img
Loader
Beograd, 37°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Fudbal

Sinišine velike cipele

27. mart 2013, 22:42 Slobodan Georgijev
SELEKTOR: Veliki teret za sve / foto: ap
Copied

Godinu dana od kad se Siniša Mihailović vratio u srpski fudbal vidimo da je taj povratak bio diletantski, nepotreban i preuranjen

U Italiji, čije državljanstvo ima, Siniša Mihailović imao je veliku fudbalsku karijeru. Ko god odigra više od deset sezona u Kalču zaslužio je penziju, a ako u tom periodu uradiš i neke važne stvari, onda si blizu toga da budeš legenda.

Mi smo bili ponosni na Sinišu i njegove „slobodnjake“. Kad god bi pogodio iz daljine igrajući za Romu, Sampdoriju, Lacio ili Inter nama bi u Srbiji zaigralo srce kao kada danas gledamo Novaka Đokovića.

Naš Siniša, „Barbika“ iz Borova Sela, dominirao je u jednoj od najjačih i najtežih liga na svetu. On je osećao privrženost naroda i često je isticao svoje srpstvo, pozivao se na njega i, evo sad je prilika, u vreme bombardovanja Srbije nosio majice sa eksplicitnim porukama podrške „svom narodu“ rizikujući da bude kažnjen i suspendovan.

Miha je voleo da igra i za reprezentaciju SR Jugoslavije. Toliko je strastveno nastupao da je skoro u svakoj četvrtoj utakmici bio kažnjen crvenim kartonom. Neki njegovi golovi bili su neobično važni, neki njegovi centaršutevi su donosili pobede, kao što su njegovi kiksevi u odbrani bili upamćeni.

Čitav njegov nastup odlikovala je ogromna strast: želeo je da bude pobednik u svakom trenutku, izgledao je kao predvodnik i onda kada to nije bio. U takvom kontekstu ostalo je mutno njegovo ponašanje van terena, u trenucima kada je dolazio nazad u svoju otadžbinu, njegova samovolja, sklonost ka „ludom provodu“ i slično. Sportski izveštači, ovi koji se danas bune protiv njega i njegovih igrača u reprezentaciji, uspevali su da ne izveste javnost o svim lošim stvarima koje su pratile reprezentaciju.

NAJVEĆA ZLA: Danas je situacija drugačija i Siniša se suočava sa drugom stranom sportske slave. Postao je najomraženija ličnost srpskog sporta, on je uništitelj nacionalnih snova o odlasku fudbalske reprezentacije na Svetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine, on je prevarant koji u saradnji sa menadžerima pravi tim da bi uzimao procente od njihove prodaje i, poslednje, on je neznalica.

Zašto se, zaboga, bilo ko oseća toliko loše zbog neuspeha jedne sportske ekipe i zbog čega je potrebno po blatu razvlačiti ljude koji ulažu svoje vreme da bi nastupali za državu čiji građani pojedinačno sami ne bi volontirali niti jedan dan kada bi ih neko pozvao da to urade?

Mihailovića je doveo Tomislav Karadžić, prvo lice srpskog fudbala, u trenutku kada mu je trebalo nešto veliko da bi sa sebe sklonio bes javnosti. Mihailović je pristao, došao, ali bes nije prestao. Karadžić, bez obzira na to što u poslednje vreme barem daje suvisle izjave koje pokazuju čoveka koji može da se suoči sa realnim svetom, ostaje označen kao nešto najgore što se srpskom fudbalu dogodilo i to se nikada neće promeniti.

Siniša je danas drugo, a igrači su treće najveće zlo. Ako se malo zagledamo, videćemo da su te ocene preterane, ali da su zasnovane na nekim činjenicama, jer se Siniša i Savez ne brane pravim argumentima.

Prvo, tvrde da smo primenili koncept radikalnog podmlađivanja tima pa zato nema rezultata. Ovo ne znači ništa jer nema nikakvog pokazatelja da je za takvim potezom bilo potrebe jer nije pokazano da imamo toliko supertalentovanih „mladih igrača“ koje bi trebalo naprasno preseliti u A tim. Ako toga nema, onda je otvoren prostor za one koji kažu da nam tim sastavljaju menadžeri tipa Falji Ramadani, Serđo Berti i tome slično, e da bi promovisali igrače iz svoje agencije. O tom argumentu kasnije.

Reprezentacija bi trebalo da bude skup najboljih koje jedna država ima: to nema veze sa godinama, već sa talentom i prikazanom igrom. Mi znamo da ovaj Sinišin tim to nikada nije bio, jer se on lako odrekao nekih igrača koji su samo svojim iskustvom mogli značajno da pomognu „mladima“ u stasavanju. Postoji merljiv podatak o tome koliki je prosečan uzrast tima koji osvaja prvenstva, i to je oko 30 godina. Naravno da Srbija nikada neće biti prvak sveta ili Evrope u fudbalu, ali je za prolaz na te završne turnire potrebno imati izbalansiran tim. Primer za to je reprezentacija Hrvatske gde se planski uvode mladi igrači onda kada je jasno da su svojim umećem prevazišli „veterane“. Tako je i u drugim sportovima u kojima je Srbija uspešna.

GUBITNICI: Ovako, grupa mladih i talentovanih fudbalera, među kojima ima nekoliko njih koji mogu da budu upamćeni kao dobri igrači, dovedeni su u situaciju da budu gubitnici i da sa njih niko ne skida tu auru, jer su ovi koji treba da ih štite, Siniša i Savez, toliko kompromitovani da to ne mogu da urade. Posle glupog poraza u Zagrebu izgledalo je kao da igrači sami treba da daju objašnjenje, da se izvinjavaju, da objasne naciji zašto su je „izdali“, što je nedopustivo.

O tome da li igraju samo oni koji su pod uticajem pomenutih menadžera suvišno je ozbiljno govoriti jer kakav interes ima neki menadžer da mu igrač bude prepoznat kao deo neke loše ekipe, da bude gubitnik i slično? Naravno, ponekad je interes agencija mali i bazira se na utisku koji traje kratko: taman dok ne prodaju igrača ili dok on ne stekne broj utakmica dovoljan da dobije radnu dozvolu u Engleskoj. Ipak, preteran je i ne toliko važan uticaj „tih ljudi“, posebno u sadašnjem srpskom fudbalskom kontekstu gde su oni već viđeni kao neko koga bi trebalo u najmanju ruku pritvoriti dok se neke stvari ne razjasne.

Priča o uticaju menadžera, čitaj mafije, služi da prikrije nedostatke sistema jer čitava priča sa dovođenjem Mihailovića, kao i sa njegovim prethodnicima, više se tiče karaktera upravljanja Tomislava Karadžića nego neke zavere na koju on ne može da utiče. Jednostavnije, i vojničkim rečnikom, selektori su za Karadžića vrsta dimne zavese da „narod“ ne bi lomio mozak oko toga zašto se, zaboga, taj čovek uopšte nalazi na čelu fudbalskog saveza. Kada se posmatra iz tog ugla, onda je jasno da je čitav sistem bolesno ustrojen pa je jasno da se iz toga ne može roditi nešto zdravo i uspešno.

Odlazak na SP u Južnu Afriku 2010. godine bio je incident: tadašnji selektor Radomir Antić je svojim autoritetom uspeo da stvori dobru atmosferu u i oko tima, ali je bio sapleten od Karadžića i pre nego što se otišlo u Afriku. Karadžić drži Savez kao da mu je dedovina i zbog toga ćemo biti svedoci još mnogim užasima u srpskom fudbalu (osim ako i on ne ode u talasu borbe protiv korupcije).

TUŽAN KRAJ: Mihailović se, opet, priključio tom sistemu jer mu nikako nije išlo kao treneru u Italiji, što ne znači da nešto neće da napravi u narednih dvadesetak godina. On je došao kao stranac, kao neko ko je poznavao ekipu „iznutra“, ali pre desetak i više godina, i predstavio se više kao učitelj, dirigent i diplomata nego kao trener.

Omanuo je u svim aspektima.

Kao učitelj očevidno nema dovoljno harizme da bi napravio tim koji mu veruje i koji je spreman da „izgine“ na terenu. Verovatno zbog toga što je krenuo od pretpostavke da su ti igrači razmaženi, pokvareni i da su skloni zabušavanju, baš kao što je bila njegova generacija. On je hteo da ih nauči da ne ponavljaju njegove greške, ali vidimo da to ne funkcioniše. Omanuo je i kao dirigent jer će ga ljudi upamtiti kao tipa koji je terao igrače da pevaju himnu po svaku cenu, što je od samog početka stvorilo zlu krv u timu i javnosti. On ima frizuru koja podseća na onu Ivana Tasovca, ali očevidno da tu svaka sličnost prestaje na ovom muzičkom i menadžerskom planu. Tim peva himnu, ali se vuče po terenu bezvoljno i bezidejno tako da nije zaslužio poštovanje onog tima koji ne peva himnu, ali donosi bodove.

A bodova nema, očevidno, zato što Mihailović nije trener koji je dorastao ovom nivou odgovornosti. Suviše je on fokusiran na pomenute „spoljne aspekte“ i svoj ugovor, na kraju, nego na igru tima. On se javno hvalio da nosi cipele tri-četiri broja veće da mu noga ne bi izgledala bezveze kada se „dotera“: to priznanje je na neki način i najbolja ilustracija njega kao trenera – popeo se tri-četiri stepenice više nego što objektivno može, ume i zna. Zato nam se sve ovo i dešava.

Dole Tole!

RADOST: Reprezentacija Hrvatske foto: epa
RADOST: Reprezentacija Hrvatske foto: epa
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik
Španija podiže pehar, Svetsko prvenstvo 2026.

Fudbal

20.jul 2026. Aleksa Petrovski

Dinastija je rođena: Ko da svrgne ovu Španiju sa trona?

Pobedio je španski sistem. Pobedila je španska vera u sistem

Na licu mesta

20.jul 2026. Katarina Stevanović

Španija je šampion sveta: Kakav dan u Madridu!

U Madridu je čitavog dana, na svakom ćošku, iskrila napetost. Grad se spremao za veliko finale Španije i Argentine. Kada je pao pobednički gol sve je eksplodiralo. Sada se Španci spremaju za doček svetskih šampiona

Svetsko prvenstvo u fudbalu

Svetsko prvenstvo u fudbalu

20.jul 2026. I.M.

„Crvena furija“ posle produžetaka srušila Argentinu za drugu titulu

Španija je osvojila Svetsko prvenstvo 2026. pobedom nad Argentinom u finalu posle produžetaka

Toplotni talas

19.jul 2026. A.M.

Učestale temperature preko 35 stepeni: Beograd nije pripremljen za ekstremne vrućine

Ovo leto obeležili su rekordni toplotni talasi koji sve ozbiljnije ugrožavaju zdravlje ljudi i svakodnevni život. Stručnjaci upozoravaju da su klimatske promene učinile ovakve ekstreme gotovo redovnom pojavom, a društvo ne uspeva da im se prilagodi

Lionel Mesi i Lamin Jamal, finale Svetskog prvenstva 2026.

Finale Svetskog prvenstva u fudbalu

19.jul 2026. Aleksa Petrovski

Argentina – Španija: Mesijev poslednji ples za istorijsku titulu ili Jamalov napad za dinastiju

Aktuelni svetski prvak ili šampiona Evrope, Mesi ili Jamal, Argentina ili Španija - ko će osvojiti pehar na Svetskom prvenstvu u fudbalu

Komentar
Paunović

Pregled nedelje

Nepodnošljiva lakoća bezosjećajne gluposti

Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji

Filip Švarm
Brankov most

Komentar

Prebijanje Vladimira Arsenijevića: Zlo ispod mosta

Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević
Velin Milić u paradnoj uniformi prima orden od Aleksandra Vučića

Pregled nedelje

Mafijaški rat u doba naprednjaka

Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1854
Poslednje izdanje

Intervju: Vladan Đokić, rektor Univerziteta u Beogradu

Pobeda je sigurna Pretplati se
Intervju: Vladimir Arsenijević, pisac

I dalje slobodno da šetam Beogradom

Intervju: Rodoljub Šabić

Da li bi nas napadali da smo partijski vojnici

Portret savremenika: Milan Ostojić Sandokan

Posledice i žrtve metastaze sistema

Mundijal i mi

“Pajserisana” Srbija na fudbalskoj margini

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure