img
Loader
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Roman – Unutrašnjost

Razmicanje žabokrečine

21. август 2019, 21:38 Ivan Milenković
Copied

U izvesnom smislu Unutrašnjost je hronika nedogađanja i propadanja koje počinje dolaskom ološa na vlast

Kuće imaju unutrašnjost, švajcarski vojni nožići imaju unutrašnjost, unutrašnjost imaju ribe, imaju je crvi i kanalizacione cevi, smokve imaju unutrašnjost kao i fioke, zemlje i gradovi imaju svoje unutrašnjosti i malo šta nema unutrašnjost tako da unutrašnjost imaju i ljudi, jedino što je kod ljudi – za razliku od kuća, švajcarskih vojnih nožića, riba, crva i kanalizacionih cevi – ta unutrašnjost nešto komplikovanija i ne svodi se na creva, jetru, pluća, limfne čvorove, srce i još po nešto, iako bi bolje bilo da se svodi. No, kad stvari s ljudskom unutrašnjošću već stoje tako kako stoje (premda niko pojma nema kako, zapravo, stoje), silne su filozofije, religije, psihologije i ko sve ne, pokušale da dokuče tu unutrašnjost, ali rezultat višemilenijumskih napora, valja uočiti, prilično je tanak. U toj bi unutrašnjosti trebalo da prebiva duša, na primer, ali čak ni najuporniji istraživači nisu uspeli da je lociraju. Da li je do duše ili istraživača, za sada nije jasno, ali iz nekog razloga istraživanja se nastavljaju, a važnu ulogu u tom poduhvatu igra književnost.

Roman Unutrašnjost (Geopoetika, Beograd 2018) Miće Vujičića poigrava se upravo višesmislenošću te reči, ili toga pojma, pa se knjiga otvara trima unutrašnjostima koje, sasvim neobavezno (ali utoliko zanimljivije), upućuju jedna na drugu: u unutrašnjosti neke zemlje, u ovom slučaju Srbije, otvaraju se napuštene kuće, kaže pripovedač Vujičićevog romana, kao švajcarski vojnički nož. Kako se, pak otvara švajcarski vojnički nož? Vrhovima srednjeg prsta i palca, pomažući se i noktima ako treba, izvlačimo metalne delove iz tela nožića u bojama švajcarske zastave: crveno s belim krstom jednakih krakova. U tom se nožiću, u zavisnosti od modela, mogu naći otvarač za konzerve, makazice, nekoliko sečiva različite dužine, širine i namene, malo ili malo veće šilo, ponekad i sićušna lupa, spiralni vadičep i šta sve ne. Kakva je, međutim, to metafora po kojoj se napuštene kuće u unutrašnjosti otvaraju na način nožića? Sasvim lepa, u ovom slučaju opravdana i delotvorna. Jer svaka je kuća priča koja se, ako ima onih koji tu priču znaju i ako ima onih koji bi tu priču da čuju, može ispričati deo po deo (kao Aleksandar Tišma što to radi u Knjizi o Blamu), onako, otprilike, kako moramo da povadimo delove švajcarskog nožića da bismo uopšte videli šta on, skupljen u sebe samog, savijen u sebi samom, krije. Ali i svaka priča ima u sebi druge priče i one se, opet, otvaraju kao nožić, ili se, u drugoj perspektivi, otvaraju kao konzerve – uz pomoć nožića. Kako god, vrtimo se oko ljudskih sudbina, a duša se, na ovaj ili onaj način, opet pojavljuje kao glavni ulog potrage. Šta, pak, tačno tražimo, znaćemo kada (i ako) nađemo.

S takvom, nesigurnom svešću o svom poduhvatu, otvara pripovedač unutrašnjost sopstvene unutrašnjosti, unutrašnjost malog vojvođanskog mesta u kojem je rođen i u kojem živi, otvarajući, samim tim, i sudbine svih onih koje prima u sopstveni život i koji su, na jedan ili drugi način, u svoje živote primili njega. Nekoliko je tu, u švajcarskom nožiću sopstvenog života, bitnih alatki: očev prijatelj Avram Čobanov (o čijem bi se već imenu i prezimenu, samo kad bi bilo prostora, dalo štošta reći), koji je sada i njegov, pripovedačev, najbolji prijatelj i zaštitnik, brat Uroš koji se, iz nekog razloga, naglo vraća iz inostranstva, Margita, „džepna Venera“, bivša bratovljeva devojka koja živi u pripovedačevoj kući, potom su tu opsednutost svemirskim letovima i napuštenim kućama, zatim deda, bivši partizan i narodni heroj čija se bista nalazi usred mesta M, tu je i otac, bivši moćni direktor socijalističke firme koji s dolaskom ološa na vlast pokazuje neočekivano razumevanje za taj ološ (Milošević i Šešelj, da ne bude zabune), majka bivša učiteljica, za ovu priču važna samo kao znak društvenog statusa (kada pripovedač i njegov brat prave sranja upravo će ih to što su „iz dobre kuće“ spasavati ozbiljnijih posledica), ali tu je i Vukan, pripovedačev drug iz detinjstva koji će jednog dana naprosto da nestane, ili legendarni komentator svemirskih letova Milivoj Jugin. Najvažnija alatka ove književne sprave ipak je pripovedačeva predanost književnosti i ta okolnost igra tako važnu, premda u romanu vrlo diskretnu ulogu, da će čitalac, ponesen silinom pripovedačeve strasti, početi i sam da vodi računa o odnosu fikcije i stvarnosti, o tome da li se to o čemu pripovedač govori zaista dogodilo, ili je tek opis zamišljenih svetova (dilema, uostalom, koju otvara svaka dobra knjiga). Jer baš kao i švajcarski vojnički nožić ovaj se roman rasklapa i sklapa, različite se alatke vade i, posle upotrebe, vraćaju u svoja ležišta, tako da pripovedanje nema jednolinijski tok već epizode preskaču jedna drugu, izbijaju i gase se prema potrebi, ne stvarajući čvrstu pripovedačku strukturu. Jedina konstanta je upravo mesto M. u kojem se, manje ili više, sve događa, ili se, možda je bolje reći, ne događa ništa. U izvesnom smislu Unutrašnjost je hronika nedogađanja i propadanja koje počinje dolaskom ološa na vlast, tako da su skokovi u prošlost – partizansko dedino ratovanje, očevo bivanje direktorom, mladalačke pizdarije, snimanje socijalističke emisije „Znanje imanje“ kao najveći događaj koji se u mestu M. ikada dogodio, Vukanov nestanak, slanje modula „Vojadžer“ u duboki svemir, način na koji se Avram Čobanov izvlači iz teške i opasne nevolje – pripovedačko komešanje kojim se razmiče žabokrečina jednog ustajalog, kužnog trenutka sadašnjosti.

Ako bi se Vujičićevom romanu moglo zameriti odsustvo čvršće pripovedačke strukture i izvesna (pripovedačka) nestabilnost nosećih likova (pre svega Uroša i Margite koji se pojavljuju niotkuda), pitanje je nije li upravo to njegova najveća vrlina, jer pripovedač vrlo dobro razaznaje stvari i jasno mu je da unutrašnjost, čak i kada se nastoji raskriti, mora ostati skrivena i, samim tim, nestabilna. Šteta što je Mića Vujičić povukao svoj roman iz prošlogodišnjeg nadmetanja za NIN-ov roman godine jer bi, verujem(o), privukao pažnju žirija.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura
Narodno pozorište u Beogradu

Narodno pozorište

05.октобар 2025. M.S.

Članica Upravnog odbora Narodnog pozorišta Iva Bojović Petković podnela ostavku

Na mesto članice Upravnog odbora Narodnog pozorišta, direktorka Baletske škole „Lujo Davičo“ Iva Bojović Petković, podnela je ostavku

Solidarnost

04.октобар 2025. Sonja Ćirić

Glumci „Ateljea 212“ pozvali u goste kolege iz Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta, čija je zgrada zatvorena, večeras će publici „Ateljea 212“ preneti svoje zahteve o smeni uprave, Dragoslava Bokana i Nikole Selakovića

Novi Sad

04.октобар 2025. S.Ć.

Sindikat SNP: Kritika koleginicinog pevanja nije govor mržnje

Sindikat umetnika i drugih delatnika Srpskog narodnog pozorišta reagovao je povodom optužbi u tabloidima da sprovode linč operske pevačice Nataše Tasić Knežević

Narodno pozorište

03.октобар 2025. B. B.

Glumci i građani zatražili ostavku Dragoslava Bokana

Deo ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu zatražio je smenu predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta Dragoslava Bokana, pa su u petak uveče organizovali štrajk upozorenja

Narodno pozorište

03.октобар 2025. S.Ć.

Narodno pozorište je od danas delimično zatvoreno

Uprava Narodnog pozorišta i Ministarstvo kulture su odlučili da od 3. oktobra pa naredne tri nedelje zatvore ovu kuću kako bi se ispunile 59 mera Sektora za vanredne situacije

Komentar

Komentar

Za koga radi vreme?

Građani će nastaviti da svojim telima pritiskaju režim. Studenti možda obrnu još jedan krug po Srbiji. A opozicija ima samo jedan zadatak: da se ujedini

Ivan Milenković

Komentar

Koliko nas je?

Bitka između protivnika i pobornika vlasti, pravne države i bezakonja, dobra i zla, svela se na dokazivanje koga ima više. Ne bez razloga

Andrej Ivanji

Komentar

Koliko puta dnevno jede naprednjak?

To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1813
Poslednje izdanje

Kriminalni klanovi, tajne službe, režimski batinaši

Ko sve vršlja po Srbiji Pretplati se
Intervju: Stefan Simić, Pokret slobodnih građana

Jedina vizija SNS za Beograd je korupcija

Intervju: Vukašin Milićević, Demokratska stranka

Podrška studentima je jedini put

Istraživanje NSPM – septembar 2025.

Vučićevo pumpanje u probušeni balon

Pozorište

Protiv uskogrudosti i mržnje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure