Izjava nedelje
„Nema više ekspertskih, laičkih i drugih grupa i, što se DOS-a tiče, ta meksikanska serija je završena“
Vladan Batić, predsednik DHSS i Ministar u Vladi Srbije govoreći o saradnji sa Haškim tribunalom
Vladan Batić, predsednik DHSS i Ministar u Vladi Srbije govoreći o saradnji sa Haškim tribunalom
Da li je oduzimanje mandata DSS-u pucanj iz prazne puške i šta je sledeći čin u izbornoj 2002. godini
Aleksandar Tijanić, novinar, u pismu povodom tužbe koju je pokrenuo protiv Đinđića zbog klevete u aferi Delimustafić
Teško da se aktuelnim političkim sporovima može objasniti bombaški napad na sedište DSS-a. Da li će ovakvi incidenti bojiti najavljena prolećna politička previranja
Otkako je inače počelo ovo suđenje, Milošević još jedino nije probao da zameni sudiju Meja. Zvanično, on je pre svega optuženi koji je ujedno i "neprijatelj suda", ali se tokom suđenja često pojavljuje i u ulozi tužioca, sopstvenog advokata i svedoka. Izveštaji iz Haga potvrđuju da se sve češće disciplinovano drži sudske procedure, poštuje postupak i prihvata poneki od dokumenata koje mu svakodnevno nude, što bi moglo da znači da je stigao do kraja sa svojom pričom o nepriznavanju suda
Emisija je pokazana izabranima, novinarima i javnim ličnostima, pa se rasprava nastavila. Neki su ostali pri stavu da je emisiju trebalo prikazati, neki su je hvalili ali su se pridružili odluci o zabrani
Svi bivši predsednici opština s Kosova odavno su dobili kopiju optužnice uz molbu da je analiziraju kao i da pronađu sve podatke o imenima koja se tamo pominju. Kada se od svedok optužbe Fehim Elšani prošle nedelje predstavio kao bivši službenik Opštine Orahovac i tvrdio da je otpušten zbog političkih uverenja, bar dvadeset ljudi nazvalo je štab Miloševićeve odbrane i reklo da je ovaj svedok radio u SDK-u gde je stekao i punu penziju. Miloševiću je inače odnedavno dozvoljeno da se telefonom javlja "svojima" ne samo sa zatvorske telefonske govornice (do osam sati uveče) već i u pauzama suđenja iz zgrade Tribunala. Upravo na taj način, posle pauze, predočio je zaprepašćenom Elšaniju podatke koje je on pokušao da sakrije od Suda, čime ga je otpratio iz sudnice s etiketom nepouzdanog svedoka
Početak suđenja protiče inače u znaku upotrebe istog oružja koje koriste obe strane. Slobodan Milošević se odlučio za nešto što se u komplikovanim sudskim procesima često koristi u nekim pravosudnim sistemima – na svaki video zapis, fotografiju ili argument jedne strane, automatski se potegnu video zapis, fotografija i argument s druge strane čime se dokazuje upravo suprotno. Pa ko duže izdrži. Utisak o izuzetnoj pripremljenosti mogao bi da počne da bledi kada pred Sud budu izašli prvi svedoci koji će govoriti o konkretnim žrtvama i postavljati pitanja koja nemaju previše veze s visokom politikom. Milošević, koga sasvim sigurno čekaju slična suočavanja, moći će da se brani tvrdnjama da o takvim događajima ništa ne zna, ali ne i da drži tako visok gard koji je zauzeo kada je pred sobom imao jednog Mahmuta Bakalija
Džefri Najs se odlucio da pred kamerama globalnih TV stanica, koje su citav dan pratile sulcenje Miloševicu kao ubedljivo najveci svetski dogacaj, razmatra noviju politicku istoriju ovih prostora. U tom nedovršenom pokušaju, Slobodan Milošević je prečesto ostajao da visi u nekom bezvazdušnom prostoru van stvarnog istorijskog i političkog konteksta u kome su ratovi u bivšoj SFRJ zaista počinjali. Ispalo je nekako da je raspad bivše Jugoslavije gotovo isključivo "srpska stvar", posledica njegovog lošeg karaktera, neutoljive želje za vlašću i genocidne prirode. U slici koju je ponudio tužilac Najs gotovo da i ne postoji druga strana u tim ratovima, činjenica da su nacionalne vođe sasvim lepo sarađivale među sobom, još manje se prepoznaje i nazire ono što je međunarodna zajednica takođe učinila na ovim prostorima
Okolnost da se politički život u Srbiji sve više vrti oko afera u koje su umešane tajne službe – i paraslužbe – trebalo bi da zabrinjava. Vojne službe i obaveštajna služba SID bile su marginalizovane; od milicije je stvorena armija građanskog rata, a Služba državne bezbednosti narasla je preko svake mere kao isključivo i svemoćno oruđe jednog čoveka. Nezdrava fascinacija stranaka DOS-a tajnim službama glavni je razlog što na tom planu još nije uspostavljena prirodna i poželjna ravnoteža
Tek što je 1. aprila 2001. Slobodan Milošević smešten u Centralni zatvor, ovlaštena delegacija je ustanovila da vrata trezora u vili "Mir" nisu zapečaćena i da nedostaje jamstvenik. Ne ulazeći u trezor, članovi delegacije su ga zapečatili da bi 24. januara bilo ustanovljeno da je pečat skinut. Uviđajem je utvrđeno da su pripadnici Resora državne bezbednosti otvarali trezor 3. aprila 2001 – obrazloženje je bilo da traže oružje i eksploziv. Budući da je reč ogromnom prostoru podeljenom na više prostorija, teško je verovati da se u nekoliko minuta koliko su "službena lica" unutra boravila, mogu napraviti velike inspekcije. Da li to pre liči na ponašanje nekog ko je došao na brzinu da uzme ili ostavi nešto
Sama okolnost da su telefonski razgovori Slobodana Miloševića bili snimani skoro tri godine već je dovoljno skandalozna za tadašnje – ali i sadašnje jer se nešto nisu mnogo menjali – rukovodioce službi bezbednosti
Pred početak ovog sudskog procesa Slobodan Milošević je nabavio kompjuter za kojim ovih dana vredno radi. Karla del Ponte iščekuje da joj iz Beograda što pre pošalju nekog od njegovih bivših saradnika. Nekoga ko bi poneo diskete s virusom za Miloševićevu odbranu i potvrdio kako je za vreme ratova na ovim prostorima sve uvek i isključivo išlo u smeru njegovog kažiprsta
Činjenica da Slobodan Milošević ne priznaje Haški tribunal i samim tim nema obavezu da ćuti o imenima svedoka (čak i onih zaštićenih), uslovila je da se prvi put u dosadašnjoj haškoj praksi to pravilo izmeni
Ono što se u Miloševićevo vreme zvalo "banka" od 3. januara više ne postoji na opšte zadovoljstvo građanstva i budućih štediša. Par stotina bivših bankarskih činovnika koji su radili u Jugobanci, Beobanci, Investbanci i Beogradskoj banci smatra da su krivci za njihovo ostajanje bez posla Labus, Dinkić i Đelić i pri tom neće da priznaju kako su deset godina držali zatvorene oči pred onim što je radila prva Miloševićeva bankarka – Borka Vučić. I kako uvek biva u ekonomiji, računi za naplatu su stigli
Kako god da se završe pregovori o budućnosti savezne države, sa dogovorom, referendumom, zajedničkom ili posebnom stolicom u UN ili bez toga, Srbija i Crna Gora moraju do kraja tek započete godine da odluče ko će na Dedinje, a ko na Cetinje, odnosno da izaberu nove predsednike
Promene urbanog pejzaža Beograda samo su projekcija sveopšteg moralnog posrnuća epohe Slobodana Miloševića. Ubogi kiosci, obesne palate, oronule fasade, medičijevske kapije, divlja gradnja, otimanje javnih površina, totalni haos u nadziđivanju, masakr vrednih dela naše arhitekture
Približavanje početka suđenja bivšem predsedniku SRJ Slobodanu Miloševiću u Hagu i sastavljanje liste svedoka koji bi mogli da se pojave u ovom procesu aktuelizuje donekle podsećanje na sve one koji su godinama u ime međunarodne zajednice defilovali ratom zahvaćenim prostorima nekadašnje Jugoslavije. Na njihovom pojavljivanju u sudnici svakako neće previše insistirati glavna haška tužiteljica Karla del Ponte. To bi, međutim, mogao da učini sam Slobodan Milošević, pokušavajući da dokaže kako u onom što je činio tokom ratova u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu nije baš uvek bio potpuno sam i kako je za mnoge poteze koje je povlačio imao, u manjoj ili većoj meri, podršku bar dela međunarodne zajednice
2001. godine DOS-ova vlast je bila hit u svetu i učinila je značajne pomake – trasirala pravac reformi, donela set novih zakona i sklopila niz povoljnih međunarodnih ugovora, uz posrtanja počela da izgrađuje pravnu državu. Ta vlast prošla je kroz teške odluke i kroz događaje (mi biramo deset karakterističnih, sa veoma dugim repovima) koji su rendgenski osvetljavali i javne vrline i tajne poroke vlasti i, na svoj način, "duh vremena". Pedsednik Koštunica govori o postupanju po božjim i ljudskim zakonima i (22. decembra) o tome da "nijedna vlast nije večita ni od Boga"; a premijer Đinđić i Boga uvršćuje u reformiste pa u Privrednoj komori (22) govori o "fenomenalnom rastu poljoprivrede". Bog se, zaista, malo nasmešio na ojađenu Srbiju, 2000. je bila velika suša, a 2001. je pala "đurđevska kiša koja vredi pola Beča", što je omogućilo rast poljoprivrede za čak 25 odsto što je, opet, doprinelo da, uprkos padu industrijske proizvodnje, privredna aktivnost ipak "pređe nulu". Javnost može da gleda šta rade, a da ne sluša šta pričaju, ili, još bolje, može da pođe od pretpostavke da je sve što političari na vlasti jedni o drugima pričaju – u osnovi tačno.
Iz trezora Muzeja istorije Jugoslavije nestalo je više od stotinu izuzetno vrednih slika, pa su kustosi muzeja došli na originalnu ideju: organizovali su izložbu da bi podsetili javnost da nedostaju neka od najznačajnijih dela, pre svega srpskih umetnika XX veka, ali i stranog starog slikarstva
Niko od bivših, mada još aktivnih, neće ni jednom jedinom rečju da se osvrne na svoje dojučerašnje izjave pa i svojevrsni govor mržnje i da ga, bar malo, revidira kao posledicu teških i tragičnih ličnih okolnosti i situacije
Čovek sa najdužim političkim iskustvom i stažom u sadašnjoj vlasti. Večita nada i večiti nosilac svežih vetrova u srpskoj politici. Iako po liku neodoljivo podseća na sredovečne komsomolce sovjetskog tipa, Mihajlović i njegova stranka bili su tokom Miloševićeve epohe oličenje pragmatizma i specifične balkanske modernosti (slogan: "Srbija na Zapadu"). Prvo radno mesto mu je bilo u Službi i kažu da je bio perspektivan DB kadar. Posle tolikih godina vratio se prvoj ljubavi i tako, na neki način, zatvorio životni krug. Idol mu je Prljavi Hari i, bez obzira na to što nema previše sličnosti sa Klintom Istvudom, čini se da ne bi imao ništa protiv tog nadimka. Asocijacije neumoljive čaršije, međutim, otišle su u nešto drugačijem pravcu ("Dule CIA")
Izgleda da je slučaj majora Pjer-Anrija Binela donekle preuveličan sa obe strane: u Francuskoj iz određenih razloga, a kod nas u nedostatku nekih boljih rezultata
Savremena istorija na Balkanu i njen uticaj na Evropu
Improvizacije tužilaštva u pokušaju da objedini suđenje. Sudija Mej očito ne želi da u pravničke udžbenike uđe kao sudija koji u sudskom "procesu stoleća" nije bio u stanju da obezbedi elementarne uslove za pošteno suđenje i zato već na početku poručuje timu Karle del Ponte da nije previše impresioniran onim što su do sada ponudili