Zahvaljujući Matijasu Šultajsu Zabeleške matorog pokvarenjaka su prevashodno likovna kompozicija koja na preko 100 tabli nosi sav očaj, usamljenost i krhotine američke stvarnosti viđenih očima Čarlsa Bukovskog iz najeksplozivnije faze njegovog stvaralaštva
Čovek neuredne brade i kose, života označenog alkoholom, cigarama, jeftinim ženama i prljavim talogom davno propalog američkog sna, gonjen neutaživom željom da piše i stvara – Čarls Bukovski je sve samo ne ukalupljeni pisac bestselera. Neponovljiv je i zbog talenta, kog je imao na pretek, i zbog činjenice da je malo ko spreman da svoju svakodnevicu ispuni tom količinom očaja i ispljune je u lice čitalaca.
Nezamisliv je spoj okolnosti koji je od povučenog mladića iz braka američkog vojnika i Nemice, lica večno stigmatizovanog teškim oblikom akni, stvorio jednog od najvećih pisaca druge polovine XX veka. Podjednako oštar prema sebi koliko i prema svima oko sebe, Bukovski je od fragmenata svog života, ne izostavljajući ni najmanji gnusan detalj, mešajući fikciju i stvarnost čudniju od fikcije, stvorio nadrealnu realnost svojih priča, romana i pesama čiji se sadržaj može videti na ulici bilo koje moderne metropole. Otkrivanje stvarnog sveta je daleko lakše kroz knjige etabliranog pisca nego na sopstvene dve noge gacajući kroz trulež i kal na čijim temeljima je sagrađen američki san.
Pritom, od Pošte, preko Bludnog sina, pa sve do Barske mušice i Holivuda, Bukovski je uspevao da pomera granice pisanog medija, ali za njegovo ključno, i najkontroverznije delo mogu se smatrati Zabeleške matorog pokvarenjaka, nastale na osnovu kolumni koje je objavljivao u „Open sitiju“ i „Los anđeles fri presu“.
Ova knjiga Čarlsa Bukovskog je zapravo svojevrsni „slobodan pad“, pisanje bez zadrške i granica, uz punu umetničku slobodu i mogućnost eksperimentisanja van društvenih normi. Pisac Faktotuma ili Bludnog sina, koji uz vidno gnušanje drži književne večeri buntovnim studentima koji su među prvima prigrlili njegov talenat, zapravo je tada već ostvareni pisac na utabanom putu ka svetskoj slavi..
Upravo ovaj segment stvaralaštva Bukovski prepušta u iskusne crtačke ruke Matijasa Šultajsa, nemačkog strip autora i, kako se obično smatra, partnera u opijanju. Na osnovu ovog prijateljstva nastale su prve poznate strip adaptacije nekog dela Čarlsa Bukovskog, i to uz njegovu saglasnost. Nakon Šultajsa, jedino je čuveni Robert Kramb imao priliku da dobije ličnu dozvolu za stripovsku adaptaciju nekog njegovog dela, dok je kinematografsko iskustvo samog Čarlsa Bukovskog tokom snimanja Barske mušice daleko poznatije od filma.
Dve zbirke stripova, Der Lange Job i Kaputt in der City (1984), koje zajedno potpisuju Čarls Bukovski i Matijas Šultajs, obuhvataju ukupno osam kratkih stripova iz zbirki priča Notes of dirty old man, Tales of ordinary madness i South of no North. Šultajs ostavlja svoj pečat na ovim stripovima istom snagom i energijom kojom su napisane same priče. Sasvim zasluženo, Šultajsov stil neretko porede sa Mebijusovim. I stvarno, od kompozicije i skica, pa sve do samog stila senčenja šrafurama, Šultajsovi crteži se savršeno uklapaju u duh pripovedanja Čarlsa Bukovskog. Posebno je dragoceno Šultajsovo režiranje kadrova i uklapanja široke palete kompozicijskih rešenja, od domišljatog menjanja rakursa u narativnom toku pa sve do isprobavanja perspektive iz različitih lica u naraciji. Dok su pojedine priče, poput Dva alkosa, crtački svedene, kod drugih se stiče utisak nestvarnog detaljisanja, i čitalac je konstantno vođen oscilacijama u crtežu kroz tematski široku paletu tema tipičnih za Bukovskog.
Izdavačka kuća Makondo iz Beograda objavila je nedavno obe zbirke stripova u integralnom izdanju pod nazivom Zabeleške matorog pokvarenjaka, čime je i domaća publika dobila priliku da pročita ovo izvanredno ostvarenje devete umetnosti, u prevodu Ivane Radić. Kao i u originalu, kolekciju integralnog izdanja čini osam priča: Henri Beket, Njujork za 95 centi na dan, Izlet u Nju Orleans, Dva alkosa, Kid Stardast, Ubice, Kurva od 150 kila i Tito i Bejbi.
Zbirka Zabeleške matorog pokvarenjaka je svakako više od stripa. Zahvaljujući izvanrednom crtežu Matijasa Šultajsa ovo ostvarenje je prevashodno likovna kompozicija koja na preko 100 tabli nosi sav očaj, usamljenost i krhotine američke stvarnosti viđenih očima Čarlsa Bukovskog iz najeksplozivnije faze njegovog stvaralaštva.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Fašisti su od D’Anuncija preuzeli ideje akcije i djelovanja – i to nasilnog i brzog djelovanja. Demokratija sa sobom donosi određenu sporost, a D’Anuncio je želio sve odmah i sada – što sigirno podsjeća na neke današnje pojave
Nad premlaćivanjem i hapšenjem studenata čovek može da se zgrozi, ali ne sme da se iznenadi – pa sve je to Aleksandar Vučić najavio. Ali, videće da je pendrek slaba zaštita od naroda
Generacija koja vodi ovu pobunu prihvata razlike kao deo svog horizonta normalnosti, nešto prirodno i podrazumevano. Otuda je njihov patriotizam čist, nimalo nalik toksičnom nacionalizmu iz devedesetih
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!