Nikada nisam video besmisleniju odluku od trodnevne žalosti u Vojvodini, dok je u ostatku Srbije ona trajala samo jedan dan. Gde to tačno teritorijalno prestajemo da tugujemo – kad pređemo most u Beškoj ili plačemo skroz do Banovaca? Paradoksalno, gledaoci u Vojvodini imaju klasičnu muziku i izmenjen program, dok na kanalima sa nacionalnom frekvencijom cepa veselje
Proteklu TV nedelju u Srbiji obeležio je živi prenos nestajanja velikog broja državnih institucija. Pred nama su jedna za drugom bledele i iščezavale pokazujući da su zapravo samo kulise za državu. Umesto njih, o svakom detalju odlučuje samo jedan čovek. U gotovo svim aspektima funkcionisanja države mi formalno imamo nadležna ministarstva, institute, ustanove, ali se stvarne odluke donose samo na jednom mestu. Demokratija je time ukinuta jer Predsednik, po sopstvenoj želji, deo svog legitimiteta, autoriteta i moći, kao na svim izborima do sada, dodeljuje odnosno oduzima. Njegova ruka je na glavi onih koje miropomazuje i deli udarce onima kojima nije zadovoljan. U tom prividu demokratije i društva, mi smo kao građani takođe u milosti ili nemilosti, kao pojedinci ili grupe, shodno tome da li smo se usudili da se ne slažemo sa Predsednikom.
Zato su nam se pred očima protekle nedelje rušile razne iluzije, rušilo se poverenje, a na kraju se u Novom Sadu srušio deo Železničke stanice ljudima na glavu. Dakle, stigli smo neobično brzo do poslednje stavke, kada nedostatak institucija, znanja i kompetencije nauštrb brze zarade i političke muljaže počinje da se plaća životima.
Evo nekoliko tih ruševina, a siguran sam da je spisak neuporedivo duži.
Pred sam kraj svog mandata, Savet REM-a izašao je iz višegodišnje hibernacije i uspeo da dodeli televiziji Informer jednu od regionalnih frekvencija u Beogradu. Nekada davno, tu ulogu je obavljao Studio B, pre nego što je postao opskurno mesto gde se prodaju kolagen, đinđuve i gde se obavlja medijski trening budućih partijskih funkcionera. Predsednica Saveta REM-a Olivera Zekić je, odlazeći, doviknula kako čestita televiziji Informer, da su poslali “perfektan” elaborat i da imaju novca da plaćaju državi. Nadležni skupštinski odbor, naravno, nije zasedao, tako da u ovom trenutku niko ne vrši nadzor rada medija. Istini za volju, ovo telo još nije predstavilo izveštaj o radu medija tokom izbora prošlog decembra, pa se ne može reći da će nerad REM-a bilo kako promeniti ponašanje medija. Taj izveštaj podneće jednog dana, možda, neka sledeća reinkarnacija ovog tela. Kako reče Zekićka: “Što ste tražili to ste i dobili, zato što ja tako kažem!”
Ostavku je pred kamerama dao i ministar Goran Vesić u želji da pokaže kako je odgovoran i moralan čovek. Pojavio se sa članovima kabineta i decidirano odbio svaku odgovornost za rušenje nadstrešnice u Novom Sadu. Tvrdio je da nema propusta u radu njegovog kabineta i nema ni trunke krivice ni odgovornosti, kao i uverenje da će to potvrditi istraga. Ono što je najčudnije u njegovoj ostavci jeste izgovor da njegovo Ministarstvo zapravo nije imalo kontrolu nad projektom rekonstrukcije i izgradnje pruge i prateće infrastrukture. Ako Ministarstvo saobraćaja i infrastrukture nema kontrolu nad izgradnjom i funkcionisanjem železnice, zašto onda postoji? Ko onda donosi odluke o investicijama, ko plaća te kilometre puteva i pruga? Kao i u slučaju REM-a, ministarstvo zapravo ne radi ništa i ne odlučuje ni o čemu, rekao je na kraju svog izlaganja Vesić u odlasku.
Ako je za utehu, već je dobio ponudu za posao u medijima, na poziciji jednog od top menadžera u Pink korporaciji. Željko Mitrović ga je pozvao, iskoristivši priliku da zatraži pravdu za žrtve, zatvor za odgovorne i da opoziciju nazove “krvoločnim političkim skotovima”. Sićve TV u najavi.
Medicinski fakultet u Nišu izbacio je sa posla doktora Milića, kardiohirurga sa tri specijalizacije i predavača u dotičnoj ustanovi. Ne ulazeći u akademske razloge, koje ne mogu da tumačim, primećujem čudnu pojavu da svaki stručnjak, u bilo kojoj naučnoj oblasti, ukoliko je kritičan prema vlasti, biva po pravilu provučen kroz blato, diskreditovan i omalovažavan. Tako je Predsednik do danas otkrio lažne ekologe, lažne profesore sa Biološkog, Rudarskog, Medicinskog, Arhitektonskog i Ekonomskog fakulteta. Niko od njih nema pojma. U slučaju doktora Milića, sećate se, sporno je bilo i ukidanje lista čekanja, koje se desilo jer je čovek sa kolegama operisao prekovremeno i vikendima. Danas liste čekanja ukida Vučić, kod njega se, da se stručno izrazim, predaju knjižice i donose uputi.
Vlast u Beogradu pokazala je vrhunski nivo bahatosti kada je demontažu Savskog mosta počela na dan tragedije u Novom Sadu. Niko ne zna koja institucija je planirala ovo rušenje, baš kao što ni jedan stručnjak za saobraćaj u Srbiji ne razume dubinu misli Aleksandra Šapića i njegovu ideju o “prokrvljavanju” saobraćaja u Beogradu. Ovaj saobraćajni eksperiment uživo u milionskom gradu dobija bizarne dodatke svakodnevno. Umesto stručnjaka, ovo nadziđivanje kružnih tokova, semafora bez zelenog svetla, rušenje mosta, dovelo je do suprotnog efekta, što bi rekli kardiolozi – imamo saobraćajni tromb. Opet ni jedna institucija nije nadležna ni odgovorna osim ako Aleksandra Šapića ne shvatite kao instituciju. On takođe zaslužuje sopstvenu televiziju koja će razumeti njegovu medijsku politiku, a ko će bolje od Informera to umeti. Možda će Vesić na Pink, a Šapić će umesto zlobnih Šolakovih plaćenika konačno imati gradsku medijsku kuću po meri.
Pokazalo se da ni u žalosti nismo dosledni. Nikada nisam video besmisleniju odluku od trodnevne žalosti u Vojvodini, dok je u ostatku ona trajala samo jedan dan. Gde to tačno teritorijalno prestajemo da tugujemo – kad pređemo most u Beškoj ili plačemo skroz do Banovaca? Paradoksalno, gledaoci u Vojvodini imaju klasičnu muziku i izmenjen program, dok na kanalima sa nacionalnom frekvencijom cepa veselje. Ova medijska šizofrenija naročito je bila neukusna u ponedeljak. Režimske televizije su na različite načine pokušavale da upravljaju krizom. Gledaoci su zasuti gomilom tehničkih detalja o kojima prvenstveno voditelji nisu imali pojma. Direktor Informera i voditelji na Pinku su bez problema “smatrali” o ankerisanju, statici, armaturi, količini betona, razlici između renoviranja i rekonstrukcije i tako unedogled. U živom prenosu smo slušali o krvavim detaljima, slikane su sahrane po tabloidima, dok su kroz kadar defilovali izvođači i podizvođači nasmejani jer je poneko od nastradalih preživeo. Na televiziji Prva je na konstataciju voditeljke da se nesreće dešavaju svuda, pa se onomad srušio most u Đenovi, najtačnije odgovorio Predrag Marković kada je izjavio da u Italiji mafija gradi puteve i mostove. Namerno ili slučajno – istina je rečena, a analogija je prepuštena gledaocima i zanemeloj koleginici.
Predsednik Vučić narodu se obratio putem televizije Hepi, kratko o nesreći, a duže o istoriji Prijepolja, hajduka, birajući reči o Aliji Balijagiću za kojim tragaju policijske snage zbog dvostrukog ubistva. Naravno da nije problem, baš naprotiv, političari moraju da biraju reči, samo je neobično da o dvostrukom ubici koji je proveo decenije u zatvorima govorite eufemistički kao “gorštaku” i “opasnom čoveku”, dok političke neistomišljenike častite uvredama.
Nažalost, Predsednikova omiljena novinarka iz jutarnjeg programa TV Pink nije u zemlji, pa je njenu ulogu igrao Milomir Marić. Ona – poput Borata iz filmova Saše Baron Koena – otkriva Ameriku u doba izbora, tako da je Jovana Jeremić veći Borat od Ami Džija koji takođe krade ovaj lik. Nekada su o izborima govorili bivši ambasadori, dopisnici i stručnjaci za spoljnu politiku. Danas, u duhu Trampovog cirkusa, imamo medijsko hodočašće Pinkove vedete u Ameriku. Istini za volju, ona je svojevremeno bila savetnica u Ministarstvu inostranih poslova kod Ivice Dačića, tako da je kompetencija neupitna.
Na kraju, kako da se ponašaju državni zvaničnici kada se desi katastrofa, kada država zakaže, kada stradaju ljudi i kada gledaoci i birači budu besni?
Odgovor možda možemo dobiti iz Španije gde su katastrofalne poplave u Valensiji odnele 217 života. Među besne ljude do grla u blatu, došli su kralj Felipe Šesti, kraljica Leticija i premijer Pedro Sančez.
Posle gađanja blatom i uvreda, premijer je pobegao u besnim kolima, dok je kraljevski par, takođe zasut blatom, otpustio obezbeđenje i ostao sa ljudima. Dan kasnije u saopštenju su izjavili da je “bes ljudi razumljiv i opravdan”. Nisu nesrećne ljude delili na pristalice vlasti i opozicije niti ih nazvali “svetinom” poput premijera Srbije. Paradoksalno, lekciju iz demokratije, empatije i solidarnosti nije održao socijalistički premijer već kraljevski par. Za razliku od medijskog i političkog, ovo blato je lekovito.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Svako ko proda glas, postaje kmet na Vučićevoj latifundiji. Svako ko ćuti na kapuljaško nasilje, pristaje i na pravo prve bračne noći naprednjačkih velmoža. Možemo i moramo bolje od toga
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Sjatili su se tu u petak, prikazali svoja amaterski tugujuća lica, kao da su nekome zaista bila potrebna. Samo je Glavni upadljivo falio, jer je to njegov manir: on kreira sve govnjive situacije naših života, a onda se postavlja iznad njih, onako nedužan i začuđen, ostavljajući sebi poziciju onoga ko će presuditi, osuditi, osloboditi, objasniti, utešiti
Nadstrešnica zgrade novosadske Železničke stanice obrušila se 1. novembra oko 12 časova. Akcija spasavanja ljudi trajala je osam časova, a na kraju je četrnaestoro ljudi podleglo povredama. Novosađani su iste večeri izašli na ulice i odali počast nastradalima. Dok ovaj tekst ide u štampu, u toku su velike demonstracije u Novom Sadu
Režim je krenuo u spinovanje i kontrolu štete. Predsednica Skupštine i bivša premijerka Ana Brnabić nudi svoju glavu zbog nesreće u Novom Sadu, nesvesna da njena glava nikom ne treba. Sve što građani žele jeste da sačuvaju svoje glave na ramenima
Svi smo potreseni pogibijama koje su se dogodile u Novom Sadu. Razlog zbog koga je do njih došlo jeste nedostatak kontrolnih mehanizama i nezavisnih institucija, odnosno nužni rezultat toga u vidu neograničene korupcije i negativne selekcije. Oni direktno odgovorni nisu podneli ostavke i objašnjavaju da s tim “događajem” nemaju ništa. Oni samo pokušavaju da dobiju na vremenu, ne bi li se i na ovu strahotu zaboravilo, znajući da su sve institucije već obesmislili i da nema nikoga ko bi mogao da ih privede pravdi, kao što ga nijednom dosad nije bilo
Nakon tragedije na Železničkoj stanici u Novom Sadu u kojoj je život izgubilo 14 osoba, vlast obećava da će krivci snositi odgovornost. Međutim, ukoliko se posmatra istorija ignorisanja u naprednjačkoj vlasti, utisak je poražavajući – naspram desetina izgubljenih života stoje tek dve ministarske ostavke. Da li će ovog puta biti drugačije
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!