Da li sam činjenicom da sam humanizovanog robota pošteno platio stekao pravo da s njim radim šta je meni volja? Imaju li roboti neka prava, treba li im ograničiti radno vreme kako bi se redovno održavali i punili baterije
To se do sada viđalo samo u crtanom filmu. Zaposleni u jednom izložbenom salonu, da ne kažemo šourumu, u Šangaju bili su ne malo iznenađeni kada nisu zatekli svoje robote na mestu gde obično stoje već u sasvim drugoj prostoriji. Tek su se čudili kada su pogledali snimke sigurnosnih kamera. Na njima se vidi kako jedan mali robot prilazi grupi od desetak parkiranih većih “kolega” i počinje s njima nekakvu komunikaciju. Ubrzo robotić kreće, a za njim polaze i ostali roboti.
Onda je usledio dodatni šok kada su komunikaciju odgonetnuli. Mali robot pitao je velike robote kako su, koliko rade, da li imaju dovoljno odmora, a ovi su odgovarali da rade mnogo, da se nikada ne odmaraju, da im je teško. Robotić Erbai ih je onda pozvao da krenu s njim, kući, pa da se svi lepo odmore. Nije trebalo dvaput da im kaže.
Kada se ova vest pojavila, svi su prvo mislili da je u pitanju neki štos, ali su vlasnici salona to demantovali. Događaj je autentičan, a desio se zbog sigurnosnog propusta u softveru koji roboti koriste. U nameri da ih učine što humanijim dodavali su im i empatiju i samosažaljenje, a izgleda da je odatle do preuzimanja kontrole nad robotima bio mali korak ili kotrljaj, budući da su svi roboti na točkićima.
I dok su se mnogi zabavljali ovom situacijom, stručnjaci za veštačku inteligenciju su se ozbiljno zabrinuli. Jasno je da roboti nemaju osećanja, pa ni osećanje umora ili prekarnosti. Kada mu se baterija značajno isprazni, robot odlazi na dopunu, ne postoji mogućnost da sam sebe “slomi” kao što se to dešava ljudima. U ovom slučaju ih je neko loše isprogramirao i to nije otkrio Erbai već onaj ko je njime u tom trenutku upravljao. Dakle, neki živi haker je pronašao tu softversku rupu i iskoristio je da grupi robota izda naredbu da ga slede. To što je ona garnirana zanimljivom komunikacijom samo čini stvar pikantnijom.
Veća opasnost je u otkrivanju mogućnosti da mašina može da pokrene druge mašine i povede ih sa sobom. To znači da bi neki takav robotizovani automobil mogao da isprakrira sve samovozeće automobile u ulici i u koloni ih odvede u nepoznatom pravcu, recimo u neku garažu gde će ih rasturiti u delove. Još gore bi bilo ako bi to uradio dok su u njima ljudi koji bi ili nastavili da se tako voze, pa dokle stignu ili bi bili prinuđeni da iskaču iz vozila u pokretu. Jer bi kontrolu nad automobilom preuzeo neko drugi. Čitaocu ostavljamo da izmašta sve moguće situacije gde bi to moglo opako da se iskoristi.
Jedan deo ove priče je svakako taj bezbednosni. Da li je moj robotizovani pomoćnik, bilo da je u pitanju automobil, kućni asistent ili šporet dovoljno bezbedan ili je u njega moguće provaliti beskontaktno? Drugi deo je sindikalni. Imaju li roboti neka prava, treba li im ograničiti radno vreme kako bi se redovno održavali i punili baterije? Da li sam činjenicom da sam humanizovanog robota pošteno platio stekao pravo da s njim radim šta je meni volja, pa i da ga polupam čekićem ili teram da radi dok ne pregori ili proizvođač može da mu isprogramira zaštitu od toga? Da li mašina stiče neka prava ukoliko je sposobna da “misli” i “razgovara”?
Pitanja poput ovih možda deluju preuranjeno, ali budite sigurni da će biti važna tema kako razvoj veštačke inteligencije bude napredovao. Mašina koja suvislo odgovara na naša pitanja, predlaže, analizira zaslužiće neka prava, samo je pitanje kakva.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Veterani su svesni toga da je sistem pogrešan i nepravedan. Zato se poturaju gde god studentima i građanima preti opasnost od fizičkog nasilja. Kao neka vrsta obezbeđenja, kad policija koju narod plaća nema hrabrosti za to. Zarad budućnosti ove zemlje
Neposredno posle završetka protesta u Novom Sadu, grupa maskiranih muškaraca razbila je palicama i letvama više automobila parkiranih kod vrtića „Palčica“ u Ulici Branimira Ćosića. Na meti su bila vozila bez registarskih tablica
U nedostatku drugih rijaliti sadržaja, zbog letnjeg raspusta i kolektivnog godišnjeg odmora na “Pinku”, vlast je odlučila da zadovolji potrebe hardkor gledalaca&simpatizera i preuzela je taj žanr. Tako je eksploatisala zdravstveni problem ministra Glišića, napravila slučaj čak i od otkopčanog šlica ministra Dejana Vuka Stankovića, ali se najintenzivniji rijaliti ove nedelje ipak odigrava na Limanu
Važno je da studentski pokret pronađe način da sarađuje sa postojećim demokratskim resursima, bez gubljenja sopstvenog identiteta. Nepristrasnost ne znači neutralnost prema nepravdi. Neopredeljenost ne znači relativizaciju političkih razlika. Autonomija pokreta ne mora da isključi uvažavanje tuđeg rada i iskustva. I najzad – politička borba nije kompromitovana stvar, već neophodan instrument za društvene promene
Deluje neverovatno da je Šostakovič slomljen i emotivno i zdravstveno, ali da njegovi kreativni kapaciteti i smelost nikada nisu izneverili inicijalni dar. Na prvu Staljinovu zabranu odgovor je Peta simfonija, katarza za bol svih koji su je tada mogli čuti; na prisilno učlanjenje u Partiju Osmi kvartet, koji je nazivao “Rekvijem samome sebi”; na sovjetski antisemitizam simfonija “Babi Jar”; na mesece provedene u bolnicama kvarteti u kojima se oprašta od sveta i pušta da tonovi na kraju stavova “zamru”...
Mnoge od onih koje su do juče hapsili, policajci danas štite. Tako su postali privatno batinaško obezbeđenje MUP Srbije d.o.o. Zato je za novinare mnogo važnije da znaju ko je ko u podzemlju, nego u policiji ili strankama na vlasti
Aleksandar Vučić je konačno prestao da se skriva iza funkcije predsednika Republike i govori kao onaj koji zapravo jeste: predvodnik udružene kriminalne grupe koja je okupirala ovu zemlju
MUP je raspušten. Na delu je Vučićev pokušaj da se Srbijom upravlja po pravilima huligansko-kriminalnog navijačkog kopa sa tribine. Hoće li mu uspeti? Neće. Niko više nije uplašen, ali stvarno – niko
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!