Publika više ne može biti sigurna da li u medijima čita tekst koji je napisao čovek ili veštačka inteligencija, da li su slike i snimci autentični ili generisani. Novinarka Ivana Kragulj za „Vreme“ govori kako se u Srbiji u medijima koriste ovi alati
Novinari su majstori da nekritički prihvate alate kojima ukidaju sami sebe. Veštačka inteligencija (AI) sada lupa na vrata. I čudan je trenutak – programi poput ChatGPT-a taman su toliko dobri da mogu da pomognu u ponečemu. Ali još nedovoljno dobri da pišu baš cele tekstove.
Kuda idemo i koliko publika može da se osloni na medije koji jurišaju u korišćenje AI? O tome za naš mesečni njuzleter Redakcija govori Ivana Kragulj, novinarka Nezavisnog udruženja novinara Srbije, koja se intenzivno bavi ovom temom.
Foto: Ustupljena fotografijaIvana Kragulj
VREME: Za šta novinari u Srbiji već koriste veštačku inteligenciju?
IVANA KRAGULJ: Većina je probala, ali manje njih koristi AI svakodnevno u radu. Recimo, istraživački novinari koriste za analizu gomila podataka. Drugi najčešće za generisanje naslova, transkripciju snimljenih intervjua, proizvodnju ilustracija i grafika, čak i videa.
AI može da se koristi kod takozvane optimizacije tekstova – to je ono kad želite da članak bude visoko plasiran na Guglu. Recimo, vremenska prognoza za Beograd – svi je objavljuju, ali kako da baš tvoj tekst bude prvoplasirani? AI može da preporuči koje ključne reči da se ubace, kakvi linkovi i slično.
Kako je to regulisano u kodeksu?
Unapređena verzija kodeksa ima deo o veštačkoj inteligenciji. To je jedini dokument kojim je uređeno njeno korišćenje u novinarstvu – nigde se ne spominje u medijskim zakonima. Radi se i na zakonu o veštačkoj inteligenciji, ali u toj radnoj grupi nema predstavnika novinarskih udruženja.
I ovo u kodeksu je prilično uopšteno. Tu piše da mediji moraju transparentno, odgovorno i srazmerno da koriste veštačku inteligenciju, ali da sami mediji ostaju odgovorni za sadržaj.
Dakle, ako nekome ceo tekst ili celu sliku generiše veštačka inteligencija, to bi moralo tako da se potpiše?
Za ilustracije svakako – treba da se zna čiji je prompt, to jest ko je zadao zadatak programu AI, i koji je alat korišćen.
Što se tekstova tiče, naravno da nije preporučljivo objaviti ceo članak koji generiše AI. Bilo bi transparentno da se kaže da je korišćena AI, ali novinar mora da proveri sve informacije. Jer, alatke poput ChatGPT-a imaju sklonost da haluciniraju i daju netačne podatke. Drugo je ako AI samo proveri stil, pravopis, malo ulepša tekst.
Velike svetske organizacije preporučuju da redakcije usvoje politiku korišćenja AI gde se navodi kako se i za koje poslove koristi veštačka inteligencija i koji alati tačno.
Misliš li da novinari ukidaju sebe?
Zavisi. Oni koji rade na izgradnji kredibiliteta i poverenja sigurno ne. Ali, imamo velike medijske kuće kod kojih je primetno da dosta koriste AI i da ne proveravaju ništa.
Recimo, mislim da je Kurir objavio transkripciju jednog nastupa Ane Branabić bez korekcije – to nije moglo ni da se pročita. Ili primer Blica koji je ceo tekst iskopirao, zajedno sa pitanjem koje je novinaru postavila veštačka inteligencija. Niti navode da koriste AI, niti tekst prolazi ikakvu uredničku kontrolu.
A kako će se to odraziti na same novinare i zapošljavanje tek ćemo videti.
U zemlji fejk njuza, koliko još treba pa da neko proizvodi cele sajtove i portale ovako? Recimo, zada programu da štanca samo tekstove u kojima se hvali Vučić.
Ne bih im davala takve ideje (smeh). Mada, i za to treba dobro poznavati alate. Jer, veštačka inteligencija skuplja sve moguće podatke sa interneta pa bi mogla da pokupi i ono što nije pohvalno recimo za Vučića.
Koliko je publika u stanju da prepozna da nekom uratku kumuje AI?
Primetila sam da ljudi, iako nisu dovoljno medijski pismeni, nekako prepoznaju kad je sadržaj nastao uz pomoć veštačke inteligencije. Dosta se o tome diskutuje na društvenim mrežama, a tamo se jave ljudi koji su malo stručniji ili fekt-čekeri. Pa se primeti da na fotografiji nekome fale prsti ili video ima čudne detalje.
Verovatno je teže kad je u pitanju tekst. Tu treba da se udubi, da se potraže izvori, a to zna da bude zahtevno za naše prilike.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Požari bukte u Crnoj Gori. U noći na utorak gorelo je u opštinama Podgorica, Budva, Bar, Nikšić, Šavnik i Bijelo Polje, a magistralni put Podgorica-Nikšić je zatvoren za saobraćaj. Ministarstvo odbrane saopštilo da je jedan pripadnik Vojske Crne Gore stradao, a da je drugi je zadobio teške telesne povrede tokom angažovanja na gašenju požara u rejonu Kuča
Ako izuzmemo evropske utakmice, navijača na stadionima ima zaista malo. Čak ni najveće utakmice, derbi između Crvene zvezde i Partizana, nisu ispunjene do poslednjeg mesta
Čuveni tramvaj „dvojka“, jedan od simbola Beograda, uskoro bi mogao da ode u istoriju, a najava ukidanja ove linije pokrenula je proteste građana i aktivista. Kako je izgledao razvoj beogradskog tramvajskog saobraćaja kroz decenije?
Farbanje srpske trobojke po zgradama novosadskog naselja Liman predsednik Srbije Aleksandar Vučić je proglasio vrhovnim patriotskim činom. Pa, patriote, četke u ruke i pravac Andrićev venac
Pobuna građana Srbije nije revolucionarna jer ne zahtevaju promenu političkog sistema, već promenu kleptokratske ekipe na vlasti. Ali u ovoj pobuni jesu revolucionarni postupci ratnih veterana
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!