Nakon što je Draško Stanivuković postao novi gradonačelnik Banjaluke, Milorad Dodik je rekao da "Banjaluka ostaje naša, bez obzira što imamo drugog gradonačelnika". Otvoreno je najavio mere koje bi trebalo da satru novog gradonačelnika, trn u oko njegovom svevlašću
Za „Vreme“ iz Banjaluke
Odavno neki izbori u Bosni i Hercegovini nisu donijeli toliko uzbuđenja, slavlja, ljutnje i gnjeva kako političkih aktera tako i samih građana, kao netom završeni lokalni izbori. Po dobrom starom običaju, svi su pobijedili iako su se neki ljutili, ponajviše na građane, jer su „pogrešno“ birali. Neki od političara su pozdravljali demokratsku osviješćenost građana istovremeno prijeteći im sankcijama. Već sada se prave projekcije mogućih političkih promjena na opštim izborima za dvije godine u BiH. Na drugoj strani već sada se najavljuje konsolidacija poljuljanih redova.
U najvećim centrima poput Banjaluke i Sarajeva suvereno vladanje iz gradonačelničke fotelje etnonacionalnim politikama je izmaklo iz ruku. Ali je najbitnije da je narušen mit o nepobjedivosti Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika.
SRBI U SARAJEVU
To u konačnici nije donijelo i krah etnonacionalnih politika, u Banjaluci zato što skupštinsku većinu čine i dalje stranke okupljene oko Saveza nezavisnih socijaldemokrata Milorada Dodika. Sam novi gradonačelnik nije ništa manje nacionalno osviješćen od prosječnog srpskog političara. U Sarajevu, jezgro četvorke, za koju se smatra da je progresivna i okuplja lijeve partije, čini Narod i pravda, inačica Stranke demokratske akcije, koja dijeli iste konzervativne vrijednosti kao i ona iz koje je potekla. Tačka razlaza ove dvije stranke je odnos prema korupciji.
Iako gradonačelnik Sarajeva ima više protokolarnu funkciju, simbolička snaga ove pobjede je što će prvi čovjek ovog grada biti Srbin. I to dobro znani Bogić Bogićević, kojem se još uvijek pamti „historijsko NE“ Slobodanu Miloševiću.
Načelnik sarajevske opštine Centar također je Srbin.
ZBIJANJE REDOVA
foto: dragan kujundžić / tanjugČOVEČE, NE LJUTI SE: Milorad Dodik
Bakir Izetbegović je teška srca priznao poraz u Sarajevu, ali ga je odmah ublažio i relativizovao „pobjedom ove stranke u BIH“. Milorad Dodik je u prvi mah priznao poraz u Banjaluci, utvrdi kojom je njegova stranka vladala duže od dvije decenije, da bi sutradan ljutito, dajući si pravo da kao „čovjek pokaže emocije“, zaprijetio građanima Banjaluke kako će ih ostaviti bez grijanja. Njegova stranka, koja je, kako nas uvjerava, „ostvarila dominantnu pobjedu na proteklim izborima u Republici Srpskoj“ već je „usmjerena ka narednim izborima, dok je Dodik uvjeren da će „rehabilitovati biračku podršku u Banjaluci s ciljem da je ima i u ostatku Srpske“.
Dodik je najavio ignorisanje mladog novog gradonačelnika Draška Stanivukovića, opozicionog kandidata, koji je pobijedio Igora Radojičića, iza kojeg je stala snažna „Vidovdanska koalicija“ od 11 političkih stranaka.
Dodik je u noći poraza odmah otpustio Igora Radojičića, kojeg inače mnogo cijeni i koji je, prema Dodikovoj ocjeni, vodio dobru politiku i imenovao sebe za „prinudnog upravitelja“ gradskom organizacijom stranke u Banjaluci. U to vrijeme Radojičić se nalazio na bolničkom liječenju od kovida 19. Nekoliko dana kasnije Dodik je preuzeo i svoje državno predsjedavanje tročlanim bosanskohercegovačkim predsjedništvom.
IGRA BROJEVIMA
Igra brojevima koju je svaka stranka koristila iz sopstvene vizure kako bi upravo sebe prikazala pobjednikom ovih izbora, ipak je razotkrila i drugu stranu medalje. Tako je opozicija, nošena krilima pobjede opozicije u Crnoj Gori, najavila promjene u Republici Srpskoj, dok su podaci o osvojenim glasovima govorili o silaznoj putanji nekih od njih. Tako je Srpska demokratska stranka, nekada najmoćnija stranka u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, ostvarila najlošije rezultate od svog postanka. U Banjaluci je ova stranka jedva prešla izborni prag. SNSD, kao najjača politička stranka u ovom gradu, također je u slobodnom padu. Između dva izborna lokalna ciklusa izgubila je podršku oko šest hiljada Banjalučana.
Na drugoj strani, Dodikova čarobna pobjednička formula „42 u Republici Srpskoj + 3 u Federaciji BiH“, koju je uporno ponavljao kao odgovor na svako pitanje, nije mogla nadomjestiti gubitak gradonačelničkih funkcija u Banjaluci i Bijeljini. Tako je Dodik „izgubio grad“ u koji je „uložio svoj život“, dok je po njegovom mišljenju, period vladavine SNSD-a u ovom gradu „najbolji period koji je Banjaluka imala“.
KRIVIČNOM PRIJAVOM PROTIV OTPADNIKA
Politički prostor u Republici Srpskoj zatresli su, dan uoči početka kampanje, Demokratski narodni savez i njen lider Nenad Nešić, koji je napustio „najdugovječniju koaliciju na Balkanu“, ne želeći da budu „privjesak ili pomoćna stranka“. Dan uoči izbora Nešić je pozvao svoje glasače da podrže kandidate opozicije za gradonačelnike, pa tako i Draška Stanivukovića i Ljubišu Petrovića, novo lice Srpske demokratske stranke u Bijeljini. U međuvremenu je Mićo Mičić kandidovan za gradonačelnika ovog grada, ali ne više kao kandidat SDS-a, već čovjek od povjerenja Milorada Dodika. I izgubio je, iako je nova stranka, koju je „preveo“ iz
SDS-a, ostvarila dobar rezultat.
Nenad Nešić zauzvrat je zatražio podršku opozicije u Prijedoru, kako bi njegova stranka sačuvala najjače uporište koje su kontrolisali gotovo dvije decenije. SDS je ovu ponudu „glasno prešutio“, uz pokoji izuzetak, dok je njihova kandidatkinja za gradonačelnicu ovog grada u ovim „prljavim igrama“ htjela sačuvati principe. Tako je Prijedor „pao“ u ruke
SNSD-ovog čovjeka, dok će se skupštinska većina slagati po svim mogućim kombinacijama. I jedni i drugi tvrde da je imaju u ovom gradu, drže se principa i svi igraju sa svima.
Dan poslije izbora Nešić je zaradio krivičnu prijavu tešku gotovo 17 miliona maraka zbog zloupotrebe položaja. Ovakav rasplet nagovijestio je sam Milorad Dodik, koji je još krajem oktobra, a u vrijeme razlaza sa dotadašnjim partnerom, izjavio kako je „stvorena loša atmosfera u korišćenju resursa javnih puteva (na čijem čelu je bio Nešić do napuštanja koalicije, a otišao je iz JP „Putevi“ iz zdravstvenih razloga) i da su podnošenje prijave Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka protiv predsjednika DNS-a Nenada Nešića i poziv za saslušanje u MUP Republike Srpske uobičajene mjere za odgovorne strukture vlasti, te da će to isto uraditi i prema kadrovima SNSD-a“.
DODIKOVA PRETNJA
Da SNSD novom gradonačelniku Banjaluke može zagorčati život, jasno je i iz činjenice da protiv sebe ima skupštinsku većinu. U teškim danima svarivanja poraza već je najavljena izmjena zakona o lokalnoj samoupravi u Republici Srpskoj, koji bi sasvim sigurno išao u pravcu razvlašćivanja gradonačelnika.
„Imenovaćemo rukovodstvo skupštine, načelnike, sve ćemo imenovati u gradu. Donosićemo budžet. A usput da vam još nešto kažem, bez obzira koliko bilo arogantno ili ne. Ukoliko nešto ostane izvan nadležnosti skupštine, promijenićemo i zakone i statut pa će sve biti nadležnost Skupštine grada. Sve je demokratski. Banjaluka i dalje ostaje naša, bez obzira što imamo drugog gradonačelnika“, najavio je Dodik koji ne bi trebalo da ima bilo kakvih nadležnosti kako u entitetu tako ni u Banjaluci. „Kako da podržimo nekog ko je izmišljao, pravio spektakle, ali …ja priznajem da mi je to teško palo“, pojasnio je svoj odnos prema novom gradonačelniku.
IZDAJE I PRONEVERE
Istraživanja javnog mnjenja pred lokalne izbore bila su oprečna, pa smo tako mogli vidjeti istovremeno u dva različita istraživanja kako i Radojičić i Stanivuković imaju prednost u odnosu na onog drugog do 12 procenata. Konačan rezultat pokazao je da je Igor Radojičić dobio 8 hiljada glasova manje od Draška Stanivukovića. U noći poraza Milorad Dodik je prozvao i koalicione partnere za izdaju. Brojke su na kraju pokazale da je Radojičić dobio skoro 20 hiljada glasova manje nego stranke koje su stale iza njegove kandidature. Ceh izdaje su platili socijalisti Gorana Selaka, odmetnuta stranka iz Socijalističke, koji su preko noći izbačeni iz vladajuće koalicije i izgubili fotelje u javnim institucijama. Obje, inače duboko posvađane, pred izbore je podržao stariji brat iz Beograda Ivica Dačić.
Igoru Radojičiću je fakturisana i politika stranačkog rukovodstva, sumnjive javne nabavke u doba pandemije, bahaćenje i život na visokoj nozi, dok većina građana u strahu i neizvjesnosti dočekuje zimu.
Draško Stanivuković je razotkrio nabavku pokretne i neupotrebljive bolnice na početku pandemije, namijenjene za smještaj pacijenata oboljelih od kovida 19. Bolnica nije nikad postala nešto više od velikog i praznog cirkuskog šatora, masno plaćenog novcima siromašnih poreskih obveznika u Republici Srpskoj.
BUNTOVNO BOGATAŠKO DETE
Nakon pobjede 27-godišnjeg mladića pažnju javnosti zaokuplja pitanje kako je ovaj „buntovni i neobrazovani“ dječak, „bogataško dijete koje se pravi da razumije običnog čovjeka“ uspio nadmudriti i pobijediti moćnu mašineriju vladajućih i tako postati najmlađi gradonačelnik u istoriji ovog grada.
Stanivukovićeva ambicija ne prestaje tu, još je u školskim danima učiteljici rekao kako će jednog dana kad poraste biti predsjednik Republike. Aktuelnoj vlasti je već nekoliko godina „trn u oku“. Napadali su ga da je „reality“ političar, privodili ga na informativne razgovore, prekršajno je gonjen 117 puta, a među brojnim krivičnim prijavama nalazi se i ona za podrivanje i rušenje države. U Narodnoj skupštini Republike Srpske je „isprovocirao“ ministra unutrašnjih poslova RS-a Dragana Lukača da fizički nasrne na njega. Politički je prešao put od odbornika u gradskoj skupštini Banjaluke, preko narodnog poslanika do uskoro prvog čovjeka grada.
Našao se i na Dodikovoj listi „političkih idiota i pobačaja“. U drugom dijelu Bosne i Hercegovine ga napadaju da je „nacionalista“ i „četnik“.
Tako je i jedan od čelnika bosanskohercegovačkih Hrvata Božo Ljubić, predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora primijetio kako je u „Banjaluci pobijedio radikalni nacionalista“. „U Banjaluci tko god da je izabran, on je u konačnici izraz srpske političke volje. Jeste iznenađenje za mene jer nisam pratio događaje. Tu se desilo da je jednog umjerenog racionalnog gospodina Igora Radojičića zamijenio radikalni nacionalista kojem je zabranjen ulazak u Crnu Goru. Desilo se to da je narušen mit o Dodikovoj nepobjedivosti, ali to je samo slučaj u Banjaluci jer je SNSD na čelu sa Dodikom najjača stranka kad pogledamo ukupne rezultate. U Sarajevu je pobijedila četvorka koji su derivati SDA, ideološki nema razlike, a i oni koji nisu, kao što je Naša stranka i SDP, oni su svaki put nastupali kao bošnjački blok. Razlika u ustavnoj poziciji tri naroda je što Srbi i Bošnjaci na sreću mogu sebi dozvoliti unutarnacionalni pluralizam, a mi Hrvati ne, dok ne dođe do promjena Ustava“, rekao je Ljubić.
Stanivuković je podržao litije u Crnoj Gori, sam ističe kako je patriota i rodoljub. Oni koji sami koketiraju sa četništvom u Republici Srpskoj ozbiljno su mu zamjerili slikanje sa četničkim simbolima i odnos prema Draži Mihailoviću. Tako je mladić koji rat ne pamti ideološki etiketiran, što sopstvenom krivicom, što nastojanjem političkih oponenata da ga diskredituju.
VELIKA ISKUŠENJA
Javno je satanizovan kad je iznio ideju o izgradnji parka mira u Banjaluci, u kojem bi bile smještene statue tri vojnika kao svjevrsna opomena da nam se ratne strahote više ne ponove. Smatrali su ga nedoraslim političarem i šarlatanom. Vladajući su ovu njegovu ideju uporedili sa izgradnjom spomenika nacističkim vojnicima na Kozari. U izbornoj kampanji se pragmatički ograničio na izgradnju centralnog spomen-obilježja poginulim borcima Odbrambeno otadžbinskog rata, među kojima je i njegov stric.
Godinama je obilazio svako selo, zaselak i razgovarao sa građanima. Rukama je kidao asfalt kako bi pokazao kako se u gradnji puteva krade i šta ostane na kraju. Upao je na privatni posjed Milorada Dodika i snimak postavio na društvene mreže. Podržao je borbu grupe „Pravda za Davida“, što su kritičari iskoristili da mu prebace kako ljudsku tragediju koristi za „političku promociju“.
Draško Stanivuković je obećao izgraditi opštu bolnicu u gradu, ekspertsku gradsku upravu, uvođenje sistema jedan političar – jedna plata, obezbijediti svakom djetetu u gradu mjesto u vrtiću i besplatne udžbenike za osnovce. Obećao je grad bez podjela i stvaranje ambijenta u koji će se vratiti mnogi koji su Banjaluku napustili posljednjih godina. Biće gradonačelnik svih građana iako se niti jednom rječju nije obratio Banjalučanima – Bošnjacima i Hrvatima.
Sasvim sigurno novog gradonačelnika čeka težak posao u uslovima kada protiv sebe ima gradsku skupštinu, entitetsku vlast i Milorada Dodika. Čeka ga i borba sa pandemijom, o kojoj u euforiji proslave pobjede na izborima nije mislio niti pretjerano vodio računa.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Tramp nije anomalija niti prolazna pojava, kako je izgledalo kada je napuštao Belu kuću na kraju prvog mandata. On je većinska Amerika. Sada kada su sve poluge vlasti u Trampovim rukama, stanovnicima Amerike preostaje da se pitaju šta ovakav izbor govori o njima samima. Ako je on najbolji politički lider, kakva je to zemlja
Republikanci su nakon izbornog neuspeha 2012. godine pokrenuli proces unutrašnjeg preispitivanja: šta je krenulo po zlu. Sve to je sažeto prikazano u izveštaju koji se kolokvijalno naziva autopsijom Republikanske partije. Imajući na umu izborni rezultat 2016. godine, reklo bi se da su načinili pravi potez u pravo vreme, premda je teško utvrditi da li je tekst autopsije bio vodič za izbornu pobedu ili se, jednostavno, dogodio Donald Tramp. Pred demokratama je 2024. godine isti zadatak, pitanje je samo da li ima kadrih i voljnih da ga ispune
Politika novog predsednika SAD verzija je destruktivnog i autoritarnog nacionalnog kapitalizma – čak sa elementima rasizma – koja pruža krake prema nezadovoljnima takozvanom liberalnom hegemonijom i strukturama moći koje je održavaju. Zbog toga nije teško utvrditi odakle potiče toliki politički entuzijazam u Srbiji kada je reč o Trampu. Srbi o sebi vole da misle da su kolektivna žrtva tog istog sistema ili makar vlast u Srbiji nastoji da plasira takvu sliku prema biračkom telu
Nakon pucanja koalicije Olafa Šolca, novi izbori u Nemačkoj biće verovatno u februaru. Da li su problemi dublji od jedne loše vlade i šta tu može da učini Fridrih Merc
Bura na političkoj sceni Nemačke se i dalje ne stišava. Kancelar Olaf Šolc potvrdio je da će Bundestag glasati o poverenju Vladi 16. decembra. Nakon toga, potrebno je da se nemačke stranke dogovore oko nekih urgentnih pitanja
Stepen državne represije u Srbiji je obrnuto srazmeran rejtingu Aleksandra Vučića i Srpske napredne vrhuške: što jače budu osećali da im je vlast ugrožena, to će represija biti veća
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!