
“Prefab Sprout” – 40 godina albuma Steve McQueen
Previše pametni da bi bili zvezde
“Kada čovek piše pesme zbog kojih se najusamljenije duše na svetu osećaju manje usamljeno, zaslužio je da svi znaju njegovo ime”, kaže Vladimir Skočajić
Damir Imamović trio, Dom omladine, Beograd, 16. III 2023.
Stešnjena između litija i litijuma, od Kosova do korupcije, Srbija možda više i nema sopstvenih talenata da iscedi pred svet, ali još uvek prepoznaje i srdačno pozdravlja one koje je zavolela pre nego su otišli globalno. Damir Imamović je u Beogradu stidljivo zablistao sredinom prve decenije XXI veka, još dok nije imao nijednu sedu, i odmah uzleteo zahvaljujući redovnim, odličnim albumima, a gostovao nam je i po nekoliko puta godišnje, u raznim postavama (“Vreme” 854. 2007, 959. 2009, 1321. 2016.). I zar je već šest godina prošlo otkad je ovde imao koncert? Ne stiže od svetske karijere, o kojoj smo u svom haosu neredovno obavešteni, te pabirčimo da je na potezima od Kine, SAD, Meksika, Japana, Indije… objavio visoko ocenjene albume Dvojka (Glitterbeat, 2016.) i Singer Of Tales, s poznatim producentima (Kris Ekman, odnosno Džo Bojd), te ovenčan raznim nagradama, npr. Najbolji evropski umetnik u World Music (top autoritet, magazin Songlines, 2021.) za još uvek aktuelni CD Singer Of Tales (Wrasse, 2020.)
Takvog a skromnog su nam ga predstavili Kontra Rights i Pop Depresija (jedna od najzanimljivijih i najagilnijih onlajn disko-kuća i koncertnih agencija na Balkanu, ako smemo da se pohvalimo?) u velikoj/sedećoj dvorani beogradskog Doma omladine, s ulaznicama 1.200-2.000 rsd. Plus pomalo starinsko iznenađenje/zagrevanje, banjalučki pesnik/kantautor Igor Božanić koji studira u Beogradu, ranije je nastupao/objavljivao kao Sir Croissant (na engleskom), a pod svojim imenom (i na maternjem jeziku) najzad 2021. kada je album Runo izašao s etiketom Pop Depresija/Kišobran. Sam s akustičnom gitarom i minimumom efekata, u sali koja se lagano popunila i toplo ga primila, pokazao se kao netipični svirač i još neobičniji pevač. Hrabriji nego sigurniji, u neobičnim pesmama vokalne vijuge išle su od npr. Damira Imamovića ka Timu Bakliju. Svakako vredan ponovnog slušanja, Božanić je svoj set završio akapela, Kraj potoka bistre vode (što je bilo i u Damirovom repertoaru).
S malom, ekonomičnom scenografijom i sopstvenim osvetljenjem, novi trio D. Imamovića prijatno podseća na prvi, svingujući DI3 s početnih albuma …svira standarde (2006, Buybook, Sarajevo/BiH) i samizdat Abrašević Live (2008), ali su i razlike očite. Ovo je na repu širomsvetskog promovisanja Singer Of Tales i pred izlazak novog dela s poznatim exSarajevo piscem Aleksandrom Hemonom (poslednjih godina proslavljen kao koscenarista serije Sense8 i filma The Matrix Resurrections). Nekonvencionalne Imamovićeve saradnje ovog puta stigle su u soundtrack romana The World And All That It Holds, s čuvenom arhivskom etiketom Smithsonian Folkways!
U triju su sada svestrani i veoma traženi slovenački kontrabasista Žiga Golob (džez, amerikana, primenjena, ambijentalna, Kreslin, T. Obrovac…) te istanbulski majstor za kemenče (preteču violine) Derija Tirkan (Derya Turkan), cenjeni instrumentalista i poznavalac izvorne i svetske muzike, kog ste možda primetili kroz saradnju s Bojanom Zulfikarpašićem, između brojnih drugih. Damir je ostao pri svom tamburu, poručenom da ga samo za njega izgrade – namerno “izgrade”, ne “naprave” – bosanske sazlije. Taj dragoceni, unikatni instrument dopušta mu gotovo sve što i akustična gitara, ima prizvučje saza, a podseća i na lautu/lutnju.
Opušten i duhovit u kratkoj konferansi, Imamović upliće i neke od svojih najstarijih autorskih radova (Dva se grada) i možda oveštale ali izvanredno preporođene U Stambolu na Bosforu i sefardsku Adio kerida, bezvremenske bisere (Da sam ptica Jovice Petkovića), Tambur itd. Elegična Sunce tone Alekse Šantića došla je preko nezaobilaznog Himze Polovine (od psihijatra do filozofa, ako ćete nemuzički), i zaista – ovaj Damirov postupak etnomuzikoloških istraživanja, autorskih dorada, prefinjenih obrada na Balkanu nema para, a slobodno se može porediti s nekim poduhvatima Raja Kudera. Dodajte tome Kad bi… iz predstave Snijeg (Pamuk/Mustafić) i lokalizovanu Duni vetre (BG adaptacija, s Avale), poneku tačku samo uz tambur, jednu uz kontrabas i ništa više, i eto trijumfa, opet. Sat i po, uz biseve Kafu mi draga ispeci i Sinoć sam Ti Safo.
Sretni smo što ipak, makar ne redovno kako bismo voleli, uživamo u razvoju Damira Imamovića. Ne bi nam škodilo da održi ovde još neku sevdah-radionicu ili da se vratimo njegovoj knjizi Sevdah (Vrijeme, BiH, 2016.)
“Kada čovek piše pesme zbog kojih se najusamljenije duše na svetu osećaju manje usamljeno, zaslužio je da svi znaju njegovo ime”, kaže Vladimir Skočajić
Vinsent F. Hendriks i Mes Vestergor, Izgubljena stvarnost. Tržišta pažnje, pogrešnih informacija i manipulacija, prevod Milan Perić, McMilan, Beograd 2024.
Opasno je ako neko sa malo ili nimalo iskustva u prevođenju počne da se oslanja isključivo na ChatGPT. Ništa ne može zameniti iskustvo učenja prevodilačkog zanata, a to znači iskustvo prevođenja. Četbot te neće ničemu naučiti. Njega ima smisla koristiti samo ako već umeš da prevodiš. U suprotnom, šteta može biti dvostruka: prevod će biti loš, a prevodilac neće ni umeti da prepozna da je loš jer ništa nije naučio u procesu prevođenja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve