Preplitanje veštačke inteligencije i umetnosti nije avangarda, ali jeste nešto što najavljuje nove mogućnosti oba ova aktera
Izložba Inteligencija IQ, centralni događaj art+science programa manifestacije koja je prošlog meseca održana peti put, predstavlja praktično pojašnjenje nove pojave koja se dešava između nauke i umetnosti, a kojoj je bilo posvećeno i najnovije izdanje manifestacije art+science programa, održano ovog septembra na više beogradskih lokacija.
Dobrivoje Lale Erić, inicijator ovog programa Centra za promociju nauke, gde je rukovodilac sektora za međunarodnu saradnju, podseća „da su nauka i umetnost u dosluhu i korelaciji, praktično od velikog iskoraka prirodnih nauka krajem 19. i početkom 20. veka, kada su pojedini važni i intrigantni avangardni pokreti u umetnosti bili direktno inspirisani tada aktuelnim naučnim istraživanjima“, kao i da „ovo ni u čemu nije avangardan pristup niti na globalnoj sceni, gde se ovakve kolaboracije realizuju decenijama unazad, niti kod nas gde se fantastični pojedinci i timovi bave srodnim pristupom takođe veoma dugo.“
foto: ivan zupancISTINSKI POGLEDI: Dobrivoje Lale Erić
Rezultat saradnje nauke i umetnosti su, kaže Dobrivoje Erić, alternativni ali istinski pogledi. „Istinski zato što su zasnovani na činjenicama, rezultatima i postojećem znanju, a alternativni zato što teže kritičkom promišljanju i doživljaju sveta.“ Tako je, na primer, na izložbi Inteligencija IQ prikazan rad Digitalna molitva Kristine Tice, nastao na osnovu baze podataka od više hiljada digitalnih reprodukcija pravoslavnih ikona, na osnovu kojih je nastala nova slika – AI ikona 21. veka, a rad Aerosonar je baziran na sonifikaciji podataka o zagađenju vazduha u Beogradu. Multidisciplinarni autorski tim je počeo istraživanje, kaže Erić, „upravo u jeku krize i javne polemike u vezi sa zagađenjem vazduha u Beogradu tokom prethodne zime. Iako je zagađenje vazduha pojava koju smo svi i te kako osetili – a mnogi nažalost i videli – ideja autora je bila da se ta pojava oseti drugim čulom, što je u ovom slučaju sluh. Na prvom mestu, rad se bavi urgentnom društvenom temom koja u sebi nosi elementarni naučni sadržaj neophodan za razumevanje procesa, uzroka i posledica. Na drugom mestu, uloga umetnika u razvoju umetničko-naučnih radova je takođe centralna pošto nam omogućava da različite teme doživimo iz veoma posebne, subjektivne pozicije (naspram najčešće nerazumljivog ili suvoparnog naučnog i medijskog diskursa), što se pokazuje kao izrazito inspirativno i pokretačko za publiku, ne samo u kontekstu radova već i teme kojom se bavi. Konačno, sami radovi u sebi nose vrednosti i znanja koja u njih unose svi koji učestvuju u njihovom nastanku, a koji su zasnovani na potvrđenim činjenicama i rezultatima (ili barem onima koji su dostupni u trenutku njihovog nastanka), odnosno savremenim umetničkim praksama.“
Teme predstavljenih radova variraju od pitanja šta je to uopšte AI, gde je sve ima i u čijem je vlasništvu, do prvog koraka ka njenom prihvatanju – zašto je nešto veštačka inteligencija a ne aplicirani softver kakvi se koriste decenijama unazad. „Sa neke najšire i pozitivističke strane gledano, a imajući u vidu neverovatne mogućnosti koje su u igri, upotreba veštačke inteligencije u umetničkim projektima ili različitim sferama kreativnosti može generisati ili inspirisati potpuno nove pojavne i kolaborativne forme. Ovde nije reč o umetnosti radi umetnosti, već o aktuelizaciji društvenog trenutka, normi u kojima (ne)svesno funkcionišemo, odnosno vrednosti koje oblikuju svet i naše okruženje. Nešto poput fotografije u drugoj polovini 19. veka, filma između dva svetska rata ili masovne digitalizacije u poslednjoj četvrti 20. veka. AI je istovremeno i pomalo od svega ovoga i štošta drugo što nije jednostavno pojmiti, ali ponajpre super-sistem koji povezuje milione – ljudi, podataka, bitova – sa neograničenim umetničkim potencijalom.“
Razlike između nauke i umetnosti niko ne dovodi u pitanje, ali to nije opravdanje da se ne istakne ono što je između, ljudi koji ih čine i stvaraju, a koje vode slični ili čak isti porivi, ciljevi i inspiracije, istraživački duh i žeđ za (sa)znanjem, kaže Erić. „Nemojte da mislite da, sa druge strane, naučnici ne nose umetnost u sebi. Sam čin inicijacije, pokretanja nečeg novog, stvaranja na granici fikcije i realnosti, vere u sebe i stalnog preispitivanja sadrži u sebi klicu umetničkog. U mnogo čemu, i umetnički i naučni pristupi imaju veoma slične procese i etape, no njihove početne i krajnje tačke su nesumnjivo bitno različite. Tamo gde stoji nešto metafizičko, tu je teorema ili premisa, a tamo gde imamo objektivan rezultat ili teoriju, stoji subjektivna vizija drugačije realnosti. Obe su, međutim, sasvim legitimne jer odgovaraju i na okvire sveta u kome živimo, ali i na duhovne, kontemplativne i saznajne potrebe svakog od nas.“
Teško je precizirati gde se sve veštačka inteligencija danas nalazi i gde se sve s njom možemo sresti, ali upravo pokazano preplitanje nauke i umetnosti ukazuje da nije pogrešno reći da je sveprisutna, da ima neverovatan potencijal i da je super-tehnologija koja nas stalno prati, ali je i korak ispred u mnogo čemu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Onaj ko ostane zaglavljen u sferi traumatičnih doživljaja, ko stalno misli da, evo, dok razgovaramo o knjizi, nekom daju pogrešnu dijagnozu, nekog traljavo operišu, neko je na terapiji koja mu ne treba, nekom opada kosa, taj ima problem jer prestrašeno životarenje nije život, a psihoterapija je skupa stvar”
U potrazi za Tašanom premijera je Pozorišta “Bora Stanković” u Vranju, kojom 21. oktobra počinju “Borini dani”, u godini kad se obeležava 150 leta od rođenja pisca. U predstavi se prepliću Stankovićeva sudbina, njegova potraga za izgubljenom Tašanom, za dramom koju pokušava iznova da napiše, ali i za likom žene koja se iz lokalne vranjske mitologije preselila u literaturu. Tekst i režiju potpisuje Nebojša Bradić
Goran Bare, frontmen grupe Majke, preminuo je u Zagrebu 9. oktobra u 62. godini. Iza sebe je ostavio ne samo muzičko nasleđe od desetak albuma nego i, što je možda i važnije, pravoveran rokerski stav kao zalog budućim generacijama muzičara da mogu još uvek pevati i voleti i na našem jeziku
Željko Obradović vraća se u Beograd, ovog puta kao trener Panatinaikosa, u prvom susretu protiv Partizana od odlaska s klupe crno-belih. Arena je rasprodata, a večerašnji evroligaški duel donosi susret bivšeg trenera i kluba čiji je jedan od najznačajnijih ljudi u istoriji
Razgovarao je sa kamenom za kupus i fotografijom Ilije Srdanovića. Požar u Niškoj tvrđavi proglasio je za delo veštačke inteligencije. Pohvalio se da mu ne bi bilo prvi put da nekom otima pištolj iz ruku
Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni
Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.