

In memoriam
Vesna Lalić: Pričala je fotografijom
Preminula je Vesna Lalić, vrsna fotografkinja, fotografisala je sve najvažnije društveno političke događaje u Srbiji, i naizgled obične svakodnevne trenutake
U kvalifikacijama za odlazak na Svetsko prvenstvo u fudbalu 2014. u Brazilu, Srbija će igrati u grupi A zajedno sa reprezentacijama Hrvatske, Belgije, Škotske, Makedonije i Velsa
Prvoplasirana ekipa u grupi ide direktno na Mondijal, a dueli osam najboljih drugoplasiranih timova (od ukupno devet grupa) daće još četiri učesnika SP-a.


Žrebom je odlučeno da tri bivše republike Jugoslavije ponovo budu u istoj kvalifikacionoj grupi – Hrvatska, Makedonija i Srbija (tada kao deo SRJ) su se tokom 1998. i 1999. godine već međusobno susretale u borbi za odlazak na Evropsko prvenstvo 2000. u Belgiji i Holandiji. Evo kratkog pregleda međusobnih susreta Srbije sa rivalima iz grupe.
HRVATSKA: Utakmica u Beogradu je bila nabijena političkim i ratnim kontekstom – bio je to prvi meč zemalja koje su samo četiri godine ranije ratovale: 1995. je potpisan mirovni sporazum u Dejtonu, a meč je odigran svega dva meseca nakon završetka NATO bombardovanja. Umesto fudbala za prepričavanje, utakmica između Hrvatske (treće na SP-u u Francuskoj godinu dana ranije) i SR Jugoslavije (ispala u 1/8 finala od Holandije u poslednjem minutu) bila je spektakularno dosadna, bez golova, ostavivši za sobom samo jednu stvar koja će se pamtiti: višeminutni nestanak struje na Marakani početkom drugog poluvremena.
Uzvratna utakmica na renoviranom zagrebačkom Maksimiru bila je sušta suprotnost. Osim ponovne natopljenosti „patriotizmom“, susret je bio odlučujući za rasplet u grupi – SRJ, Republika Irska (igrala u gostima protiv Makedonije) i Hrvatska bile su na po bod razlike, i sve tri selekcije su imale šansu za direktan plasman na EP. Nakon gola Bokšića u 20. minutu, i istovremenog vođstva Iraca u Skoplju, Jugoslavija je bila na ivici ispadanja. Hrvatska je igrala poletno, lepršavo, stvarala šanse, a onda, odjednom, za samo pet minuta, stvari su bile okrenute naglavce: nakon dva centaršuta Siniše Mihajlovića (jedna od njegovih najboljih utakmica za reprezentaciju) Predrag Mijatović i Dejan Stanković su u 26. i 31. minutu postigli dva gotovo istovetna gola: potiljkom, sa pet-šest metara, okrenuti leđima golu. Kod drugog pogotka, golman Dražen Ladić je relativno sporu loptu krenuo da prihvati u naručje, da bi mu ona, u magnovenju, prošla kroz ruke i lagano se otkotrljala u mrežu.
No, uprkos tri gola i mnogim šansama, prvo poluvreme (a i cela utakmica) biće upamćeno po nesvakidašnjem nesportskom potezu Zorana Bate Mirkovića – pred kraj poluvremena, nakon napravljenog prekršaja u napadu, Jarni se besno okrenuo ka sudiji, opsovao ga, a zatim pažnju i psovke usmerio ka Mirkoviću, koji je ležao na travi. Španski sudija Aranda je već dotrčavao da pokaže žuti karton Jarniju, kada je Mirković sa zemlje posegao za Jarnijevim međunožjem. Epilog: Jarni je ostao na travi da se previja od bolova, a Mirković je dobio direktan crveni karton.
Hrvatska je igrača više iskoristila odmah početkom drugog dela – u 47. minutu Stanić je izjednačio na 2:2, i, uprkos brojnim prilikama za gol na obe strane, taj rezultat je ostao do kraja, izbacivši Hrvatsku sa učešća na EP-u u Belgiji i Holandiji. Da se ta oktobarska noć pretvori u potpuni trijumf za selektora Boškova i njegov tim, pobrinuo se makedonski reprezentativac Goran Stavrevski (u to vreme igrač NK Zagreba), koji je u Skoplju golom u poslednjem minutu izjednačio na 1:1 protiv Republike Irske, čime je Irska pala na drugo mesto, a SRJ sa prve pozicije otišla direktno na Evropsko prvenstvo (neslavno ga završivši porazom od 6:1 protiv Holandije).
MAKEDONIJA: U istoj kvalifikacionoj grupi u kojoj su odigrane ove dve „istorijske“ utakmice, mnogo manji publicitet su zavredele dve pobede Jugoslavije protiv Makedonije (3:1 i 4:2). Dvehiljadite i 2008. su odigrana i dva prijateljska meča (pobeda SRJ 2000. i nerešen ishod 2008).
ŠKOTSKA: Škotska je jedina reprezentacija sa kojom Srbija (SFRJ, zapravo, jer su sve utakmice odigrane u periodu 1955–1988) ima negativan bilans – jedna pobeda, pet nerešenih i dva poraza. U jedinom meču na svetskim prvenstvima (Nemačka 1974), SFRJ i Škotska su igrale 1:1, a u jedinim zajedničkim kvalifikacijama za SP (za Italiju 1990) bilo je 3:1 i 1:1.
VELS: Protiv Velsa sve bivše reprezentacije (kao i sadašnja) nemaju nijedan poraz – ukupan skor je šest pobeda i tri nerešena meča. Sa Velsom su odigrani mečevi u tri kvalifikaciona ciklusa (za EP 1976, 1984. i 2004), uz po tri pobede i remija.
BELGIJA: Belgija ima najviše učešća na svetskim prvenstvima u ovoj grupi – 11, izuzme li se kontinuitet Srbije sa svim prethodnim Jugoslavijama – tada i Srbija ima 11 učešća. U kvalifikacijama za svetska prvenstva Srbija ima pozitivan skor sa Belgijom (dve pobede, po remi i poraz), a u borbi za odlazak na evropska prvenstva odnos je još bolji – tri pobede, jedna izgubljena utakmica. Ova dva tima se nisu srela na Mundijalu, a jedinu utakmicu na evropskim prvenstvima je dobila Belgija (2:0, na EP-u 1984. u Francuskoj).


Preminula je Vesna Lalić, vrsna fotografkinja, fotografisala je sve najvažnije društveno političke događaje u Srbiji, i naizgled obične svakodnevne trenutake


Zvuči neverovatno, ali tako je - AI crvi uskoro bi mogli da se šire i preko kućnih uređaja


“Onaj ko ostane zaglavljen u sferi traumatičnih doživljaja, ko stalno misli da, evo, dok razgovaramo o knjizi, nekom daju pogrešnu dijagnozu, nekog traljavo operišu, neko je na terapiji koja mu ne treba, nekom opada kosa, taj ima problem jer prestrašeno životarenje nije život, a psihoterapija je skupa stvar”


U potrazi za Tašanom premijera je Pozorišta “Bora Stanković” u Vranju, kojom 21. oktobra počinju “Borini dani”, u godini kad se obeležava 150 leta od rođenja pisca. U predstavi se prepliću Stankovićeva sudbina, njegova potraga za izgubljenom Tašanom, za dramom koju pokušava iznova da napiše, ali i za likom žene koja se iz lokalne vranjske mitologije preselila u literaturu. Tekst i režiju potpisuje Nebojša Bradić


Goran Bare, frontmen grupe Majke, preminuo je u Zagrebu 9. oktobra u 62. godini. Iza sebe je ostavio ne samo muzičko nasleđe od desetak albuma nego i, što je možda i važnije, pravoveran rokerski stav kao zalog budućim generacijama muzičara da mogu još uvek pevati i voleti i na našem jeziku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve