img
Loader
Beograd, 19°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

In memoriam Ratko Butorović

Poslednji ples

12. jun 2013, 20:42 Slobodan Georgijev
foto: m. milenković
Copied

Oko lika i dela sada već bivšeg predsednika Fudbalskog kluba Vojvodina iz Novog Sada obavijeno je više kontroverzi koje od njega čine čoveka koji je bio zanimljiviji od većine koji su se u srpskom fudbalu pojavili poslednjih decenija

Kada je u nedelju 8. juna javljeno da je Ratko Butorović Bato pronađen mrtav u svojoj kancelariji u novosadskom hotelu Park, prva stvar na koju su ljudi koji prate fudbal mogli da pomisle jeste da je on ubijen. Međutim, na sreću, ta je misterija brzo razvejana jer su „istražni organi“ saopštili da je Bato umro najverovatnije od infarkta i da na telu nisu pronađeni tragovi nikakvog nasilja.

Na sreću, jer njegovom smrću nije produžena lista onih koji su u poslednjih dvadesetak godina vodili razne srpske klubove i u jednom trenutku bili žrtve nekakve sačekuše.

Javljeno je još da su ga u kancelariji našli članovi njegovog obezbeđenja kada im dugo nije odgovarao na telefonske pozive.

U daljim izveštajima povodom ovog nesrećnog događaja pojavljuju se različiti datumi njegovog rođenja. Naime, negde piše da je rođen 1954, a na drugim mestima – 1957. godine. Ono što je sigurno jeste da je upisan u matične knjige opštine Nikšić, Crna Gora, što će bitno odrediti njegov „životni put“.

Setio sam se razgovora s njim od pre dve godine posle finala Kupa Srbije u kojem je Vojvodina izgubila trofej u utakmici sa Partizanom. Bila je velika vrućina u Novom Sadu i čekali smo ga skoro sat vremena da dođe na zakazani razgovor. Dok je pričao o fudbalu i onome što je bila tema našeg razgovora, govorio je na ekavici, i nekako službeno. Ali, kako je razgovor odmicao i kako sam ga usmeravao ka priči o tome ko je on zapravo, Butorović je prelazio na ijekavicu sa karakterističnim naglaskom iz svog rodnog sela u okolini Nikšića.

„Meni je horoskop veoma važan, ali mi je jasno da datum rođenja sigurno nije ispravan“, govorio je Butorović, „jer je jasno da su me upisali u nekom trenutku kada je neko otišao u grad i verovatno je to taj datum a ne onaj kada sam se baš rodio. Ko je mogao da prekine kosidbu ili nešto takvo da ide da upisuje dijete u knjige?“

Butorović je izgledao starije nego što bi moglo da se zaključi po broju godina, ali za većinu posmatrača sa strane to je bilo nevidljivo jer je od sebe napravio neku vrstu iščašenog modnog gurua i svojim gangsta-geto stilom privlačio je pažnju i međunarodne javnosti. Nikada niko u svetu fudbala nije i verovatno nikada neće izgledati kao Butorović i to je njegova prva zaostavština.

On je u SAD „otkrio“ hip-hop modu, ali je uvek držao do brendova iz sfere visoke mode kao što su D&G, Guči, Armani, Versaće, ali je sebi dozvoljavao da u ormaru ima i poneko parče običnih robnih marki tipa Puma ili Adidas.

„Ljudi me vide i kažu gle kakav je ko klošar, a ovo na mene košta par hiljada evra“, govorio je.

On je insistirao na tome da je, dok je nosio odela, to bila samo marka Brioni i šalio se da bi Zekstrina odela možda kupio samo za recepcionere u svojim hotelima.

Iza bizarne spoljašnosti, bele ondulirane poludugačke kose i ogromnih kajli a–la Pablik enemi, bio je čovek koji je u životu „prošao sve“ i u zrelim godinama zagospodario Novim Sadom, u koji je došao još kao tinejdžer da se školuje. Početak mu nije bio lak.

„Kopao sam kanale, radio svašta. Mislim da sam postavljao kablove na celom putu od Novog Sada do Futoga“, svedočio je Butorović.

Fizikalija za kršnog Crnogorca, koga je majka nazvala Bato, verovatno nije bila preteška stvar ali se on ubrzo obreo u „belom svetu“ gde je počeo kao radnik na poslovima obezbeđenja.

„Nadimak Kankan sam dobio jer se lanac dragstora u Novom Sadu tako zvao, a ja sam svoje radnje nazvao po klubu iz Pariza“, rekao nam je Butorović.

Iz pariskih dana je i jedna ljubavna epizoda koja je okončana zavetom majke da se mane tamnoputih žena jer ne želi da joj crnče trči po avliji.

Butorović je ovu majčinu zakletvu poslušao i raskrstio sa tamnoputom lepoticom, ali je sećanje na tu mladalačku ljubav hranio na simboličan način kroz nadimak Kankan.

Ljubav prema Francuskoj pokazao je i kada je početkom dvehiljaditih kupio pariski magazin u glavnoj šetačkoj ulici u Novom Sadu i sazidao novi moderan objekat koji lokalci nikada nisu prihvatili jer se mislilo da je on odraz osionosti njegovog vlasnika koji ne razume šta su istorija i tradicija.

Međutim, niko nije imao primedbe kada je kupio oronuo a ogroman hotel Park u Novom Sadu koji je kompletno renovirao i doterao, kao što je docnije uradio sa hotelom Leopold na Petrovaradinskoj tvrđavi.

Svoje poreklo nikada nije krio, bez obzira na svetski stil u oblačenju, ali mu je ono donosilo samo nove i nove kontroverze jer je povezivan sa Branom Mićunovićem, za koga se u medijima tvrdi da je šef svih mafija na Balkanu, kao i sa crnogorskim vladarom Milom Đukanovićem. On to nikada nije krio, a i što bi to radio: oni su svi Nikšićani, ili iz okoline Nikšića, kao i Tomislav Karadžić, na primer…

„Ovde sam kod sebe morô da zaposlim gomilu rođaka iz Crne Gore jer od tetaka ne može da se živi. Svi misle Bato je uspeo i sad mora svima da pomogne“, govorio je o svojim vezama sa zavičajem.

Demantovao je da su ljudi iz njegovog obezbeđenja kriminalci, to je sirotinja iz rodnog kraja kojoj treba posao.

Dovodili su ga u vezu sa raznim predstavnicima srpskog i crnogorskog podzemlja, ako se tako mogu nazvati delovi nekadašnje Službe državne bezbednosti, ali je, na kraju, ipak nekakav preduzetnik koji je svojim delovanjem unapredio hotelijersku ponudu u Novom Sadu i digao iz mrtvih fudbalski klub Vojvodinu, koja je pre manje od deceniju bila mesto na kome su fudbalerima honorare plaćali pečenjem.

Butorović je klub „preuzeo“ 2006. godine i za sedam godina izgradio sasvim solidnu osnovu za opstanak ulaganjem u sportski centar „Vujadin Boškov“ u Veterniku i doterivanjem stadiona „Karađorđe“ onoliko koliko je bilo u njegovoj nadležnosti.

Za ovih sedam godina u klubu se pojavilo dosta mladih i dobrih fudbalera koje nije želeo da proda Partizanu i Zvezdi jer nije hteo da pojačava konkurenciju.

Na prodaji ovih igrača je odlično zarađivao.

„Moj je interes da zaradim na fudbalu i ja to otvoreno kažem“, govorio je reporteru „Vremena“.

U akciji suzbijanja „fudbalske mafije“ u Srbiji bio je spektakularno uhapšen 2008. godine i okrivljen da je sa par hiljada evra podmitio sudije na utakmici Mladost Lučani – Vojvodina. Neko vreme je proveo u pritvoru, ali je po izlasku nastavio najnormalnije da se bavi svojim poslovima.

Imao je cilj da Vojvodina počne da osvaja trofeje, ali mu to nikako nije pošlo za rukom čak ni ove godine, kada su izgubili finale Kupa od Jagodine iako su bili favoriti. Butorović je imao fer odnos prema fudbalerima koje je javno napadao kada nisu dobro igrali, ali i nagrađivao za dobre partije. Lako je menjao trenere i očevidno sam na svoju ruku donosio sve odluke.

Voleo je da koketira sa publikom pa je na neke utakmice išao sa njima na tribinu koja je predviđena za gostujuće navijače.

Njegova smrt će verovatno biti ozbiljan udarac za kompaniju koju je izgradio, mada su njegovi sinovi, iako mladi, školovani na dobrim školama u inostranstvu i verovatno mogu da preuzmu rukovođenje nekih poslova.

Od njihove sposobnosti zavisiće i konačna procena onoga što je Butorović uradio: ako poslovi opstanu, uključujući i vođenje fudbalskog kluba, onda ćemo znati da je pokojnik napravio neku realnu stvar. Ako se sve uruši, onda će biti jasno da je on bio samo zastupnik neke veće organizacije.

Za Novi Sad i za njegovo nasleđe bi bilo dobro da njegova deca ili naslednici uopšte unaprede ono što je napravio.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik
Branje kupina

Sezonski posao

29.jul 2025. Marijana Maksimović

Ispovest jednog berača: Koža od kupina

Zvuči kao preporuka travara za lečenje reume, ali prekrivenost sokom od kupine jednostavno je posledica berbe ovog voća i utrke da gazda što više nabranih kilograma upiše pored vašeg imena

Veštačka inteligencija

26.jul 2025. Tijana Stanić

Test modernog doba: Kako da prepoznate ChatGPT tekst

Veštačka inteligencija je sve naprednija, a AI detektore je lako prevariti. Mogu li se uopšte prepoznati tekstovi koje nije napisao čovek

Evropsko prvenstvo u košarci

25.jul 2025. I.M.

Američki novinar: Nikola Jokić igra za Srbiju na Eurobasketu

Američki mediji očigledno nešto znaju, što još uvek ni u Srbiji ne znaju, jer ni srpski reprezentativci nisu mogli da potvrde da će najbolji igrač na svetu igrati za nacionalni tim

Četvrti toplotni talas

25.jul 2025. Jelena Kozbašić / Klima 101

Četvrti toplotni talas u Srbiji: Ekstremne vrućine kao nova normalnost

Balkan i istočni Mediteran suočavaju se sa četvrtim toplotnim talasom ovog leta, dok temperature u Grčkoj, Turskoj i južnoj Srbiji prelaze 42 stepeni Celzijusa. U Srbiji je od početka godine zabeleženo čak osam toplotnih talasa, što je višestruko više od proseka iz druge polovine 20. veka

Hodanje: Jedan od najlakših načina da se poboljša zdravlje

Zdravlje

24.jul 2025. N. M.

Naučno istraživanje: Ne morate da hodate 10 000 koraka dnevno

Prema istraživanjima, više hodanja može smanjiti rizik od demencije, depresije i umiranja od raka, a ujedno je dobro i za srce. Najnovije brojke pokazuju da je oko 7000 koraka dovoljno za dobro zdravlje

Komentar

Komentar

Drama i Srbija: Zašto je bilo lako poverovati da Iva Štrljić dobija funkciju

Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji

Sonja Ćirić

Pregled nedelje

Slučaj penizionerke navučene na Informer

Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega

Filip Švarm

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1803
Poslednje izdanje

Istraživanje NSPM: Većina Srbije protiv Vučićevog režima (1)

Najgore je iza nas Pretplati se
Pukotine u temeljima vlasti

Urušavanje kulta gradnje i ličnosti

Vreme istražuje

Kako Davor Macura živi srpski san

Ujedinjena opozicija, nužnost ili mit

Odvojeni ne smeju, zajedno ne mogu

Duh vremena: 105. rođendana zaboravljenog Jula Brinera

Ciganska duša sijamskog kralja Brodveja

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure