
Železnički saobraćaj
Da li ćemo kroz ex-YU do 2040. putovati najbržim vozom?
Zamislite da sednete u voz i za 24 sata obiđete sve prestonice nekadašnjih jugoslovenskih republika. Ako se ostvare evropski planovi, to je ne tako daleka budućnost

Čemu služi Drugi dan Nove godine? Niko ne želi da bude na drugom mestu. Pa ipak, to je dan kao ni jedan drugi. Iskoristite ga
Ni oko jednog dana i praznika nema takve euforije kao oko Nove godine. Uz početak godine kao o novom ciklusu nije „prikačeno“ ništa naročito važno, nečije rođenje ili pogibija, nešto sveto i značajno, istorijsko, civlizacijsko i epohalno. Ovaj dan je važan sam po sebi. Nekako je najsvetovniji u plejadi praznika i sigurno najuniverzalniji od svih.
Početak godine je rezultat naše potrebe i namere da se uhvatimo u koštac sa neumitnim tokom i kruženjem vremena – i civilizacije pre naše su to radile. Tako smo i ustanovili kalendare, tablice sa konačnim i propisanim brojevima i imenima dana.
Tako smo i sad, tek što smo završili odbrojavanje sekundi stare, počelo je odbrojavanje otkucavanje nove godine, sve kao potvrda one da je svaki kraj novi početak i da vreme ne stoji.
I, u tom otkucavanju jednog za drugim danom, pojavio se jedan dodatni fenomen zvani – Drugi dan praznika.
Mnoge države su ukinule drugi dan Nove godine kao praznični dan, jedan je dosta da se otpočne sledeća godina. Čemu bi služio taj Drugi dan, za obnavljanje i utvrđivanje gradiva, za još jedno ponavljanje slavlja? Za još malo odmora? Možda kao dva dana žalosti, da se da vremena da se ožali stara i otpočne nova godina?
Izgleda da se niko ne otima za 2. januar. To je dan kada niko i iz koga niko ne pravi i ne šalje selfije. Drugi januar je limbo, kao neka vrsta vremenskog vira gde se mešaju staro i novo, prošlo i buduće. Možda su neki zato i predložili da to bude Dan naučne fantastike.
Ali, da se razumemo: ništa nije pogrešno u danu posle. To je kao biti drugo-rođeni sin prestolonaslednik .Trebalo bi prilično čudo i napor da se dese da postanete vladar ali sa druge strane nemate brigu i teret budućeg prestola. Ili u takmičenju, važno je biti drugi – mada se niko ne otima da bude drugi. Posle drugog sve ide lakše i po redu – treći, četvrti i tako redom.
Pa ipak, Drugi dan se nekako izborio da bude dan za sebe i po sebi.
Drugi dan je kao ram, treba ga popuniti i od nas zavisi kako ćemo ga popuniti. Prilika, kao iznenada ukazana slobodna klupa, klupa samo za vas. Uzmite taj dan samo za sebe (Carpe diem) Izaberite da to bude vaš dan bez crte,
Neko je to prepoznao, predložio je da to bude dan za promišljanje. Setimo se da je za Dan posle izmišljena i pilula da se otklone greške prethodne noći i nepromišljenih činova.
Takođe i da to bude dan za one sklone introspekciji, Dan za introspektivne. Prilika da se okrenemo sebi, zastanemo i vidimo gde smo i ko smo i šta stvarno želimo ali i ono što smo tako nesebično želeli drugima. Da promislimo još jednom.
Kažu da je ruski običaj da se posle spremanja i pakovanja a pred sam polazak na put, zastane za trenutak, sedne odmori i razmisli i eventualno priseti šta smo zaboravili.
Dakle, prilika je tu – Dan drugi, dan kao ni jedan drugi. Iskoristiti je!

Zamislite da sednete u voz i za 24 sata obiđete sve prestonice nekadašnjih jugoslovenskih republika. Ako se ostvare evropski planovi, to je ne tako daleka budućnost

Tržištu treba nedovoljan čovek. Koji hoće da smrša, da se optimizuje, koji hoće da mu aplikacija čestita što je prešao deset hiljada koraka ili što je dobro spavao. Čovek je usvojio taj savršeni nadzor zbog kojeg mu zdravstveno osiguranje može povećati premiju ako nedovoljno “radi na sebi”

Sve što je potrebno jednom đaku, od olovke i sveske do torbe i udžbenika, i sve što je potrebno za opremu školskog kabineta, proizvodio je Zavod za udžbenike i nastavna sredstva do 2006. godine. Od tad se bavi samo knjigama, a sve ostalo se uvozi

Bista Šandora Maraija u Budimu i priča o piscu čija načela nisu bila za prodaju ni u najtežim okolnostima

U okviru dveju izložbi u Rimu, naredna tri meseca, ima i tragova Srbije: među delima Alfonsa Muhe je i Krunisanje kralja Dušana, a među radovima na izložbi koju je pre 90 godina otvorio Musolini, nalazi se i autoportret Milene Barili
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve