Od specijalnog izveštača s Baščaršije
Pripadam među one, kaže na jednom mjestu Ričard Dokins, za koje je Afrika očaravajuće mjesto. U parafrazi bih mogao kazati kako pripadam među one koji se na svjetskim fudbalskim prvenstvima raduju uspjesima afričkih reprezentacija. Ovaj tekst nastaje u intervalu između završetka drugog i početka trećeg kola prvog kruga, odnosno prije nego su poznati učesnici osmine finala. Ipak, čini mi se da se već može kazati kako je među promašenim „opštim mjestima“ u prognozama uoči prvenstva i ona teza da će prvo svjetsko prvenstvo na afričkom tlu obilježiti i dodatni iskorak neke afričke reprezentacije, odnosno da će se ovaj put neka selekcija sa Crnog kontinenta približiti tituli više nego ijedna afrička ekipa ikad prije, da će, dakle, nadmašiti rezultate Kameruna iz Italije 1990, odnosno Senegala u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine. I Kamerun i Senegal su najprije u svojim prvim utakmicama, koje su istovremeno bile i prve utakmice na cijelom prvenstvu, odnosno one kojima je prvenstvo otvoreno, pobijedili aktuelne svjetske prvake. Na milanskom San Siru, 8. juna 1990. godine, Kamerun je pobijedio Argentinu sa 1:0 golom Omama Bijika; nepunih dvanaest godina kasnije, 31. maja 2002. u Seulu, Senegal je pobijedio Francusku također sa 1:0 golom Bube Diopa. Obe ove selekcije su kasnije došle do četvrtfinala i obe su u četvrtfinalima eliminisane tek u produžecima: Kamerun od Engleske, a Senegal od Turske.
Ovaj tekst nastaje, kažem, u utorak (22. juna) ujutro. Od šest afričkih selekcija, samo je Kamerun izgubio i teoretske šanse za prolaz dalje. Šanse Nigerije, Obale Slonovače i Južne Afrike spadaju, međutim, u domen puke teorije. Ostaju, dakle, Gana i Alžir; Gana koja je u momentu pisanja ovog teksta prva u grupi C i Alžir koji je u istom momentu posljednji u grupi D. Usprkos tome, bar po mom mišljenju, ako neka afrička reprezentacija prođe u drugi krug, to će najprije biti Alžir. Gana ima četiri boda, odnosno jednu pobjedu i jedan remi i dala je dva gola. Oba gola su, međutim, postignuta iz penala, a od 180 minuta ukupno u obe utakmice Gana je skoro 90 igrala sa igračem više. Po svemu dosad viđenom, teško da mogu izbjeći poraz od Njemačke. Kad je o Alžircima riječ, njihov je položaj na prvi pogled mnogo gori. Imaju samo jedan bod, jedan poraz i jedan remi, nisu (još) dali niti jedan gol. Čak ni pobjeda protiv SAD u trećem kolu ne garantuje im prolaz, no ipak ponavljam: ako neka afrička reprezentacija zaigra u osmini finala ovog svjetskog prvenstva, to će biti Alžir.
Ovaj tekst će pred čitaoce stići u momentu nakon što se rasplet već desi i kad sudionici osmine finala iz grupa A, B, C i D već budu poznati. Volio bih da među njima bude i neka afrička reprezentacija, da se ne ostvari proročanstvo iz združenih stihova afričkih pjesama Zdravka Čolića i Dina Dvornika, odnosno da među onima koji balun igraju ne ostanu samo bijeli stranci.
