Sve je počelo davne 1903. tiražnom akcijom novina koje su se zvale "Auto", a danas je jedan od najvećih sportsko-poslovnih spektaklâ u svetu profesionalnog sporta
Istorija kaže da je bilo ovako: 20. novembra 1902. u pariskoj taverni Zimmer, koja će se kasnije zvati Madrid i još kasnije „Fryday“, mladi novinar Geo Lefevr došao je na ideju koja će, ispostaviće se, izazvati revoluciju u svetu biciklizma i sporta uopšte. Lefevr je bio, što bi se reklo, zaljubljenik u novi sport koji je polako osvajao svet. Svom gazdi Anriju Desgranžu, vlasniku lista „Auto“, predložio je organizovanje biciklističke trke čiji bi pokrovitelj bile novine. Desgranž nije bio običan izdavač, njegova veza sa biciklizmom bila je duboka jer je još 1893. postao prvi svetski rekorder u vožnji na jedan sat, pošto je prevezao 35,325 km. Naravno, nije bio u pitanju nikakav altruizam, nikakavo mecenarstvo, već ideja da se preko trke podigne tiraž. U Parizu su početkom prošlog veka izlazila dva, nazovimo ih tako, sportska lista. Izvesni Pjer Gifard osnovao je 1892. list „Velo“. Nešto kasnije nastao je „Auto-Velo“, novine koje su na nagovor nekoliko industrijalaca među kojima je bio i Mišlen, vlasnik buduće svetski poznate fabrike guma, osnovao Anri Desgranž, napredni učenik Pjera Gifarda. Rođeno je veliko rivalstvo u kome je sve bilo dozvoljeno a borba oko imena završila je na sudu. Gifard je jedino postigao da rival iz „glave“ lista izbaci reč „velo“ pa je ostao samo „Auto“.
VELIKOPOMIRENjE: Do pomirenja je došlo mnogo godina kasnije kada je Desgranž, nesumnjivi pobednik u ovom duelu, pružio ruku pomirenja i pomogao Gifardu koji je ekonomski propao i umro gotovo u bedi 1923. Prvi Tur startovao je 1. jula 1903, a originalni naziv trke bio je „Šest dana na putu“. Desgranž je obezbedio nagradni fond od 20.000 franaka (3000 za pobednika), ali je naplaćivao upisninu – biciklisti koji su se prijavili morali su da plate deset franaka. Hleb je u to doba koštao 0,40 franaka… Nekako u isto vreme rođen je automobil „ford“ a „Harlej-Davidson“ je izbacio na tržište prve motore. Od 78 prijavljenih startovalo je 60 vozača. Trka je trajala 19 dana. Pređeno je 2428 km, najduža etapa bila je dugačka 467, a najkraća 268 km. Hroničari su zabeležili da je znak za start trke dat u 15.16 sati ispred kafea Reveil Matin u Montgeronu a cilj je bio u Lionu. Pobednik prve etape, ispostaviće se – i cele trke, bio je Moris Garin koji je na cilj stigao sutradan ujutru u 9 pošto je vozio cele noći! Garin će biti jedan od retkih biciklista u celoj istoriji Tura koji je vodio od prve do poslednje etape. Imao je 32 godine i za sobom karijeru poznatog vozača jer je dva puta pobeđivao na istorijskoj trasi Pariz–Rubeks (1897, 1898), zatim Pariz–Brest–Pariz 1901. i Bordo–Pariz 1902. Vozio je prosečnom brzinom od 24,45 km na sat a njegovo ukupno vreme bilo je 94 sata i 33 minuta. Trka je donela veliki uspeh organizatoru, „Auto“ je do tada prodavao nekih 25.000 primeraka prema 80.000 koje je prodavao „Velo“, ali je na kraju prvog Tura izbacio posebno izdanje u 130.000 primeraka. Trku je pratio samo jedan auto, vozači su izgubili između četiri i deset kilograma, bilo je optužbi da nisu poštovana pravila trke i da su vožači na razne načine dobijali nedozvoljenu pomoć, bilo je čak i bačenih eksera da bi se rivalu izbušile gume, ali prvi Tur preživeo je sve poteškoće. Tako je počela istorija… Te 1903. umro je Pol Gogen, u Beogradu su ubijeni kralj Aleksandar i kraljica Draga, umro je papa Leon 13. a Marija Kiri dobila je Nobelovu nagradu za fiziku.
„NEADVEKATNAPOMOĆ„: Zanimljivo je da je drugo izdanje Tura donelo mnogo više problema raznih vrsta a četiri meseca posle druge pobede Morisa Garina on i još trojica iza njega u generalnom plasmanu bili su diskvalifikovani zbog primanja „neadekvatne pomoći“ (šuška se o prvom „dopingu“), a pobednikom je proglašen Anri Kornet. Uprkos problemima, Tur je iz godine u godinu dobijao na značaju i ugledu. Već 1910. popeo se u Pirineje, godinu dana kasnije trasa je ušla u Alpe, 1919. uvedena je žuta majica, posebna nagrada za brdske etape uvedena je 1933, vožnja na hronometar stigla je 1934, a jedna od poslednjih novina bila je takozvani prolog, uvodna etapa, koja se vozi od 1967. Sve te novine stalno su povećavale popularnost Tura koji se polako pretvarao u događaj koji izaziva najveću pažnju posle Olimpijskih igara… Tur je rađao heroje i tragičare, njegovi pobednici bili su idoli u svojim zemljama, po popularnosti nadmašivali su fudbalske i ostale idole iz teoretski popularnijih sportova. Prvi veliku junak Tura bio je Belgijanac Filip This, prvi trostruki pobednik. Možda bi postigao još neku pobedu da Prvi svetski rat nije zaustavio Tur. Kad je već o ratu reč, Francuz Oktav Lapiz bio je prvi pobednik u brdskoj etapi 1910. a sedam godina kasnije poginuo je kao pilot francuske aviacije u sukobu sa nemačkim avionima… „Auto“ je 1910. dostigao tiraž od neverovatnih 300.000 primeraka, ali je nestao posle Drugog svetskog rata jer je nadležno ministarstvo odlučilo da u „zajedničku raku“ sahrani sve novine koje za vreme rata „nisu služile na čast Francuskoj i Francuzima“. Nasledio je ga je „Ekip“ čiji je prvi broj izašao 28. februara 1946.
ĆERKAILIPOLITIKA: Godine 1926. desila se prva tragedija: Italijan Otavio Botekia, dvostruki pobednik Tura, ubijen je pod nerazjašnjenim okolnostima. Ubio ga je neki seljak, po jednoj verziji zato što je ušao u njegov voćnjak i bez dozvole ubrao neke plodove, po drugoj je stradao zbog svojih antifašističkih ideja, po trećoj zbog toga što se spetljao sa ćerkom tog seljaka…
Tur je preživeo sve, dva svetska rata, doping afere (vozači se kontrolišu od 1968), a još 1973. probio je fantastičnu brojku od 50 miliona posmatrača širom sveta. Od 1975. cilj je na Jelisejskim poljima… Danas ta cifra prelazi i 100 miliona posmatrača a redakcije iz čitavog sveta šalju brojne ekipe koje dnevno izveštavaju o svim detaljima velike trke. U stogodišnjoj istoriji Tur de Fransa, ili Trke oko Francuske, četvorica bicikloista pobeđivala su po pet puta: Žak Anketil (Francuska) 1957, 1961, 1962, 1963, i 1964; Belgijanac Edi Merks (1969,1970,1971,1972 i 1974), još jedan Francuz, Bernard Ino (1978,1979,1981,1982. i 1985) i Španac Migel Indurain (1991,1992,1993,1994. i 1995). Njima će se, po svemu sudeći, pridružiti i Amerikanac Lens Armstrong, pobednik četiri poslednja Tura i siguran lider četiri etape pre kraja ovogodišnje trke…
Iz istorije Tura
Ovogodišnja trka je 90. po redu u 100 godina, dva puta su svetski ratovi zaustavljali trku. Samo je 11 zemalja imalo pobednike: Francuska(36), Belgija (18), Italija (9), Španija (8), SAD (7), Luksemburg (4), Holandija i Švajcarska (2), Danska, Nemačka i Irska (1). Francuzi nisu imali pobednika u poslednjih 18 godina, Belgijanci 27. Najstariji pobednik (1922) bio je Belgijanac Firmin Lambot – 36 godina. Najmlađi je bio Anri Kornet (1904) – 20 godina. Edi Merks je bio lider 96 dana, slede ga Ino (77) i Indurain (60). Do početka ovogodišnje trke voženo je 1678 etapa, najviše 1985 (25). Najviše etapnih pobeda ima Edi Merks (35), slede Ino (28) i Leduk (25). Najduža trka bila je ona 1926: 5746 km. Najbrži Tur vozio je Lens Armstrong 1999 – u proseku 40,27 km na sat. Holanđanin Joop Zoetemelk učestvovao je na 16 trka i svaku je završio. Francuz Rajmon Pulidor je najčešće bio na pobedničkom postolju, čak 8 puta, ali NIKADA nije bio prvi: ima tri druga i pet trećih mesta. Iako su ga zvali „večiti drugi“, istina je da su Zoetemelk i Jan Urlih bili po četiri puta drugi, jednom više od Pulidora. Najviša tačka Tura bio je Restefond (2802 m). U 89 trka smrtno su stradala trojica biciklista: Španac Fransisko Sepeda 1935. i Italijan Fabio Kasarteli 1995 zbog padova i Englez Tom Simpson 1967. zbog moždanog udara. Francuz Adolf Elie udavio se 1910. na slobodan dan.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U Dubrovniku je u ponedeljak temperatura mora dostigla 29,5 stepeni. Ništa bolje nije ni u Crnoj Gori i Grčkoj. Posledice previsoke temperature mora je da ima sve manje ribe, a sve više meduza
Nekada su tu boravili Elizabet Tejlor i Ričard Barton, Sofija Loren, Kirk Daglas, Bobi Fišer i Tito i Jovanka. Ovo ostrvo je ugostilo i porodicu Bekam, a na njemu se venčao Novak Đoković. Ipak, četiri godine zaredom, čuveno odmaralište „Sveti Stefan“ u Crnoj Gori je zakatančeno
Nemački bivši vozač Formule 1 Ralf Šumaher, brat legendarnog Mihaela Šumahera, na društvenim mrežama objavio je fotografiju sa svojim ljubavnim partnerom Еtjenom i javno prizano da je homoseksualac
Rukovodstvo Fudbalskog saveza Srbije je na telefonskoj sednici jednoglasno donelo odluku da Dragan Stojković Piksi ostane selktor fudbalske reprezentacije
Kako je medijski magnat odvratio gledaoce od filma koji ga pokazuje u negativnom svetlu, kako je zbog jedne lepe žene u cvetnoj haljini Felini snimio film o paparacu, zašto je Bernstin poklonio Hofmanu svoj sat i slični detalji, deo su važne studije Sanje Domazet i Maje Vukadinović Novinarstvo i film, u kojoj analiziraju ta dva osnovna stuba demokratskih sloboda
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!