

Festival
Nišvil opstaje zahvaljujući mazohizmu
Hedlajner prve večeri Nišvila bio je Inkognito, Vlatko Stefanovski je podigao publiku na noge sa „Skopjem“, a ceo festival se odvija bez državne pomoći – zahvaljujući mazohizmu


Protekla nedelja nosila je duh tranzicije. Kao u stara vremena, zgodno su se približili radnički Prvi maj, Titina godišnjica, Vaskrs i Đurđevdan. To je prilika koja se ne propušta, pa sam posetio Republiku Srpsku, da odmorim glavu od ovdašnjih medija i uživam u lepotama Banjaluke. Čak su se i četiri planete Sunčevog sistema naređale u liniju, znamenje dostojno Kleopatre, koja je svoj vidovnjački sektor prebacila u Srpsku, pred naletom antividovnjačkog raspoloženja u Srbiji.
Praznični program u Banjaluci obeležile su dve stvari. Prva je, naravno, Vaskrs, u svim pojavnim i duhovnim oblicima. Druga su protesti sindikata (radnici su odlučili da pritisnu Vladu i poslodavce baš na Prvi maj).
No, krenimo redom kako Bog zapoveda, znači od Vaskrsa. Na svim televizijama (RTRS, Nezavisna, Simić kanal, Alternativna i Bel) emitovan je prigodan program, vezan uglavnom za običajnu stranu praznika. Kada je najbolje farbati jaja, kako pripremiti cvetnu vodu za jutrenje, a video sam negde i Zafirelijevu verziju Isusovog života. Među ljudima na ulici moglo se osetiti slično raspoloženje, a prodavci farbe za jaja i nalepnica izvikivali su reklamni slogan toliko karakterističan za duh Bosne – „ajmo raja, obucite jaja!“. Pivara je za ovu priliku napravila specijalno vaskršnje pivo, sa odgovarajućom freskom na etiketi. Posebnu tenziju stvarala je reklama za vaskršnji bingo, koji je neka devojčica najavljivala danima. Mogu samo da zamislim sreću dobitnika, kojima je vaskrsao kućni budžet.
No, vratimo se nekoliko dana unazad, u vreme posta i Prvog maja. Kao što sam rekao, sindikati su organizovali neme proteste, znači skupe se, ćute i pokazuju na parole. Predstavnik sindikata je u emisiji „Nezvanično“ na Alternativnoj televiziji rekao da je „najvažnije rečeno šutnjom“. Ovo je inače potpuna replika emisije „Latinica“ na HRT-u, a pitanje za gledaoce je glasilo: Ko brine o radnicima u Republici Srpskoj?
a) vlada, b) sindikat, c) poslodavci, d) niko.
b)
Odgovor na ovo pitanje najbolje daje jedna reklama za long (novi tip cigareta Banjalučke fabrike duvana). Nema misterije tipa – kupuju se na trafici, a nisu novine. Tip i riba stoje pripijeni, njena ruka se lagano spušta naniže i mazno ga pita – Imaš long? Eto ko brine.
E sad, postilo se, neko što hoće, a neko što nema. Ipak, iskušenje Prvog maja bilo je prejako. Zamislite, nalazite se u prestonici ćevapa, imate Vrbas pod nosom za hlađenje vaskršnjeg piva, imate naravno pedesetogodišnju indoktrinaciju komunista – i naravno, išlo se na roštilj. Niko nije gledao televiziju, a bogami ni postio.
Bacio sam pogled i na HRT, tačnije na njihovu verziju „Huga“. Nalazim, bez preterivanja, da smo superiorni u pogledu „Huga“, jer naš govori i gestikulira, nagrade su nam jače, zamislite – superpremija je štoperica. Kod nas se javljaju mlađa deca, nema tinejdžera, tako da zemlja koja ima ovakvu decu, ne treba da brine o budućnosti video igara.
Ipak, treba biti iskren i priznati da su bolji u jednom detalju. Hugo je kao lik purger, a papagaj Fernando koji mu pomaže – naravno, Dalmoš i govori u stihu. Evo jedne replike:
Lancuna niman svog,
Al konop je ka bog,
Uz pomoć ove žice,
Spusti se do žene i dice.
Na kraju, treba reći da se od 7. maja uvode značajne promene u programu državne televizije Republike Srpske. Ona postaje deo javnog servisa na nivou Bosne i Hercegovine. Do sada se vrdalo tako što su u Republici Srpskoj preuzimali dokumentarne programe ili prenose fudbalskih utakmica. Međutim, sada će to biti jedinstven informativni program sa centrima u Sarajevu, Mostaru i Banjaluci. Ipak, za specijalne odnose sa Srbijom brine se Simić kanal koji emituje salelitski program Pink televizije. Osim reklama za diskoteke, autoprevoznike i šljivovicu, dominiraju najave za Cecinu turneju. Gleda se i „Svet plus“, gde voditeljka u logoreičnom žaru reče – gleda nas oko milion i po ljudi, pa nek crknu dušmani! Onda se prekrstila i zamolila Boga da joj oprosti huljenje na Vaskrs.
Znači, mirna Bosna.


Hedlajner prve večeri Nišvila bio je Inkognito, Vlatko Stefanovski je podigao publiku na noge sa „Skopjem“, a ceo festival se odvija bez državne pomoći – zahvaljujući mazohizmu


S obzirom na uslove u kojima živi, može se reći da je 16 filmova na Sarajevskom festivalu veliki uspeh ovdašnje kinematografije


Kultura sećanja treba da postoji ali da se obostrano ne koristi kao izvor novog narastajućeg nacionalizma, koji nije ništa drugo nego rađanje mržnje prema onom drugom. Tu malo mesta preostaje za ljubav. Kad svake godine sipate so na tu ranu, ta rana se sve više i više otvara. Ponavljam, postojalo je jedno vreme i u Hrvatskoj i u Srbiji kad su ljudi koji odlučuju nastojali da nekako taj život jednih pored drugih bude moguć. Sada to izgleda potpuno iracionalno, bezizlazno. Rat nije završen


Džejms Li Berk, Neonska kiša; s engleskog preveo Milo Pitaki; Veseli četvrtak, Beograd, 2026.


Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve