Ovog vikenda, u „Krsmancu“, beogradska premijera savremene plesne predstave „Na koncu“ o osvajanju slobode i posledicama oslobađanja
I pored Bitefa, Beogradskog festivala igre, Bitef dens kompanije, Instituta za umetničku igru, DAH teatra, Stanice, Mimarta… savremeni ples još uvek nema mesto na našoj sceni kakav odavno ima po svetu. Predstave su, istina, po pravilu pune, ali smatra se da ih gledaju uvek isti ljudi, da kao i na baletske ili operske predstave i na savremeni ples dolaze uglavnom oni koji razumeju njegov jezik.
Ovog vikenda, 2. i 3. marta, je beogradska premijera predstave savremenog plesa „Na koncu“ kojoj je cilj da prevaziđe pomenutu prepreku. Igra se u Akademskom pozorištu „Branko Krsmanović“. Koreografiju i dramaturgiju potpisuje Mina Ćirić, muziku Vladislav Velkovski, a igraju Vanja Višnjić, Tanja Ivanov, Nikola Pušičić i Mina Ćirić, članovi Džepne trupe.
„Na koncu“ je priča o četiri marionete i njihovom osvajanju slobode. Dok pokušavaju da se oslobode niti koje ih kontrolišu, pronaći će zaboravljene veštine Poverenja i Saosećanja. Shvatiće da imaju moć da biraju kome predaju konce kontrole. Možda prijatelju. Možda sebi.
„E sad, šta uopšte znači biti slobodan? Da li znamo šta želimo kad poželimo slobodu? Sloboda podrazumeva odgovornost, to mi je važno da kažemo ovom predstavom. Kontrola ne nestaje, samo je ti preuzimaš, što definitivno nije „samo”. Na kraju i na koncu, marionete će otkriti slobodu da biraju. Što znači da moraju da obnove zaboravljenu moć poverenja u druge, a to nije lako. Ali, biće slobodne da ostvare bliskost s kim žele, i da budu iskrene prema sebi. Strašni konci kontrole postaće neraskidive niti poverenja“, objašnjava Mina Ćirić zašto se njena predstava tiče svakog od nas.
Predstava je premijerno izvedena oktobra 2023. u Novom Sadu, u okviru festivala Kaleidoskop kulture, i podržana je od strane Evropske prestonice kulture.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Dobitnica nagrade „Branko Miljković” Radmila Lazić poručuje da se nagradom ponosi, ali da neće prisustvovati uručenju u Gradskoj kući jer ne želi da učestvuje u legitimizaciji aktuelne vlasti
Ministar kulture Nikola Selaković kaže da je država uložila 11 miliona evra u 53 filma koji nisu snimljeni. Filmski centar Srbije organizuje panel o tom problemu i zove reditelje i producente na Zlatibor u sedište Nacionalknog festivala filma i televizije, iako ga je cela filmska branša bojkotovala
Čujemo, kao, bila je loša pozorišna sezona u Srbiji i sad se samo to mora govoriti. Ja, recimo, mislim da smo u “Novosadskom” imali dobru sezonu. Zašto prećutati sve što je dobro? Naivno je misliti da ćemo naštetiti vlasti ako govorimo samo o onome što je loše. Ne, njima to dobro dođe. Mislim da je dobro funkcionisanje vrsta dobrog otpora
Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet
Zašto je dekan Milivoj Alanović isti kao šovinisti koji su huškali na ratove devedesetih? Zbog čega režimlije ne smeju ni pred sudiju za prekršaje, a kamoli pred Viši sud? I šta je ključni razlog za Vučićev rat protiv naroda i države
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!