Festival filmske režije LIFFE u Leskovcu koncentrisan je na ostvarenja država bivše Jugoslavije. Njegov selektor kaže „čim se pojavi prvi kadar na platnu, gledalac zna, ovo je bivša Jugoslavija, takva je scenografija, takva su lica ljudi“
Porodica i porodični odnosi su tema koja povezuje deset filmova koji će u selekciji Ognjena Sviličića biti prikazani na festivalu filmske režije LIFFE u Leskovcu. LIFFE počinje 25, i traje do 30. septembra.
„Osnovni kriterij po kojem uvijek biram filmove za ovaj festival je želja da publika pogleda najbolje filmove iz bivše Jugoslavije. Dakle, ideja je da na jednom mjestu imamo pregled filmske produkcije regije koja je kulturno, jezično, a i rodbinski i prijateljski povezana“, kaže selektor Ognjen Sviličić reditelj i scenarista iz Hrvatske.
Objašnjava da su „sve zemlje bivše Jugoslavije zastupljene sukladno njihovoj produkcijskoj aktivnosti. Ovdje moram reći da sam u slučaju Srbije morao izostaviti filmove ’Čuvari formule’ i ’Majka Mara’ jer sam na njima sudjelovao kao scenarist“.
Kaže da „čim se pojavi prvi kadar na platnu, gledatelj zna, ovo je bivša Jugoslavija, takva je scenografija, takva su lica ljudi. Recimo da nas ova selekcija podsjeća da pripadamo istom prostoru.“
Sviličić primećuje da „ove godine kao da su se autori regije dogovorili i svi napravili po jedan film o porodici. Ima ih svakakvih, gotovo nijedna nije srećna.“
„Možemo reći da je najčudnija porodica u makedonskom Domaćinstvu za početnike, sastavljena od odmetnika koji se hrabro bore s osudama okoline. Tu su i dve hrvatske porodice u strašnom zagrljaju patrijahata, jedna u Slavoniji Sveta obitelj i druga u Dalmaciji Samo kad se smijem. Obe su nesretne, samo jedna pre Drugog svetskog rata, druga danas. Nisu baš srećne ni porodice u Srbiji, jedna se na prilično zanimljiv način bori sa propašću radničke klase, pa se film i zove Radnička klasa ide u pakao, a jedna druga porodica se susreće sa ratom koji im kuca na vrata u 78 dana. „
Ni u Sloveniji nije puno bolje, kaže Svilačić, „tu je jedan nesretni dečak u potrazi za zamenskim ocem u Uzoru, a tu je i film koji na izuzetno topao i zanimljiv način priča o velikom slovenačkom glumcu, pa nam on priča i o porodici i važnosti iste. Film se po njemu zove Pero. Tu je i jedna porodica u nastajanju, film o svadbi. Ali i pre nego su se sastali, izgleda da su se svi rastali, u crnogorskom Živi i zdravi. Na kraju, tu je i emotivno razorna priča o dječaku i majci, porodici koju je politika razdvojila u Lost country.“
„Ove sve priče nam, po tko zna koji put, govore o tome da u bilo kojem delu regije živeli, svi delimo iste porodične probleme, samo su nam možda neki put rešenja drugačija.“
Ognjen Sviličić je treći put selektor festivala u Leskovcu. Želja mu je da, „kako je Sarajevo postalo jedan veliki festival koji našu regiju povezuje za svijetom, da Leskovac bude festival koji je koncentriran na bivšu Jugoslaviju. U Leskovcu možemo vidjeti tko je što napravio, također može postati mjesto gdje osim publike i autori mogu vidjeti glumce koje im trebaju, moguće ostvariti i neku suradnju.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Pitam se koliko je umetnost bitna, koliko je bilo šta važno u odnosu na ovo što se dešava. Trenutno u Muzeju savremene umetnosti imamo izložbu Dejvida Hoknija, jednog od najvećih slikara današnjice. To je izložba godine. Baš sam razmišljao kako i dalje nisam otišao da je vidim, ali sam shvatio da je potrebna određena vrsta mira da bi se otišlo na izložbu. Da budeš tamo tri sata i da ne pogledaš na telefon kako bi proverio da li je ispred policija
U filmu svoje kćeri Džejn Mensfild prvi put dobija šansu da bude viđena kao stvarna žena od krvi i mesa, sa svim vrlinama i manama, a ne puka projekcija muških seksualnih fantazija o nezasitoj prsatoj plavuši. S druge strane, Ešli Ejpril i Amanda Lir na scenu izvode svoje višesmislene identitete, prihvatajući ih i odbacujući ih. Zapravo, poigravajući se njima
Jun Fose, Septologija; s norveškog preveo Radoš Kosović; Treći trg i Srebrno drvo, 2023–2024. Drugo ime (I-II), Ja sam neko drugi (III-V), Novo ime (VI-VII)
Već od naslova, dakle, ulazi se u jedan kompleksan poetski i kulturnoistorijski dijalog, koji, međutim, umesto odgovora i objašnjenja nudi strepnje i nedoumice
„Vreme“ je došlo do dokumenta koji ukazuje da je i Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograda predložio ukidanje statusa kulturnog dobra Generalštaba, istog dana i po istom principu kao što je to uradio Republički zavod - protivzakonito. Goranu Vasiću iz Republičkog zavoda se zbog toga sudi, a Aleksandar Ivanović iz Gradskog zavoda je avanzovao
Ako smo neutralni dok studente zatvaraju, devojke i momke mlate na pravdi boga, zatiru demokratiju, neistomišljenike dehumanizuju, nastavljaju korupciju koja ubija i još mnogo toga poganog rade – onda ništa
Policajac i policajka su snimljeni dok su u pokušaju iznude studentkinju čupali za kosu. To je klasičan primer mučenja i torture, grubo kršenje zakona za koje bi morali da snose posledice
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
