img
Loader
Beograd, 29°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište – Programski zaokret Bitefa

Pokret i ples

26. децембар 2001, 19:50 Ivan Medenica
Copied

Bitef teatar osnovanje s ciljem da se u našoj sredini stvore uslovi za razvoj drugačijeg pozorišta – tragalačkog, alternativnog, savremenog, nezavisnog i neverbalnog

„Pasija po telu“

U beogradskom pozorišnom životu kraj kalendarske godine protiče u znaku dinamičnih dešavanja u Bitef teatru. Ono što je vrlo zanimljivo jeste da sve nove predstave, kao i one koje su u poslednjih nekoliko nedelja obnovljene i prilagođene za scenu Bitef teatra (premijerno su izvedene u nekim drugim pozorištima), spadaju u oblast savremenog plesnog pozorišta. Da li iz ovog podatka, a u skladu sa aktuelnim novogodišnjim željama da period koji je pred nama bude bolji i uspešniji, možemo da naslutimo plodonosnu programsku „revoluciju“, i to ne samo u kontekstu aktivnosti Bitef teatra već i u kontekstu našeg celokupnog, generalno konzervativnog pozorišnog života?

Doduše, kada je u pitanju Bitef teatar, ovu naslućenu „revoluciju“ trebalo bi pre odrediti kao „restauraciju“. Naime, kao što je dobro poznato, Bitef teatar je osnovan upravo s ciljem da se u našoj sredini stvore uslovi za razvoj drugačijeg pozorišta – tragalačkog, alternativnog, savremenog, dekonstruktivističkog, demitologizujućeg, nezavisnog, neverbalnog, plesnog – onakvog kakvo je svih ovih godina promovisao festival Bitef. Osim nekih izolovanih i sporadičnih uspeha, ovaj projekt nije se adekvatno ostvario: drvo, zaštitni znak Bitef teatra, nije pustilo korenje. Čak je u određenom periodu, za vreme jedne od prethodnih uprava, došlo do neshvatljivog zaokreta ka zabavljačkom pozorištu (i to lošem), oličenom u predstavama kao što su Zigi Stardast ili Ulični psi. Kada se to ima u vidu, ne čudi što je u jednom nedavnom istraživanju upravo Bitef teatar označen kao jedan od razloga nedovoljnog uticaja Bitefa na naše pozorište.

Podsećanje na neuspeh izvorne ideje Bitef teatra daje nam pravo da aktuelni, novogodišnji zaokret u programskoj orijentaciji ovog pozorišta, oličen u prodoru predstava iz oblasti savremenog plesa, oksimoronski nazovemo revolucionarnom restauracijom. Pre nego što nešto kažemo o umetničkim dometima tih predstava, treba podsetiti da je simbolični predznak ovog zaokreta bio povratak koreografa i reditelja Sonje Vukićević, nesporno najmarkantnije i najznačajnije figure našeg plesnog, fizičkog, neverbalnog pozorišta (sâma autorka svoj rad naziva „drama u pokretu“), u Bitef teatar, u kome ona s uspehom izvodi svoje stare predstave (u sredini koja ima malobrojnu publiku za ovakvu vrstu pozorišta, višegodišnje održavanje predstava je zaista nesvakidašnji uspeh).

U novoj programskoj orijentaciji Bitef teatra izdvaja se prva produkcija INTRA Contemporary Dance Company, predstava Pasija po telu u koreografiji Dalije Aćin i u režiji Andreja Aćina. Ono što prvo privlači pažnju jeste celokupan audio-vizuelni „dizajn“ predstave: od minimalističke muzike Andreja Aćina, preko svedenog, geometrijski apstraktnog rešenja prostora Maje Vidaković do odlične postavke svetla. Svojim krajnje svedenim, redukovanim, „asketskim“ rešenjima, koreografska partitura Dalije Aćin, koju pored autorke izvode još i Ana Ignjatović i Predrag Rakić, stilski se uklapa u dizajn cele predstave. Osim stilske koherentnosti, ovakva koreografska rešenja ostvaruju i jedan drugi, praktičniji rezultat: ne iskušavaju preterano tehničke mogućnosti izvođača, za koje, bar kada je Predrag Rakić u pitanju, možemo opravdano sumnjati da nisu baš velike. U takvom, integralno minimalističkom pozorišnom izrazu, Dalija Aćin i njeni saradnici razvijaju i recikliraju – inspirisani tekstovima Denija de Ružmona – večnu, univerzalnu i bolnu temu čovekove beznadežne nemoći da ostvari svoju strasnu čežnju za potpunim stapanjem i prožimanjem s drugim ljudskim telom i drugom ljudskom dušom.

Sasvim drugačiji teatarski izraz i opšti ton nudi nedavno obnovljena predstava Blanko (sada se, logično, zove Blanko II) koreografa Bojane Mladenović koja je premijerno izvedena u KPGT-u Ljubiše Ristića. Koreografski stil joj je eklektičan, raspoloženje narodski veselo, muzička i scenska rešenja dobrim delom utemeljena u etnotradiciji, humor ima značajno mesto u opštoj zamisli. Međutim, cinik bi na kraju rekao da se, usled nedostatka čvršće teatarske strukture i usled krajnje tematske raspršenosti ove predstave, širom otvara prostor i za Blanko III.

Kada se sada uzmu u obzir njihovi realni umetnički dometi, postavlja se pitanje u kojoj meri ove predstave uspevaju da ostvare nove/stare, smele programske planove Bitef teatra. Ovo je vrlo delikatno pitanje i to iz više razloga. Pre svega, treba jasno naglasiti da bez obzira na definitivan rezultat predstava, koji u konkretnom slučaju uopšte nije beznačajan, ovakav koncepcijski zaokret zaslužuje punu podršku sam po sebi, pogotovu što se ostvaruje u prostoru i ambijentu čija je izvorna misija promovisanje drugačijeg pozorišta. S druge strane, gotovo potpuni nedostatak referentnog okvira koji je kod nas prisutan u oblasti savremenog plesnog pozorišta, u velikoj meri otežava adekvatnu procenu umetničkog dometa. Taj nedostatak referentnog okvira tiče se podjednako i „konzumenata“ savremenog plesa – publike i stručne javnosti (pre svega one iz medija) – i njegovih „proizvođača“, čije se formalno obrazovanje najčešće svodi na igračku školu klasičnog baleta i nekoliko (u najboljem slučaju) međunarodnih radionica iz oblasti savremenog plesa.

Da bi ovaj vrlo značajan poduhvat revolucionarne restauracije Bitef teatra urodio plodom, čini se da bi bilo nužno da se, paralelno s novom produkcijom, naglasak stavi i na kontinuiranu i adekvatnu obuku u ovoj vrsti pozorišta (predavanja, kursevi, gostovanja stranih trupa). Naravno, ovakvu vrstu obuke treba jasno razgraničiti od bezbrojnih radionica i radioničica za vesele amatere, koje neosporno imaju društveni značaj – kao oblici animiranja mladih ili nekih marginalizovanih društvenih grupa putem kulture – ali koje nemaju umetnički značaj.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

FCS

19.јун 2026. S. Ć.

Da li su uspesi naših filmova ujedno uspesi i Filmskog centra Srbije

Premijera filma „Na točkovima zaboravljenih snova“ na Festivalu u Šangaju, i učešće sedam filmova na Festivalu u Puli, veliki su uspesi domaćeg filma. Pitanje je da li ih Filmski centar Srbije s pravom prisvaja

Kultura sećanja

19.јун 2026. S. Ć.

Na Slobodištu se zida bez dozvole Zavoda za zaštitu spomenika kulture

Kruševac zida Izložbeni park vojne opreme na delu Memorijalnog kompleksa Slobodište iako je taj prostor kulturno dobro, bez rešenja o saglasnosti Zavoda za zaštitu spomenika kulture

Aleksandar Vučić i Ketrin Zita Džouns

Film

18.јун 2026. Isidora Cerić

Strane produkcije u Srbiji: Snima li se kao ranije

Dok Vučić poručuje da će u Beogradu uskoro biti lakše sresti holivudsku zvezdu nego komšiju, dostupni podaci pokazuju da je talas stranih produkcija u Srbiji poslednje dve godine znatno opao

Bioskop

17.јун 2026. Zoran Janković

Protiv autofikcije

Gorki Božić, režija Pedro Almodovar

Roman

17.јун 2026. Ljiljana Pešikan-Ljuštanović

Dobro ocrtani likovi

Đorđe Bajić, Momak u kutiji; Laguna, Beograd, 2026.

Komentar
Bivši šef beogradske policije Veselin Milić u policijskoj uniformi sa šapkom

Pregled nedelje

Tako je govorio Boske

Kako je priznavši ubistvo Aleksandra Nešovića, Saša Vuković Boske vratio pažnju javnosti na Veselina Milića? Šta još upada u oči u njegovom iskazu

Filip Švarm

Komentar

Ubistvo na Senjaku: Slučaj za Herkula Poaroa

Ubistvo Aleksandra Nešovića u restoranu „27“ pretvara se kriminalističku misteriju koju bi mogao da reši samo Herkul Poaro

 Andrej Ivanji
Aleksandar Vučić u košulji u plavoj pozadini crtež Hrama Sveto Save

Pregled nedelje

Vučićev šibicarski autoportret 

Što treba znati o Vučićevoj najavi ostavke? Zašto neće sesti u fotelju koju mu greje Macut? I zbog čega mora da spoji predsedničke i parlamentarne izbore

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1850
Poslednje izdanje

Intervju: Radovan Lazić, tužilac

Kako je kontaminiran slučaj Veselina Milića Pretplati se
Državna uprava

Država u v.d. stanju

Predizborna prestrojavanja

Doba čvrstih odluka, predomišljanja i kalkulacija

Intervju: Vladimir Međak

Sa SNS-om Srbija nikada neće ući u EU

Fudbalski Mundijal 2026

Kontroverze u senci dobre igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme 1849 10.06 2026.
Vreme 1848 03.06 2026.
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure