Biškek, glavni grad Kirgistana, retko se pominje u Srbiji. Malo ko bi umeo da ga pronađe na mapi, a još manje ljudi zna kako tamo izgleda svakodnevni život. Upravo tu živi i igra srpski fudbaler Andrija Milić
„Kirgistan, da li se tamo uopšte igra fudbal, a i gde je to tačno?“, bile su prve reči Andrije Milića, nekadašnjeg fudbalera Radnika iz Surdulice i Spartaka iz Subotice, kada je na njegovu adresu stigao poziv iz Kirgistana i tamošnjeg kluba iz Biškeka.
Malo ko iz Srbije je čuo išta više od imena bivše sovjetske republike, a još ređe je da neko zna kako tamo zapravo izgleda život. O Kirgistanu se u Srbiji ne govori mnogo. Sigurno je, međutim, da se i tamo igra fudbal – najvažnija sporedna stvar na svetu.
Biškek, grad smešten između planinskih venaca Tjen Šana, skriva jedan drugačiji svet. Tamo se susreću sovjetska arhitektura, srednjoazijska tradicija i savremeni pokušaji modernizacije.
Dvadesetčetvorogodišnji fudbaler Andrija Milić – igrao je za Jagodinu, Spartak iz Subotice, Radnik iz Surdulice – od jula nastupa za fudbalski klub Alga iz Biškeka.
Posle uspešne sezone u Radniku iz Surdulice i osvajanja titule šampiona Prve lige Srbije, ruski skaut javio se Andriji sa ponudom fudbalskog kluba Alga Biškek. Kako je i sam hteo da se oproba van granica Srbije, odluka, prema njegovim rečima, nije bila teška, pogotovo zbog sjajnih uslova koje je klub nudio.
„Jeste da ovo nije veliki i poznat klub, ali zaista nisam bio prezadovoljan uslovima u Srbiji, pa je zbog toga došlo do neke želje da se oprobam negde izvan granica. Kirgistan jasno nije toliki fudbalski izazov, ali životno već jeste, meni je ovo prvi put da igram za klub koji nije iz Srbije i velika je to promena “ priča Milić za „Vreme“.
Sa lokalcima je lakše na srpskom nego na engleskom
Iznenađen je gostoprimstvom u glavnom gradu i kako je uvek sve u najboljem redu, osim saobraćaja, koji u ovom delu sveta ima drugačija pravila.
„Ljudi su dosta prijatni i gostoljubivi, gde god da sedneš čeka te brza usluga, sve je u najboljem redu zaista, iako se to recimo ne odražava na saobraćaj. Ovde je totalni haos u saobraćaju, možeš da pređeš ulicu jedino na semaforu jer vozači poštuju samo semafor i ništa više“, kaže Milić.
Biškek je prepoznatljiv po svojoj brutalističkoj sovjetskoj arhitekturi, koja dominira mnogim delovima grada, dok ga sa druge strane krase brojni parkovi i zeleni prostori, što ga čini prijatnim mestom za život, uprkos veoma niskim temperaturama u zimskim mesecima.
„Grad je dosta živ. Primetio sam da se mnogo voze bicikli, za razliku od nas koji uopšte nemamo tu kulturu. Takođe ima dosta parkova koji su gotovo uvek puni. Sam grad je lep, dosta sovjetske arhitekture i dosta spomenika po centru, mnogo se trenutno gradi po Biškeku, a mislim i da je metro u fazi izgradnje“, priča Milić.
Foto: Andrija MilićJedan od brojnih spomenika u Biškeku
Andrija za „Vreme“ kaže i da je engleski apsolutno strani jezik za lokalce pa da se u nekim situacijama lakše sporazumeva na srpskom nego na engleskom, zbog sličnosti sa ruskim.
Niske cene, plate po 400 dolara
Kirgistan je jedna od siromašnijih zemalja centralne Azije, a Biškek, kao glavni grad, ipak nudi bolje prilike. Ipak, životni standard je znatno niži nego u Srbiji, što podrazumeva niže plate, ali i niže cene, naročito hrane i osnovnih usluga.
„Cene su niže nego u nekim našim manjim mestima, a pogotovo manje nego u Novom Sadu ili Beogradu. Koliko sam čuo prosečna plata je oko 400 dolara, a opet svi žive manje više dobro, makar u Biškeku“, napominje Milić.
Što se ishrane tiče, preovladavaju žitarice i povrće, dok je meso retko deo obroka.
„Iskreno, najteže mi je bilo da se priviknem na hranu, tačnije na ishranu sa veoma malo mesa, oni ga ovde baš malo jedu. Najviše ima žitarica i povrća, ali i dosta drugačijih začina. Međutim, sada kada sam se privikao nemam nikakav problem, osim što mi eto ponekad fali još malo više mesa“.
Moldavac koji zna srpski
Sve veći broj mladih sportista iz Srbije odlučuje se da karijeru nastavi van granica zemlje, u potrazi za boljim uslovima i prilikama. Odluka o odlasku u daleku centralnoazijsku državu nije samo sportski izazov, već i životna prilika koja donosi nove perspektive i izazove.
„Daleko od toga da sam sanjao da igram ovde, ali sada kada pogledam mnogo je bolje nego u Srbiji. Kvalitet lige je u rangu naše druge lige. Međutim, što se tiče uslova života ovde je dva nivoa iznad, pa čak većina najjačih klubova u Srbiji ima lošije uslove od nas ovde“, kaže mladi Milić, pa nabraja nekolicinu velikih razlika u kvalitetu usluga po fudbalskim klubovima.
„Medicinsko osoblje, suplementi, pa čak i masaže, koje u većini slučajeva u Srbiji moraš sam da zakazuješ, ovde dobijaš posle svake utakmice ili treninga. Na gostovanja se ide avionom, nema vožnji busom od nekoliko sati, tako da je sa te strane mnogo bolje nego u 90 odsto slučajeva u Srbiji“, dodaje on.
Foto: Alga BishkekAndrija Milić
Kako sa lokalcima tako i u klubu govori se malo srpski, malo ruski i engleski, međutim tu je golman, dečko iz Moldavije koji je zbog fudbala naučio srpski.
„U klubu se, kao i u ostatku države, priča ruski i kirgistanski, ja trenutno učim ruski, ali uspevam da se snađem, što na srpskom što na engleskom. Golman nam je iz Moldavije, ali perfektno zna srpski, jer kako sam kaže – gde god da je igrao bilo je Srba, pa se sa njim i najviše družim posle obaveza u klubu“, ističe Milić.
Kirgistanci vole fudbal i navijanje
Andrija kaže da kvalitet sudija nije baš na zavidnom nivou, ali da, makar koliko je on primetio, nema vidljivog nameštanja utakmica.
„Istakao bih pre svega da su sudije na lošijem nivou nego u Srbiji. Možda nema toliko ‘navlačenja’ za određenu stranu, već jednostavo ima dosta grešaka iz, da kažem, neznanja, tako da si nekada ti oštećen nekada tvoji protivnici“, kaže Milić, pa dodaje i nešto o nameštanju utakmice, uvek popularnoj temi u Srbiji:
„Koliko znam nema nameštanja. Trenutno se za titulu bori nekoliko ekipa, šampion igra Ligu Šampiona Azije, ali za sada nisam primetio nešto što nije bilo regularno“.
Poseta utakmica je znatno bolja nego u drugoj ligi Srbije. Kirgistanci vole fudbal i navijanje, da nema Crvene zvezde i Partizana liga u Kirgistanu bi bila gledanija i od najbolje srpske.
„Što se tiče posete mogu da kažem da je dobra, nekada na stadionu bude i po četiri pet hiljada navijača. Mi imamo naše navijače koji idu i na gostujuće utakmice, bude ih otprilike pedesetak, imaju pesme, bubanj, mislim sve kao u Srbiji, kao neke manje navijačke grupe. Čak bih možda rekao da prosečno ovu ligu, na stadionu, možda gleda više ljudi nego našu ligu, pogotovo ako gledamo bez večitih rivala“, ističe Milić
Andrija je zadovoljan životom u Kirgistanu, te mu cilj nije da se vrati u Srbiju.
„Sada kada podvučem crtu i osvrnem se na sve, voleo bih da ostanem i sledeće sezone ovde. Zaista sam zadovoljan, ali ugovor moram da zaslužim na terenu. Otvoren sam i za eventualni, da kažem, dublji ulazak u teritoriju Azije, zaista mi se sviđa ovde“, zaključio je Andrija.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Svoja predavanja često počinjem ovako: ‘Odrasla sam u malom gradu, otac mi je bio mesar, majka knjigovođa. Od njih sam naučila da je naporan rad deo života… i kako se prave kobasice’”
Što više građani znaju, to imaju više mogućnosti za akciju i svesniji su kako politika utiče na njihov svakodnevni život. Što bolje poznaju mehanizme rada institucija, to brže uočavaju kada ih vlast zloupotrebljava
“Veseli četvrtak” će na skorašnjem Sajmu knjiga u Beograda prvi put izložiti knjige, a ne stripove, kojih imaju 1500 naslova i koje objavljuju više od 17 godina – žele da time istaknu svoju novu delatnost
Kada danas uđeš u bilo koji novi kompleks, bilo da je u pitanju Beograd na vodi, stakleni blok na Novom Beogradu ili zidana enklava na Dedinju, prvo što osetiš nije miris novog maltera nego poruka: “Ovde nisi dobrodošao”. Arhitektura više nije kuća nego sistem isključivanja
Dovoljno je da poznati influenser jede u nekom restoranu pa da taj lokal postane popularan. Algoritam ne pita da li je influenser uzeo pare za reklamu niti da li je hrana stvarno tako dobra
Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila
Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!