
Sport
Dečaci su pobedili žene 7:1, a komentari su glupi
Švajcarska ženska reprezentacija izgubila je ubedljivo od kadeta jednog kluba i zato žanje sprdnju na društvenim mrežama. Koliko je budalasto uopšte porediti muški i ženski sport
Plava ptica je najdugovečniji serijal Redakcije dečjeg programa RTS-a. Njena tristota premijerna epizoda povod je za priču o deci i televizijskom programu, i ostalom s tim u vezi
Ove subote emitovana je 300. premijerna epizoda Plave ptice, najdugovečnijeg serijala za decu u istoriji Redakcije dečjeg programa RTS-a. Njen inicijator je bio Timoti Bajford.
Plava ptica je igrani program o dogodovštinama stanovnika jednog dvorišta: Borki i Osmanu i njihovih dosadnih komšija – Gospođe Ž (koja zna sve od A do Ž ili Š – zar je bitno) i gospodina Dž, koji deli informacije za Dž. Odnosi među njima su često jako komični, ali su zasoljeni i ljutnjom, i svađom, i ljubavlju, kreirani tako sa jedinim ciljem – da se deci neprimetno da primer kako se rešavaju situacije, konflikti, ali kako se i miri, i prašta, i ludo zabavlja.
“Inicijalna ideja je bila da Plava ptica bude emisija uživo i da bude bazirana na komunikaciji sa gledaocima. Međutim, to se nikada nije dogodilo”, kaže Jelena Popadić Sumić, urednica i scenaristkinja serije, inače odgovorna urednica Redakcije dečjeg programa. Za dvanaest i po godina, serijal se menjao “ali suština inicijalne ideje je ostala: iako nemamo kontakt uživo, imamo vrlo bogatu, stabilnu i živu komunikaciju sa decom, koja nam šalju neverovatno mnogo pisama, mejlova i poruka. Ima tu svega zanimljivog, od molbe da Plava ptica pomogne malom gledaocu da počne sastav o jeseni, želje da vidi površinu Meseca, do toga da traže da se peva o državama za koje mi nismo ni čuli, kao što su Tuvalu ili Nauru”.
Moglo bi se reći da su deca ravnopravni autori Plave ptice. Jelena Sumić Popadić kaže da u tim pismima nalaze velike teme, kojih se njihovi pošiljaoci dotaknu samo usput. “I zato smo nedavno radili epizodu o razvodu roditelja, iz perspektive deteta: zbog sukoba između Borke i Gospođe Ž, Osman biva primoran kojoj će se prikloniti. Ni kriv, ni dužan, sve vreme je žrtva njihove nakaradne komunikacije i sve vreme pratimo njegovu vizuru priče. Jasna slika razvoda, naravno, propuštena kroz blago komični filter, koji malo relaksira situaciju, ali je nimalo ne relativizuje. I rasplet se ne odnosi na osećanja deteta i njegov način ophođenja u toj situaciji: dotakli smo se griže savesti deteta koje je stavljeno u situaciju da se prikloni jednom roditelju, emocionalnim ucenama kroz koje prolaze i tako dalje. Osmanovo ponašanje je primer kome može da teži dete koje je u toj situaciji. A za dete koje nije, to je samo jedan od šašavih sukoba između Borčice i Gospođe Ž. Doticali smo se i slepog verovanja horoskopima, neumerene želje za poznatošću, opsednutosti mobilnim telefonima i ekranima, patriotizma, nacionalnog šovinizma i ostalih ozbiljnih tema i situacija.”
Pitanje šta deci treba, podrazumeva i pitanje da li poštujemo i sledimo baš to što njima treba ili im to namećemo. Jelena Sumić Popadić smatra da je “to ogromna tema, trenutno vrlo aktuelna i u procesu reforme sistemskog obrzovanja, a najviše se odnosi na vrtiće: da li dete pustiti da samo bira ili mu nametati igre? Usled prirodnog manjka iskustva i znanja, kod deteta potreba nije direktno otelotvorena u želji, te je želju nekada teško odvojiti od hira. Poštovanje dečjih želja je poželjan pristup, ali kada pređe u karikaturu, on postaje štetan za sve, pre svega za dete. Usmerenje umesto nametanja, a promišljena i umerena ograničenja se zovu vaspitavanje. Analogno tome, program za decu treba i mora da prati dečje želje jer u suprotnom nećemo dopreti do njih. Naš posao je da tražimo način kako da privolimo dete da ostane uz televizor kako bismo uspeli da mu kažemo to što želimo”.
Švajcarska ženska reprezentacija izgubila je ubedljivo od kadeta jednog kluba i zato žanje sprdnju na društvenim mrežama. Koliko je budalasto uopšte porediti muški i ženski sport
“Andrić čita i komentariše, bez popustljivosti ili podilaženja: njegov sud nepotkupljiv je i odlučan, precizan i kao uklesan u kamenu. Može biti i zato što je svestan da se neće naći licem u lice sa očekivanjima svojih kolega, niti zapise obnarodovati, što mu daje slobodu da bude otvoren”
Kako su arheolozi, tražeći na lokalitetu Dvorine kuću poslednjeg srpskog despota, otkrili crkvu cara Dušana koja po dimenzijama i freskama prevazilazi vladarske zadužbine tog vremena
Kako da stignete od Novog Sada do Novog Kneževca na svadbu kad tog dana “Lasta” otkaže sve polaske bez objašnjenja i objave
Bio je obavezni deo svake zgrade, da vodi računa o njoj i o stanarima. Živeo je u prizemlju, bez sunca, uvek tu kad vam treba
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve