img
Loader
Beograd, 9°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Esej

Igre i preigravanja

13. mart 2025, 00:01 Svetislav Jovanov
foto: fonet / marko dragoslavić
PORUKA GLUMACA: Protest dramskih umetnika
Copied

Da li pozorišta treba da igraju predstave dok se na trgovima, ulicama i drumovima ove zemlje odvija jedna sasvim drugačija vrsta teatra

U vremenima velikih društvenih previranja, nemira i promena – drugim rečima, ovih dana – da li pozorišta treba da igraju predstave? Iako nam život svakog narednog dana nudi argumente za različite odgovore, nije zgoreg podsetiti se u čemu je suština – kontekst, pozadina – samog pitanja. Tim pre, što se trenutno na trgovima, ulicama i drumovima ove zemlje odvija jedna sasvim drugačija vrsta “teatra”, koja obimom, zamahom i izazvanim emocijama daleko prevazilazi umetničko pozorište kakvo poznajemo i pretvara ga – barem na prvi pogled – u jednu, takoreći, “slamku među vihorove”.

Šta, dakle, u takvoj situaciji, preostaje “pozorištnicima” – i to ne samo glumcima? Odreći se sasvim delovanja sa scene, zarad pridruživanja svojim gledaocima u uličnim povorkama, zborovima i protestima ili, pak, nastojati da se – pomoću svih sredstava koje pruža pozorišna predstava, ali i njen kontekst – sa same pozornice, na umetničko-kritički način propituje stvarnost i time doprinosi promeni? Dilema je stara gotovo koliko i samo (zapadnoevropsko) pozorište, ali, po svemu sudeći, odgovori koje pružaju primeri iz istorije najčešće za savremenike u pitanju nisu prihvatljivi (delimično i stoga što nisu univerzalni).

Prvi značajan primer razrešavanja ove dileme nalazimo u pozorištu i društvu antičke Grčke – tačnije, u jednom od najmračnijih momenata ove civilizacije. Naime, kako su nedavno dokazala istraživanja Johane Kanink, u završnim danima Peloponeskog rata, u proleće 404. godine pre naše ere, ni opsada nadmoćne spartanske vojske, niti kuga i glad koje su harale gradom nisu sprečili građane Atine da održe, u punom obimu, pozorišni program svečanosti Velikih dionizija. Ako se ovakva usredsređenost i volja svih društvenih slojeva za očuvanje prisustva pozorišta može delimično i pripisati ritualnom značaju i funkciji predstava, to ni u kom slučaju ne može važiti za veliko pozorište elizabetanskog razdoblja, u Engleskoj na razmeđi šesnaestog i sedamnaestog veka. S jedne strane, delovanje (Šekspirove) Družine lorda komornika i ostalih stalnih glumačkih trupa bilo je iz sezone u sezonu ugrožavano uzastopnim epidemijama kuge – a koliko su malo bili cenjeni životi glumaca (ali i gledalaca, življa iz nižih slojeva), svedoči i činjenica da je dvorski pozorišni cenzor (duhovito označavan kao “Master of Revels”/Gospodar veselja) ukidao izvođenje pozorišnih predstava tek kada bi broj umrlih od kuge premašivao broj od pedeset nedeljno. Povrh toga, samo pozorište je još uvek često smatrano za leglo moralne zaraze, o čemu svedoči izreka tada uticajnog puritanskog propovednika Vikoksa: “Uzrok kuge je greh, a ako se dobro razmotri, uzrok greha je pozorište; dakle, uzrok kuge je pozorište”. Pa ipak, uprkos cenzurama i epidemijama, glumci nisu odustajali od svoje misije – igrajući po provincijskim krčmama, vašarima i bespućima.

Naravno, novi, građanski vekovi su uneli i nove dvosmislice u dotada jednostavnu dilemu o htenju/moranju da se igra. Tako, indikativna je i anegdota koju u briljantnom ogledu “Pozorište i giljotina” navodi Mirjana Miočinović: na vest o padu Bastilje 1789, izvesni Planše de Valkur, direktor pozorišta “Smešne razbibrige”(!) pocepao je zavesu od tila iza koje su njegovi glumci morali da igraju i uskliknuo: “Živela sloboda!”. Nije prošlo, međutim, ni pet godina, da bi, kao svojevrsni “cvetovi slobode” po Parizu iznikla “partijska” pozorišta, u kojima su glumci bivali izviždani i, neretko, dolazili u opasnost da ostanu bez glave zbog upotrebe pogrešnih fraza u oslovljavanju (likova), koje nisu bile u duhu “emancipacije” razdoblja Terora.

Moderno doba, osobito dvadeseti vek, donelo je još veći jaz između “sveta pozorišta” i praktične realnosti, osobito realnosti velikih i značajnih istorijskih događaja. Tako su, recimo, hroničari zabeležili kako je, 5. novembra 1917. (po novom kalendaru), dakle, dva dana uoči epohalnog prevrata – juriša na petrogradski Zimski dvorac – na praizvedbi Tarelkinove smrti Suhovo-Kobiljina, a u režiji Mejerholjda, tumač glavne uloge pred finalni monolog “tupo gledajući u publiku”, polagano skidao periku i otkrivao mrtvačku ćelu. Ali, da li je apsolutni muk u gledalištu, kojim je ovaj gest bio propraćen, bio znak nekakve katarze izazvane umetničkim postupkom ili, pak, signal spoznaje neminovnog društvenog preokreta (za neke: sloma)?

Igrati ili učestvovati – to je, rečju, dilema koju pozorišni ljudi danas mogu izbeći samo ako prestanu da razmišljaju u krajnostima. Kada delovanje sa scene zamenjuje ulogom učesnika u uličnoj povorci, glumac ne samo što prihvata odricanje od svoje suštinske aktivne prednosti, već, na dalekosežan način, podriva sve ono što je do tada činio – i što će opet činiti – na sceni. Jer, priroda poigravanja sa iluzijom je takva da se uvek može(mo) preigrati: glumci, gledaoci, čak i oni koji sebe nazivaju kritičarima. Ako samo za trenutak zastane u povorci, osvrne se oko sebe i sagleda razlog/temu protesta, današnji “pozorištnik” – nikako ne samo glumac! – ima priliku da shvati, uveren sam, nedostatnost i sitničavost, beznačajnost i jalovost većine “problematika” u čijem je plasiranju sa naših scena učestvovao poslednjih, paa, prilično pozorišnih sezona. I tek od trenutka te spoznaje može da prestane iluzija i može da počne sloboda: najpre kao igra, potom kao zanos, potom kao uverenje i, najzad, kao nasušna potreba. Tek tada prestaje da bude važno gde se, i pred kim se, odvija Igra – zato što se ona, u svim svojim efemernim i trajnim vidovima, izjednačava sa životom.

Tagovi:

glumci Pozorište Protesti
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Mozaik

Tenis

23.maj 2025. Novak Marković

Stota titula: Nova prilika za novi rekord Novaka Đokovića

Samo dva koraka dele Novaka Đokovića od osvajanja 100. titule u karijeri. Srpski teniser ima priliku da u subotu, u Ženevi, postane tek treći teniser koji je došao do trocifrenog broja trofeja

Nova pravila Evrolige

23.maj 2025. I.M.

Evroliga menja format: Crvena zvezda i Partizan korak od sigurne pozivnice?

Sudbina formata Evrolige i učesnika naredne sezone biće poznata sledećeg četvrtka, kada će akcionari ovog takmičenja glasati o ključnim promenama. Sve upućuje na proširenje na 20 timova, što bi praktično garantovalo mesta za oba beogradska kluba

Vakcinacija protiv gonoreje

23.maj 2025. I.M.

Stiže prva vakcina protiv gonoreje: Prekretnica u borbi protiv seksualno prenosivih infekcija

U Engleskoj će od avgusta početi primena prve rutinske vakcine protiv gonoreje na svetu, saopštili su zdravstveni zvaničnici. Ova odluka dolazi usred rekordnog porasta slučajeva ove bakterijske infekcije, kao i rastuće zabrinutosti zbog otpornosti na antibiotike

Plazma keks

Fabrika „Bambi“

22.maj 2025. M.S.

Treba ti veza za plazmu: Zašto i dalje nema dovoljno omiljenog keksa?

Reporteri „Vremena“ u više prodavnica nisu pronašli plazma keks. Iz kompanije zvanično ćute, a nezvanično se čuje da još nisu uspeli da vrate proizvodnju u punom obimu

Bijenale u Veneciji

21.maj 2025. Ivan Šuletić

Rasplitanje – film pušten sa kraja ka početku

Po izboru globalnog sajta za arhitekturu ArchiDaily, Srpski paviljon izabran je među pet najboljih na Bijenalu arhitekture u Veneciji, a u okviru tog izbora naš paviljon je naveden na prvom mestu

Komentar

Pregled nedelje

Vučić pod kapuljačom

Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.

Filip Švarm

Komentar

Otadžbinu brani „istraživački tim Informera“

Sreća da Srbija ima „istraživački tim Informera“! Dragan J. Vučićević je u poslednji čas otkrio pakleni plan „zločinaca“ i „blokadera“ i tako opet spasao državu. To što laže manje je bitno

Nemanja Rujević

Komentar

Pravosudna bilmezijada: Pustite odmah Mariju Vasić

Držati profesorku sociologije Mariju Vasić u zatvoru pod optužbom za terorizam je anticvilizajski zločin. Ili groteska, kako god hoćete. Zašto se protiv toga ne pobune sudije, tužioci, policajci, bezbednjaci

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1794
Poslednje izdanje

Režimski napad na visoko obrazovanje

Kako se sprema Šešeljev zakon 2.0 Pretplati se
Intervju: Vladimir Horovic, advokat

Srbija ne sme da postane Pinočeov Čile

Nenad Gladić – Lepi Brka, Kosjerić

Izbori kao moba

Transplantacija organa

Šta Srbiji nedostaje za efikasan sistem

Intervju: Vladan Joler, umetnik i profesor

Odmotavanje planetarnog sistema komunikacije

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.
Vreme 1789 16.04 2025.
Vreme 1788 10.04 2025.
Vreme 1787 03.04 2025.
Vreme 1786 26.03 2025.
Vreme 1785 20.03 2025.
Vreme 1784 12.03 2025.
Vreme 1783 05.03 2025.
Vreme 1782 26.02 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure