju.

U januaru ove godine je poslanik HDZ-a 1990. Martin Raguž predložio da se popis izvrši tek nakon donošenja novog ustava Bosne i Hercegovine, a poslanik u Predstavničkom domu Parlamenta BiH Lazar Prodanović (SNSD) ponovo je istakao kako je izjašnjavanje po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti osnovno ljudsko pravo. Prodanović je objasnio da Nacrt zakona o popisu nije usvojen, jer su tri stranke imale zamjerke: SDA je tražila popis dijaspore, Stranka za BiH se protivila nacionalnom izjašnjavanju, dok je SDP (Socijaldemokratska partija) uslovljavalo zakon klauzulom da se njegovi rezultati primjenjuju tek kada se završi povratak izbjeglica. Kada su poslanici Narodne skupštine RS u martu prihvatili Nacrt zakona o popisu stanovništva 2011. godine u Republici Srpskoj, međustranačke razmirice su bile izražene do te mjere da su se aktivirali i međunarodni zvaničnici kako bi se prevazišla nastala situacija.

Prvo je Savjet Evrope izglasao rezoluciju u kojoj se BiH poziva da što prije izvrši popis stanovništva, a onda su se krajem marta direktor Eurostata Piter Everers i šef Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini Dimitris Kourkoulas sastali sa Privremenom komisijom za pripremu Prijedloga zakona o popisu stanovništva, domaćinstava i stanova i sa Zajedničkom komisijom za evropske integracije u Parlamentu Bosne i Hercegovine, kako bi pojasnili neka od pitanja u vezi sa popisom stanovništva. Everers je tom prilikom ponovio stavove Eurostata i međunarodnih zvaničnika da bi se približavanje Bosne i Hercegovine EU moglo iskomplikovati i usporiti, ukoliko BiH ostane jedina zemlja u Evropi bez popisa stanovništva 2011. godine. On je takođe naglasio da je izjašnjavanje po nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti prema preporukama UN-a i EU definisano kao neobavezno pitanje, te da je stvar države da li će ono biti u upitniku ili ne. Naglašeno je i da državljani BiH koji žive u inostranstvu ne mogu biti dio popisa stanovnika u BiH, te da eventualni popis stanovništva u Republici Srpskoj neće biti relevantan za međunarodne institucije i organizacije.

Međutim, i pored intervencija „sa strane“, domaći političari nisu uspjeli da postignu kompromis, pa su prepucavanja oko popisa na relaciji Sarajevo-Banja Luka nastavljena i u aprilu. Sredinom mjeseca je Milorad Živković, predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH i predsjednik Savjeta za demografsku politiku Republike Srpske, izjavio kako je malo vjerovatno da će političke stranke postići rješenje po ovom pitanju i kako je veoma moguće da će RS samostalno sprovesti popis. Potom je uslijedila i potvrda da Privremena komisija za pripremu Prijedloga zakona o popisu stanovništva nije uspjela da usaglasi oprečne stavove različitih političkih opcija, čime su se stvari vratile na početak, odnosno, u avgust prošle godine.

ZNAČAJ I CENA: Značaj popisa stanovništva je višestruk, naročito kada je riječ o državi kao što je BiH, u kojoj su se desile izuzetne demografske promjene. Popis stanovništva u BiH je važan jer je to jedan od uslova za buduće evrointegracione procese. Pored toga, mnogi pristupni fondovi, grantovi i krediti međunarodnih institucija baziraju se na broju stanovnika, tako da postoji realna opasnost da BiH ostane bez ovih finansijskih sredstava. Posljednje, ali čini se ne i najmanje važno – odnos zaposlenih u javnim ustanovama u BiH se definiše na osnovu popisa stanovništva, odnosno po nacionalnom ključu. Zato je u Nacrtu zakona o popisu iz avgusta 2009. predloženo da se rezultati popisa počnu primjenjivati od izbora 2014. godine. Ovim Nacrtom je bilo predviđeno da se za provođenje popisa stanovništva u BiH obezbijede sredstva u iznosu od preko 42,6 miliona KM (gotovo 21,8 evra).

Nejasno je kako su domaći političari došli do ove brojke kada su stručnjaci Eurostata procijenili da će popis u BiH koštati oko 10 miliona evra. Evropska unija se obavezala da će pomoći Bosni i Hercegovini sa 4,5 miliona evra, ukoliko se donese odluka o provođenju popisa 2011. godine. Što se tiče mogućeg popisa stanovništva u Republici Srpskoj, procjene su da bi on mogao koštati između 18 i 20 miliona KM (oko 10 miliona evra). U socioekonomskoj situaciji u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina, bilo koji od navedenih iznosa predstavlja veliki izdatak. Međutim, građane bi neodržavanje popisa naredne godine moglo koštati mnogo više.