img
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Olimpijada i TV prava

Šesti olimpijski krug

17. decembar 2008, 19:13 Vladimir Stanković
Copied

Od Sočija 2014. i Letnjih igara 2016. prava za najveću svetsku sportsku manifestaciju prelaze u ruke Ruperta Mardoka kome se Međunarodni olimpijski komitet, pritisnut ekonomskom krizom, priklonio na račun državnih televizija sa kojima je sarađivao od 1956

NJEGOVA OLIMPIJADA: Rupert Mardok

Ne mora da znači da, recimo, gledaoci RTS-a, TV Espanje ili Ruskog prvog kanala neće videti Olimpijske igre iz Čikaga, Madrida, Tokija ili Rija 2016. (odluka pada iduće godine), ali je izvesno da će te kuće, ako budu želele najveći sportski događaj sveta na svojim ekranima, morati dobro da zavuku ruku u (državnu) kasu. Prvi put od 1956. Međunarodni olimpijski komitet (MOK) i Evropska radio-difuzna unija (UER,bivša Evrovizija), koja ima 56 evropskih članica i 19 zemalja Severne Afrike i Bliskog istoka, 2016. neće biti zajedno. Razlog je jednostavan: MOK je ovih dana prodao TV prava Rupertu Mardoku, australijskom biznismenu sa veoma razgranatim poslovima u oblasti audio-vizuelnih medija u Americi i Evropi. U najkraćem, Mardok je platio više i kada dođe vreme „krčmiće“ to što je kupio u pojedinačnim pregovorima sa zainteresovanim TV kućama. Dakle, ako RTS, TVE ili bilo koja druga državna televizija želi da kupi prava za 2014. i 2016, moraće da pregovara sa Mardokom i to će je, u principu, koštati znatno više nego da je UER otkupio prava i potom svojim članicama razrezao kvote po odavno utvrđenim kriterijumima (veličina zemlje, broj televizora, nacionalni dohodak…)

Koliko je platio Mardok? MOK nije saopštio podatak, ali indirektno se može doći do približne cifre. UER je ponudio 500 miliona evra, što je znatno više nego za Peking 2008. za koji je izdvojeno 370 miliona, a Zimska olimpijada iz Torina 2006. slila je u kasu MOK-a još 112 miliona. Vankuver 2010. (zimska) i London 2012. (letnja olimpijada) koštaju UER oko 700 miliona.

Pretpostavka je da je Mardok za Soči i još uvek nepoznati grad 2016. ponudio bar 800 miliona… Rukovodstvo UER-a veoma je razočarano stavom MOK-a koji je „zaboravio 60 godina zajedničke istorije“ i sve ono što su državne televizije u proteklih šest decenija učinile za razvoj sporta. MOK, sa svoje strane, kaže da 53 odsto njegovih prihoda dolazi od prodaje TV prava, a poziva se i na rastuću ekonomsku krizu u svetu. Četiri velika sponzora (Kodak, Johnson&Johnson, Lenovo i Manulife) već su napustila MOK, a kažu da se još sedam dosadašnjih partnera sprema na isti korak… Novca je sve manje i MOK nije imao nikakvu moralnu dilemu kome se carstvu privoleti.

Nesumnjivo je da će kasa u Lozani biti punija, ali šta je dobio olimpizam i šta će stara, dobra Evropa videti od najveće svetske sportske smotre, ostaje tek da se vidi. Ako prava od Mardoka otkupi neka privatna televizija, lako je moguće da prenosi samo ono što joj se sviđa, da sama određuje šta je „prime time“ i kad šta treba emitovati. Takođe, postoji i dilema oko zakonske regulative jer u nekim zemljama, poput Španije, postoji zakon koji nalaže da se određeni sportski događaji od „nacionalnog interesa“ moraju prenositi otvoreno, odnosno da moraju biti dostupni svim građanima.

Prodavac, u ovom slučaju MOK, sigurno će biti zadovoljan, ali posao sa privatnicima nije uvek rentabilan. Još je svež primer nemačkog magnata Lea Kirša koji je za velike pare kupio od FIFA prava za Mundijale u Japanu i Koreji 2002. i Nemačkoj 2006, a onda se našao u ogromnim problemima da to preproda. Firma je završila u bankrotu. Prava za ondašnju Srbiju i Crnu Goru otkupila je BK Televizija, što je bio veliki šamar državnom javnom medijskom servisu, ali dalji razvoj domaćih političkih događaja doveo do gašenja BK TV-a pa je RTS ipak naknadno došao do fudbalskog mundijala.

Prava za Ameriku kupila je mreža NBC za sumu od 465 miliona evra, ali Mardoka je, očito, više interesovala Evropa. Nacionalni olimpijski komiteti ćute jer njima pripada deo kolača koji obezbeđuje MOK, državne televizije su nemoćne i uplašene jer će same teško izaći na kraj sa Mardokom. Havijer Pons, generalni direktor španske državne televizije (TVE), zatražio je od MOK-a da „još jednom razmisli“. Apelovao je da sagleda značaj koji javne televizije pružaju neprofesionalnom sportu. On s pravom podseća da državne televizije između dve olimpijade emituju na hiljade sati sportskog programa, uključujući i neke sportove koji bi „trebalo da plate da se pojave na TV-u, a ne obrnuto“.

Koliko je Rupert Mardok jak pokazuje i otvoreni sukob sa italijanskim predsednikom Silviom Berluskonijem, koji je takođe vlasnik nekoliko kanala u Italiji (Kanale 5, Ret 4, Italia 1)… Mardok u Italiji, kao i u Velikoj Britaniji, ima Skaj koji je dogurao do 4,6 miliona pretplatnika. Berluskoni je smislio, a njegova vlada izglasala da porez na televiziju po sistemu „pay per view“ skoči sa deset na 20 odsto. Svi kanali Skaja emituju spot u kome se kaže da „sve vlade na svetu u vremenu ekonomske krize traže rešenja koja ne idu na štetu građana, samo vlada Silvija Berluskonija ide u kontra smeru: duplira taksu na vašu pretplatu na Skaju“.

Mardok je izračunao da će ga ova mera koštati oko 240 miliona evra, plus mogući otkazi pretplate zbog povećanja cene. Skaj je pozvao nezadovoljne klijente da „pišu predsedniku“ i za samo sat vremena „sanduče“ više nije mogao da primi nijednu poruku. Bilo kako bilo, teško je pretpostaviti da će Italijani Olimpijske igre 2014. i 2016. videti na nekom od kanala Silvija Berluskonija. RAI još ima šansu, ali moraće dobro da odreši kesu, a Mardoku ostaje nada da će do 2014. kriza proći, odnosno da će platežna moć evropskih televizija, državnih i privatnih, porasti. Privatne TV stanice kao da postaju šesti olimpijski krug, onaj s bojom novca.

Pojavilo se i tumačenje da je Mardok, zasad, čvrsto kupio prava samo za Tursku i Italiju i da za ostale zemlje još postoji nada da zajedničkim snagama, preko UER-a, obezbede prava za 2014. i 2016, ali to još nije potvrđeno.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik

Aktuelni broj

02.novembar 2026. R.V.

„Vreme“ za kolekciju: Samo do srede!

Broj „Vremena“ posle istorijskih izbora bio je rasprodat pa smo ga doštampali. Požurite da nabavite svoj primerak.

Karikatura

02.novembar 2026. M. L. J.

Kako je Koraks predvideo kada će pasti Aleksandar Vučić

Karikaturista Predrag Koraksić Koraks bio je vizionar. U svom kalendaru za 2026. je predvideo kada će Aleksandar Vučić pasti sa vlasti

Skupština Fudbalskog saveza Srbije

Fudbal

30.oktobar 2026. A.P.

Bez kandidata za predsednika: FSS ponovo pred odlaganjem izbora

Izbori za predsednika Fudbalskog saveza Srbije ponovo su pred odlaganjem jer nema prijavljenih kandidata. Plan Nikole Lazetića da preuzme čelo Saveza propao je nakon poraza SNS na parlamentarnim izborima

Stadion Čair, Radnički Niš

Fudbal

30.oktobar 2026. A.P.

Kolektivna ostavka uprave: Ivica Tončev napušta Radnički Niš

Kompletan Upravni odbor Radničkog iz Niša podneo je ostavku. Sa čela kluba povlači se i Ivica Tončev

Veštačka inteligencija

Mozaik

29.oktobar 2026. Hana Fuks / DW

Može li veštačka inteligencija da pravi biološko oružje?

Kako se biološko oružje razlikuje od hemijskog, zašto ga je teško otkriti i koliko međunarodna zabrana može da spreči njegovu zloupotrebu?

Komentar
Alta banka u Beogradu

Komentar

ALTA imperija i privođenje Macure: Operacija na otvorenom srcu korumpiranog režima

ALTA imperija Davora Macure je presađeno srce korumpiranog režima Aleksandra Vučića koji je poražen na izborima 25. oktobra. Iz ALTA banke putevi vode direktno ka vrhu naprednjačke vlasti.

Andrej Ivanji
Studentska lista slavi pobedu

Komentar

Srbija posle izbora: Uputstva za nestrpljive

Stvari se odigravaju zapanjujućom brzinom, jednako zapanjujućom kao i brzina kojom je Vučić priznao ubedljiv poraz. Nestrpljenje je razumljivo, ali nije na mestu

Ivan Milenković
Izborni štab Ujedinjene Srbije

Komentar

Čast i odanost: Rastrčani pacovi sa broda koji tone

Moja čast zove se odanost, stajalo je na metalnim kopčama na opasačima esesovaca, čime su naglašavali vernost Adolfu Hitleru. Batinaški odredi esenesovaca umesto partijskih oznaka nosili su fantomke na glavi. Njihova odanost bila je izražena u evrima.

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1869
Poslednje izdanje

Sažetak o izborima

Kako se pisala istorija Pretplati se
Analiza

Šta čeka pobednika

Intervju: Spasoje Vulević, bivši komandant Specijalne antiterorističke jedinice

Policija mora da prođe kroz ozbiljnu reformu i lustraciju

Intervju: Aleksandar Baucal, profesor Univerziteta u Beogradu, poslanik SL

Ako imaju dostojanstva, podneće ostavke

Crtice sa biračkog mesta

Moje srce leti kao soko

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure