

Černobilj
Pripjat, 40 godina kasnije
Prošlo je 40 godina od kada je eksplodirala nuklearna elektrana u Černobilju




U San Francisku pokreće se nova inicijativa. Razvijaju se sistemi koji identifikuju jedinstveno ljudsko biće na način na koji to radi, na primer, naš jedinstveni matični broj građana


U digitalnom svetu najteže je biti čovek. Možete ovo razumeti i krajnje filozofski, imalo bi tu dosta prostora za duboku analizu, ali u ovom slučaju radi se o jednostavnoj činjenici. Čak i pre veštačke inteligencije botovi su se predstavljali kao živi ljudi unoseći pometnju na internetu. Najskuplje je bilo u marketingu, najneprijatnije i najbolnije na sajtovima za upoznavanje.
Sada se na izvoru digitalizacije, u San Francisku, pokreće nova inicijativa. Tehnologija koja nam je omogućila da budemo anonimni i višestruki počinje da nas vraća sebi, Razvijaju se sistemi koji identifikuju jedinstveno ljudsko biće na način na koji to radi, na primer, naš jedinstveni matični broj građana. Samo preciznije.
Startap pod imenom Oruđe za humanost (Tools for humanity), gde je jedan od osnivača Sem Altman, prvi čovek OpenAI, osmislio je platformu World (Svet) koja prikuplja naše biometrijske podatke i omogućava proveru kad god je to potrebno, u okviru sistema svojih korisnika. Da uprostimo. Na šest lokacija u SAD postavili su svoje uređaje na kojima možete da snimite zenicu oka, kao kada aplicirate za ličnu kartu. Taj snimak kreira jedinstvenu anonimnu šifru, takozvani WorldID, koja se unosi u aplikaciju koju ste prethodno instalirali na mobilni telefon. Od tada pa nadalje pomoću tih podataka lično se identifikujete na svim sajtovima koji su prihvatili ovaj vid prepoznavanja, odnosno koji su ušli u sistem World. Prepoznavanje je trenutno, dovoljno je da pogledate u kameru na svom telefonu i upoređivanjem će se potvrditi ili opovrgnuti da je na drugoj strani živ čovek i to baš taj koji se predstavlja.
Identifikacija ove vrste već postoji, naravno. Svaka država prikuplja biometrijske podatke o svojim građanima kada im izdaje dokumenta. Ali države to nisu spremne da dele niti da ulaze u globalne sisteme, tako da ti podaci ostaju nedostupni. U slučaju World-a, korisnik se dobrovoljno prijavljuje računajući na prednosti koje mu identifikacija donosi. A one nisu male.
Kao što je spomenuto na početku, jedan od problema na koji nailaze marketinške kompanije su botovi i veštačka inteligencija. Koliko god dobar test da napravite kako biste utvrdili da li komunicirate sa čovekom ili mašinom, neka mašina će ga rešiti i umesto pravih potrošača analiziraćete botove i dobiti potpuno iskrivljenu sliku o potrebama tržišta. Na osnovu koje onda ulažete ogromna sredstva u neki projekat, sve polažući nade u to istraživanje.
Još gore je sa, takođe spomenutim, sajtovima za upoznavanje gde nailazite na “srodnu dušu”, zapravo bota koji nešto namerava da vam proda ili da vas nekako prevari, mada najveći bol donosi saznanje da ste o nekim svojim intimnim osećanjima komunicirali sa mašinom.
World je u SAD već prihvatilo više od 15 miliona ljudi i taj broj raste. Ali nije manja ni sumnja u kvalitet i bezbednost ove aplikacije. Neki od prvih korisnika kažu da startap nije dao sasvim suvisle odgovore na mnoga pitanja vezana za moguće zloupotrebe podataka. Inače, podaci se iz mašine koja snima vaše oko odmah brišu, vaša jedinstvena šifra ostaje samo u aplikaciji i World tvrdi da se vaši biometrijski podaci, kada ih jednom unesete u aplikaciju, više nigde ne čuvaju. Sama šifra je beznačajna ako se ne upari sa zenicom korisnika.
Ideja je zanimljiva i mogla bi da bude vrlo korisna. Na primer, ako društvene mreže prihvate World, svako ko to doda u svoj profil preuzeće odgovornost za svoje ponašanje. To bi nas koštalo neke slobode da kažemo svašta, ali bi nam omogućilo da uđemo u neke bolje prostore za komunikaciju, što bi moglo da bude izuzetno korisno kada je posao u pitanju. Ili izbori. Sem Altman misli da bi ovaj sistem besprekorno identifikovao birače i omogućio vrlo pošteno glasanje na daljinu. Još samo da dodaju opciju da trepneš ako te neko tera da glasaš suprotno svojoj volji.


Prošlo je 40 godina od kada je eksplodirala nuklearna elektrana u Černobilju


Koliko još studenti i građani mogu da podnesu? Koliko još režim može da povećava represiju? To je naslovna tema novog broja „Vremena“


Zbog čega je Vučića iznervirao susret Vladana Đokića i Marte Kos? Zašto je Srbija postala zemlja represije i dirigovane anarhije? U kakvoj prilici predsednik države može primiti rektora Beogradskog univerziteta


Nova direktorka RTS-a Manja Grčić počela je sa smenama koristeći se oprobanom tehnologijom kojom je svojevremeno udavila B92. Prethodna godina poslužila joj je kao jedini test period za određivanje političke podobnosti i kriterijum za otpuštanja


Jedan američki šekspirolog tvrdio je da je Šekspir izumitelj savremenih ljudi, da nam je on pokazao kako možemo da izrazimo svoja osećanja i oblikujemo svoje identitete. Što se tiče prvog, nama danas deluje neobično da ljudi nekada nisu umeli rečima da ispolje zaljubljenost, ljubomoru, pohlepu, ambicioznost ili tugovanje. Sva je ova osećanja Šekspir, makar do tog istorijskog trenutka, najbolje opisao, a neka je čak opisao prvi u čitavoj istoriji književnosti
Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji
Koliko živ čovek može da podnese Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve