

Privođenje
Savski nasip: Privedeni aktivisti Udruženja „Za naš kej“
Aktivisti Udruženja „Za naš kej‘ Dušan Čavić i Branislav Tomić privedeni su danas, 3. jula, na Savskom nasipu, potvrdio je za N1 advokat Nikola Radosavović




Mnogo manji problem od Vučićevog blamiranja po svetu jeste to što će mnogi Srbiju gledati kroz ponašanje i izjave njenog aktuelnog predsednika


Serija Bela lađa snimana je i emitovana na RTS-u od 2006. do 2012. godine. Ovo remek-delo Siniše Pavića ili, možda je pravilnije reći, njegovo testamentarno delo, ovih dana se reprizno emituje na televiziji “Informer”. Ukratko, Srećka Šojića i Dimitrija Pantića gledamo na televiziji koja je postala gotovo zvanično glasilo Aleksandra Vučića, njegov najglasniji i najsuroviji politički megafon koji prvi objavljuje namere i podsvesne fantazije vlasti bez bilo kakvog etičkog ili profesionalnog ograničenja.
Bela lađa je nastavak popularnog filmskog serijala Tesna koža, odakle su preneti osnovni likovi, a socijalističko samoupravljanje i njegova populistička demagogija zamenjeni su višestranačkom tranzicionom stvarnošću. Nikolu Simića je, navodno, pred sam početak snimanja u ulozi penzionisanog mlađeg referenta Dimitrija Pantića zamenio Petar Kralj. Tako je glavni lik zapravo postao onaj primitivni kradljivi direktorčić koji je sanjao da bude “kapetan bele lađe”. Ime mu je Srećko Šojić, nastavio je da ga glumi bravurozni Milan Lane Gutović.
Serija je nastala kada je smenjen Milošević a ubijen Zoran Đinđić. Njen kraj se vremenski poklapa sa dolaskom presvučenih radikala u kostim proevropske Srpske napredne stranke. Simbolično ili ne, Lane Gutović je izašao iz serije objasnivši da bi bilo degutantno da glumi Šojića, koji bi sigurno postao ministar i započeo pregovore o “evro-afro-NATO integracijama”. Zapravo, Pavić je samo promašio termin, jer bi Šojić večito otvarao poglavlja i klastere pregovora, bio prvi potpredsednik a nedugo zatim premijer i, možda, predsednik Srbije. Emitovanje serije koja u ogledalu satirično prikazuje današnju srpsku političku elitu, uz činjenicu da je Gutović veoma otvoreno i kritično istupao protiv Vučića, moglo bi se shvatiti raznoliko.
U idealnom slučaju, “Informer” bi pokušao da kritički preispita sopstvenu poziciju, nasmeje se sam sebi, političkoj manipulaciji, političkom primitivizmu, odsustvu svakog principa i morala, uz obilatu upotrebu nacionalnih mitova, vere i tradicije da se zabašuri sopstvena nekompetentnost. Svaka Šojićeva replika kao da je prepisana iz izjava Aleksandra Vučića, uz pojavljivanje mafije, tajkuna, partijskih finansijera, stranih ambasada i njihovih domaćih saradnika.
Šojić jede pečenje, sedi u kafani sa sumnjivim likovima, prate ga dugovi iz prošlosti, apsolutni je narcis i autokrata, on je nova elita sa Dedinja, prolazi kroz medijsku obuku dok prezire one koji za njega glasaju, a Miciku – ljubav iz mladosti – sanja i danas kako mu “duva u frulicu”. Mediji mu se podsmevaju, ali on svaki svoj blam pretvara u medijsku atrakciju, narod demonstrira protiv njega, ali on opstaje. Koristi i usluge proročice i pare tajkuna, dok stranog ambasadora u diplomatskom lovu slučajno pogodi u dupe. On prezire strance, ali pred njima pezi kada je to potrebno.
Šojić je stalno iznenađen i uvređen, a umesto konjske glave, koja je politički sinonim za državne tabloide i njihove prikaze, lajtmotiv Bele lađe su krokodili koji, kao što znamo, rone krokodilske suze i nikada ne mogu postati biljojedi. Ova metafora je danas posebno izražena jer je neko poverovao da će preobučeni radikali iz devedesetih, kada dođu na vlast, postati proevropski krokodili vegeterijanci. Danas bi to mogli biti i čovekoliki roboti koji igraju kolo.
Međutim, Bela lađa na “Informeru” nije oblik preispitivanja vlastite uloge, niti samokritika, već dokaz da mediji u Srbiji, baš kao i vladajuća elita, jesu Srećko Šojić. Da zlo bude veće, on je od sitnog prevaranta u socijalizmu postao veliki prevarant tokom tranzicije, stekao je društveni položaj i mašala kapital, ali ima neutaživu glad za priznanjem. Šojić želi da uđe u istoriju, kao apsolutni gospodar, merilo svih stvari, Kralj Ibi, Donald Tramp, Vladimir Putin, Si Đinping, Tito…
Odlazak na Samit EU – Zapadni Balkan u Tivtu pokazao je kako je ta Bela lađa samo za domaću upotrebu – čim izađe iz okruženja koje potpuno kontroliše, Vučić počinje da se ponaša kao Srećko Šojić. Dakle, dramatično, histerično i komično. Na sastanak sa zvaničnicima EU želi da dovede svoje pristalice, koje u seriji narod nalupa, dok ih Vučić naziva “sportistima”.
Obećava da ćemo učiniti sve, usvojiti zakone “iako su glupi”, a na sastanku sa predstavnicima EU ili pred novinarima kaže kako je Kina super ali nije članica EU. Mrzi Hrvate, mrzi Crnogorce, izvinjavam se, voli ih ih više nego oni nas. Hvali se slobodom medija dok vređa novinare u gotovo endemskom ponašanju malog diktatora. Njegov “Informer” će za to vreme na naslovnim stranama donositi “vesti” kako hrvatski premijer urinira po Crnogorcima.
Ali na kraju, moram da podelim jedan čudan osećaj koji sam imao dok sam gledao Vučićevo histerisanje u Tivtu. Osećao sam stid, iracionalni transfer blama, pogotovo ako uzmemo u obzir da je ovo ko zna koji put da nas Aleksandar Vučić poput Šojića bruka i sramoti širom sveta, dok njegovi tabloidi to prikazuju kao trijumf mudrosti i nebeske pravde.
Mnogo manji problem od Vučićevog blamiranja po svetu jeste to što će mnogi Srbiju gledati kroz ponašanje i izjave njenog aktuelnog predsednika. Srbija nije Šojićeva bela lađa na čijem pramcu stoje krokodili, ona je neuporedivo više i bolje od onoga što ste videli i čuli u Tivtu. Srbija je u stvari onaj obespravljeni, osramoćeni, dekintirani mlađi referent u penziji Dimitrije Pantić, čija porodica pokušava da sastavi kraj s krajem. Ovaj lik se u Beloj lađi polako topio i na kraju nestao sa malih ekrana, baš kao svaki pristojan i pošten čovek. On beži od stvarnosti praveći se lud ili dementan.
Zamislite samo koliko bi očajni bili Siniša Pavić ili Lane Gutović kada bi svoja imena i likove gledali na “Informeru”, dok bi im posmrtno slovo čitao Srećko Šojić, ubrzano, naravno, jer počinje narodno veselje, stiže striptizeta koju glumi Iva Štrljić a Špic donosi vruće pečenje.
Nazdravlje!


Aktivisti Udruženja „Za naš kej‘ Dušan Čavić i Branislav Tomić privedeni su danas, 3. jula, na Savskom nasipu, potvrdio je za N1 advokat Nikola Radosavović


Već nedeljama postoji cela virtuelna ćaci porodica predstavljena na Instagram nalogu Koste Krstića. Izmišljeni menadžer prodaje sa virtuelnom ženskom Emom je dobio bebu i otišao na more... Sve vreme imaju majice sa znakom SNS, uključujući bebu koja ima stranačka obeležja na benkici. Čak su bili kod vračare koja im je u šolji prorekla da “Srbija pobeđuje”




UKP je pozvao lidera stranke SRCE Zdravko Ponoš u svojstvu građanina, u okviru istrage koja se odnosi na tvrdnje o upotrebi „zvučnog topa“ na protestu 15. marta


Jalovo, letargično, dosadno… tako je Nemačka igrala na ovom Svetskom prvenstvu pa je prvi od favorita kojima je uzet skalp. Mada, pitanje je da li su Nemci bili ikakvi favoriti…
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve