img
Loader
Beograd, 31°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Film

„Sentimental Value“: Davati ono što nemamo

03. januar 2026, 07:59 Jelisaveta Blagojević
Foto: Promo
Ako je realnost ono što može biti, onda ljubav u "Sentimental Value" dopušta da se ne ostane zarobljen u onome što jesmo
Copied

Film "Sentimental Value" Joahima Trira govori o tome da je dar moguć samo ukoliko izmiče ekonomiji razmene. Drugim rečima dar podrazumeva da dajemo ono što nemamo. Ono što nije naše. Šta to znači?

Ukratko, za one koji film još nisu gledali, Sentimental Value (Režija Joachim Trier. Scenario Joachim Trier, Eskil Vogt; Norveška, 2024.) prati ponovni susret oca i njegovih odraslih ćerki. Otac, filmski reditelj, nakon dugog odsustva pokušava da ponovo stupi u odnos sa porodicom, ali i da oživi svoju filmsku karijeru. Ćerke se u odnos sa ocem vraćaju iz različitih pozicija, jedna sa distance i prekida, druga iz blizine i kontinuiteta. Ipak, obe ostaju vezane za isti porodični raspored u kojem su uloge odavno dodeljene a iskustva nikada dorečena. Porodična kuća u kojoj se susret odvija postaje važna kao mesto na kojem se istorija porodice odigrava. Ipak, to nije nekakva priča koja se može ispričati, više je reč o tome da oslikava strukturu odnosa koja i dalje oblikuje sadašnjost. Priča o porodičnoj kući nije priča o prostoru, već o prisustvu. Kuća je u ovom slučaju ono što pamti, reaguje, trpi.

Ovaj početak odmah postavlja ontološki okvir filma: stvari nisu neutralne, prostori nisu prazni, a život se ne pojavljuje bez načina na koji je insceniran, postavljen na scenu. Kuća je živa jer je pozornica. Ne zato što oseća, već zato što omogućava pojavljivanje i odigravanje događaja, odnosa, uloga. Ona ne svedoči samo o onome što se desilo, već uspostavlja raspored u kojem se to što se desilo može ponavljati. Ko govori, ko ćuti, ko nosi teret, ko ostaje. Porodica je u tom smislu teatar života – mesto na kojem se identiteti ne biraju, već dodeljuju, na kojem iskustva ne samo da se žive, nego se i izvode, odigravaju, često bez svesti o tome da bi mogla biti izvedena drugačije.

Višak prošlosti

Sentimentalna vrednost iz naslova ovog filma ne upućuje na emotivnu privrženost, niti na toplinu sećanja, već na vezanost za određenu scenu – za ulogu, za raspored, za način pojavljivanja prošlosti. Sentimentalno ovde nije višak emocije, već višak prošlosti. One koja je ostala zarobljena kao trauma, koja  nije mogla postati iskustvo. Nešto ima sentimentalnu vrednost onda kada se ne može odbaciti, premda se ne može ni integrisati. Drugim rečima, kada više nije aktivno prisutno, ali nastavlja da upravlja sadašnjošću. To je oblik vezanosti koji ne proizvodi odnos.

Ovo je film o teatričnosti života.

Ovde vredi diskretno podsetiti na uvid Semjuela Vebera, naime da pojam teatričnosti ne označava laž ili neautentičnost, već uslov pojavljivanja nečega. Ono što se ne može postaviti, ponoviti ili izvesti u nekoj formi, ne može postati iskustvo. Bez distance, bez pomeranja – bez onoga što Veber naziva izmeštanjem – ne postoji realnost, već samo preplavljenost. Sentimentalna vrednost nastaje upravo tamo gde je to izmeštanje blokirano. Gde se scena ponavlja, ali se ne premešta, ne menja mesto. Gde se trauma stalno igra, ali nikada ne dobija distancu koja bi joj omogućila da postane iskustvo, a ne sudbina. Na taj način povreda prestaje da bude događaj i postaje uloga.

Izmeštanja

Nije reč o kraju koji zatvara priču, već o kraju koju menja režim pojavljivanja. Više se ne pitamo šta se dogodilo, nego kako ono što se dogodilo može da se pojavi drugačije. Ne da bi bilo lepše, već da bi bilo moguće. Sve se, na kraju, sabija u jedan očev gest. Gest koji se lako čita kao iskupljenje, ali je rizičniji od toga, to je čin u kojem se ljubav pojavljuje kao dar. Dar je, u deridijanskom smislu, moguć samo ukoliko izmiče ekonomiji razmene, drugim rečima, dar podrazumeva da dajemo ono što nemamo. Ono što nije naše. Očev gest upravo to čini. On ne nudi istinu o prošlosti i ne pokušava da je ispravi. On uvodi izmeštanje, tačnije, iskustvo premešta u drugi režim pojavljivanja.

Trauma se više ne javlja kao apsolutna neposrednost, već kao nešto što može da se izvede, ponovi i podeli. To izmeštanje ne proizvodi laž. Ono proizvodi realnost.

U tom smislu, realnost u ovom filmu nije ono što se dogodilo, već ono što se može izvoditi, a da, pritom, ne razori život. Realnost nije data unapred; ona se konstituiše u razmaku, u distanci, u ponavljanju koje nije identično.

Završni čin filma sastoji se u očevom gestu koji dolazi kasno i bez spektakla. On ne nudi objašnjenje, ne izgovara ispovest, ne traži oproštaj.  Ne pokušava da objasni prošlost, već omogućava drugačiji odnos prema toj prošlosti. On ćerki ne nudi novo značenje onoga što se dogodilo, već mogućnost da sopstveno iskustvo ponovo susretne u drugačijem režimu – sa distancom koja ne briše bol, ali ga čini podnošljivim.

Dar ljubavi

Dar ljubavi u filmu nije usmeren ka pomirenju, niti ka „zatvaranju“ porodične priče. On je upućen kao mogućnost oslobađanja od jedne jedine verzije sebe. Otac joj ne daje istinu, jer istina ne bi promenila ništa. On daje ono što nema pravo da poseduje, ali može da ponudi – vreme, razmak, novu scenu u kojoj prošlost više ne mora da bude apsolutna.

Zato je kraj filma tih. Bez katarze. Bez zatvaranja. Kao i kuća s početka filma, scena ostaje otvorena – samo što sada više nije jedina koja je zamisliva.

Ako je realnost ono što može biti, onda ljubav u Sentimental Value dopušta da se ne ostane zarobljen u onome što jesmo. I to ne nužno zato da bismo postao neko drugi, već zato da ono što nam se desilo ne bi zauvek određivalo granice našeg postojanja.
U tom smislu, ljubav ne potvrđuje identitet, nego ga razmiče. Ne učvršćuje istinu, nego joj oduzima nasilnu konačnost. Ljubav, dakle, ne popravlja prošlost već stvara uslove da prošlost ne bude sudbina. I upravo tu, u tom tihom izmeštanju scene i realnog, film nalazi svoj kraj – ne kao razrešenje, već kao mogućnost da život, iako ranjen ostane življiv.

Veliki praznični popust na „Vreme“ – pretplate 25 odsto jeftinije do sredine januara. Poklonite pretplatu sebi ili nekom drugom, čitajte što je bitno.

Tagovi:

Film Joahim Trir Sentimental Value
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Ministarstvo kulture

04.avgust 2026. Sonja Ćirić

Šta je javni interes po oceni Ministarstva kulture

Zašto Ministarstvo kulture smatra da su programi Nišvila i Kolarčeve zadužbine manji javni interes od recimo Čukafesta i Savamalskog koncerta

In memoriam Ljiljana Pekić

In memoriam

04.avgust 2026. I.M.

Preminula Ljiljana Pekić, supruga Borislava Pekića

Ljiljana Pekić, arhitekta i životna saputnica književnika Borislava Pekića, preminula je u 94. godini

Letnji festival

03.avgust 2026. Robert Čoban

Hvar: Josipa, ljubav i sloboda

Između zvezda i mora, na Letnjoj pozornici pevala je Josipa. I bilo je čarobno. Biće toga još na Hvar Summer Fest-u

Nagrade

03.avgust 2026. S. Ć.

Četiri nove nagrade za srpske filmove na festivalima van zemlje

Na dva festivala u BiH, prošle nedelje srpski dugometražni filmovi „Izlet“, „Karmadona“ i dokumentarni „Iza osmeha“ osvojili su četiri nagrade

Fest

03.avgust 2026. Sonja Ćirić

Dragan Jeličić: Insistiram da politika ne uđe na FEST

Selektor ovogodišnjeg Festa Dragan Jeličić kaže da je Odbor festivala usvojio program koji im je predložio, i nada se dobrom. Kako bi se to ostvarilo, insistira da se i jedni i drugi ostave politizacije FESTA

Komentar
Kričak, Milić

Pregled nedelje

Veselin Milić uzvraća udarac

Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?

Filip Švarm
Vučić

komentar

Zašto Vučić uporno ponavlja da će „priznati poraz“?

Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku

Nemanja Rujević
Ana Brnabić, Aleksandar Vučić i Ivica Dačić sa policajcima

Pregled nedelje

Režim protiv naroda i države

Zašto Šapić legalizira batinaše u Beogradu? Zbog čega je šešeljizam ideologija vlasti? I šta Vučić poručuje narodu

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1856-1857
Poslednje izdanje

Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače

Raja pod šatru, a oni u Dubai Pretplati se
Istraživanje NSPM: Srbija – jul 2026.

Umereni optimizam u priči bez unapred poznatog kraja

Intervju: Željko Hubač – pisac, dramaturg i scenarista

Grogirani Vučić

Sećanja i budućnost

Dogodine, ili one tamo, ponovo u svom Novom Sadu

Intervju: Kruno Lokotar, urednik

U vrtu knjiga

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure