
Pozorišta u Srbiji
Kraljevačko pozorište ima sedam zaposlenih, u Pirotu ih je osam…
Od 2012. broj institucionalnih teatara ostao je isti ali je broj zaposlenih u njima prepolovljen, dok je broj premijera opao za 40 odsto
Koreograf: Ramon Ulje (Španija); Kamerna opera Madlenianum (Atelje 212)

Gost Kamerne opere Madlenianum, jedan od vodećih španskih koreografa, Ramon Ulje (Ramon Oller), održao je umetničku radionicu s našim igračima uvodeći ih tako u svoj koreografski Triptih. I zašto da ne, s oduševljenjem možemo reći da smo dobili važan komad na sceni savremenog plesa, istinski plesni poduhvat.
Pre svega, Ulje nam je prvi put predstavio jednu od najuticajnijih a među igračima i najomiljenijih tehnika savremenog plesa – Limonovu tehniku, poteklu od slavnog meksičkog koreografa Hosea Limona. Kao jedno od osnovnih savremeno-plesnih „učenja“, Limonova tehnika se bazira na istraživanju korišćenja energije tela u odnosu na gravitaciju, istrajnom radu sa „težinom“ naročito naglašenom pri padu, odskoku, doskoku… Pokret kao da je podstaknut dahom koji prožima telo, dahom biva pokrenut ili zaustavljen, te tako postaje nestvarno bestežinski, sliven. Uljeov rad s našim igračima, kojima je ovo bio prvi, koliko srećan toliko i šokantan susret s Limonovom igračkom metodologijom, učinio je ne samo da dobijemo dobar plesni komad već i da se upoznamo s njihovim dosad malo otkrivenim mogućnostima.
Koreografska kompozicija Triptih, koja će moći da se gleda u Ateljeu 212 sve do konačne obnove scene Madlenianum u Zemunu, prožeta je snažnim Limonovim uticajem, burnim temperamentom i specifičnom težinom autorove idejnosti. Ramon Ulje pripada koreografima novog mentaliteta, „sledbenicima“ slavnog Naća Duata, što znači da, kako i sam kaže, klasičan balet uzima kao osnovu, tehničku bazu, smatrajući da savremeni igrački izraz mora da se tiče onoga što se dešava oko nas, što budi interesovanje i što voli obična publika. Triptih je dostojan reprezent ovako formatizovane plesne umetnosti, postupno pokazujući tri sloja koreografovog razmišljanja. Na početku, u činu Labud, Ulje nas direktno uvodi u suštinu pokreta, moć tehnike. Nadahnut muzikom Sen-Sansa, fantastični igrač Kit Morino svojom tehničkom i čulnom izgrađenošću „pojašnjava“ aksiome Limonove tehnike. Duhovit i osećajan Labud vodi nas u duboke slojeve unutrašnjeg sveta. Nijansiranje emocija svoj prirodan nastavak ima u drugom delu Greh, tj. u životu jednog para koji igraju Tereza Lorenco i Ramon Ulje. Akcenat je na osobenoj plastičnosti tela i dubokom posvećenju svakom ma i najmanjem deliću pokreta. Nadalje u ovoj predstavi igraće baletski igrači Gordana Simić i Konstantin Kostjukov, istina u drugačijoj koreografiji ali koncepcijski istoj.
Neizmenjen ostaje treći deo Triptiha naslovljen Violeta, koji u prvi plan dovodi ansambl naših mladih igrača i otvara im lep prostor za temeljenje nove igračke tehnike. Ova koreografska „trećina“ jasnog prelaza iz ličnog, intimnog u svet okruženja, bola, inspirisana je holokaustom, izgnanstvom, kao i oporom svakodnevicom Beograda. Na prelepu muziku iberijskih Sefarda, na sceni se odvija dramatična, tehnički složena, ali i lakom koreografskom rukom vođena plesna poezija. I sâm zadivljen individualnošću mladih baletskih umetnika s kojima je radio, Ulje je pristupio novom tehničkom „opismenjavanju“ i stvaranju drugačije izražajnosti njihovog pokreta. To je čitavu stvar i pomerilo korak unapred. Izašavši namah iz svojih ljuštura, ulažući dobran trud, igrači su pokazali kako i kratko vreme vežbanja može izazvati jak i pozitivan efekat. Istina, za potpunije postizanje novog izraza treba još učenja, možda šire ekstenzije u pokretu, dubine i misaonosti u njemu, ali, svejedno, utisak je jak, tiče se nekakvog zaboravljenog ponosa, hrabrosti. Otkrovenje večeri uistinu je Ana Ignjatović, igračica savremene orijentacije, koja je čvrstinom svog plesnog izraza davala impuls čitavom komadu. No, celina ne bi bila sklopljena bez talentovanih, što suptilnih što uzbudljivih igrača – Sanje Ninković, Olge Olćan, Ivane Glišić, Dejana Kolarova, Alekse Jelića, Milana Rusa i Nikice Krluč.
Oni bi trebalo da budu i najjači razlog konačnom ujedinjenju volje i mogućnosti, inicijative i sredstava, kako bi i dalje bila razvijana ova pametna ideja namenskih gostovanja proverenih koreografa tj. ideja o nadedukaciji naših igrača. Formulu smo našli, samo još da je primenimo, dosledno i pažljivo.

Od 2012. broj institucionalnih teatara ostao je isti ali je broj zaposlenih u njima prepolovljen, dok je broj premijera opao za 40 odsto

Ilustracije Jakše Lakićevića u romanu „Sto posto tuđa posla“ ne podilaze mladom čitaocu. To je razlog zašto ova knjiga, osim samog romana Olivere Zulović, nije samo za starije osnovce

Nedavno otvoren Muzej Viminacijum izuzetan je u državi jer se nalazi na samom lokalitetu. Arheologija i zaštita nepokretnog kulturnog nasleđa prioriteti su Ministarstva kulture, rekao je ministar Selaković. Međutim, za Belo brdo nema novca u ovogodišnjem budžetu, a Generalštabu je oduzet status kulturnog dobra

Zbog projekta Prestonica kulture, Leskovac će ove godine u svoju kulturu uložiti najviše do sad, a Ministarstvo kulture je osiguralo potpuno nova sredstva, od kojih će biti podignut i spomenik kralju Milanu

Dobro došli u kratku retrospektivu najboljih svetskih muzičkih izdanja u 2025. godini. Prednost smo dali ostvarenjima sa visokom umetničkom vrednošću, a ne obavezno onima sa velikim brojem hitova
Intervju: Nenad Lajbenšperger, ličnost godine 2025.
Nemam prava da ćutim na nepravdu Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve