

Književnost
Semjuel Beket u Beogradu: Dramaturg apsurda i boljeg posrtanja
Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast




Perl Džem, legendarna grandž grupa, okupila je u Pragu evropsku publiku, podsetila ih na svoje velike hitove, a jedan posvetila Vaclavu Havelu
Muzičari koji su pre gotovo pune tri decenije bili među rodonačelnicima možda i poslednjeg zaista značajnog alternativnog rokenrol pravca – grandža, legendarni bend iz Sijetla Perl Džem, na letnjoj evropskoj turneji 1. jula svirali su u Pragu. U beznadežno rasprodatoj O2 areni, pred više od 18.000 gledalaca kojih je, činilo se, bilo iz svakog kutka Evrope, pevač Edi Veder i njegov bend još jednom su dokazali koliko posvećeno i sa punim srcem pristupaju svakoj svirci i zbog čega imaju možda i najodaniju publiku među bendovima njihove veličine i renomea. Koncert sastavljen od 28 pesama trajao je duže od dva i po sata i predstavljao je presek njihove karijere.
Uz zvuke kompozicije za klavir Metamorphosis II Filipa Glasa, Perl Džem, praćeni bučnom dobrodošlicom pojavili su se na podijumu i svirku započeli u sličnom, laganijem tempu numerama Pendulum i Nothingman, a publika ih je odmah horski prihvatila.
Edi Veder toplo je pozdravio „drage prijatelje iz Praga“, kako je rekao na češkom, pomažući se papirićem sa kojeg je čitao nekoliko unapred pripremljenih rečenica. Aludirajući na političku situaciju kod kuće, pevač nije mogao a da ne iskaže koliko su Česi „jako srećni“, što nemaju „groznog lidera“ kao oni u Sjedinjenim državama. I baš kao da je svoju „političku“ poruku želeo energično da potvrdi na samoj sceni, ritam koncerta naglo se ubrzao i usledile su Corduroy, Do the Evolution i Dissident, koju je posvetio pokojnom nekadašnjem predsedniku Češke, Vaclavu Havelu. Možda i najveći hitovi, koji potiču sa početka njihove karijere, pesme Even Flow i Jeremy, neobično su se u set-listi našle već u prvom delu svirke, a koji je završen takođe starim numerama Better Man i Porch.
Na aktuelnoj turneji, osim pevača Edija Vedera, postavku benda čine i članovi koji su od početka u grupi: vodeći gitarista Majk Mekredi, Stoun Gosard (ritam gitara), Džef Ejment (bas), i bubnjar Met Kameron koji se bendu pridružio kasnije, krajem devedesetih. Posmatrajući ih danas kao veterane muzičke scene, reklo bi se da su Perl Džem, osim talenta, svakako imali i puno sreće. Jer, to je faktički jedini bend iz čitave grandž generacije koji je do danas, u kontinuitetu, muzički opstao na sceni, a pevač Edi Veder je jedini živ od velike petorke frontmena ovog muzičkog pravca (Kurt Kobejn – Nirvana, Kris Kornel – Saundgarden, Lejn Stejli – Elis in Čejns, i Skot Viland – Stoun Templ Pajlots). Moglo bi se čak reći da je Perl Džem danas poput odbljeska Supernove, eksplozije masivne grandž zvezde, čiji su tragovi i danas vidljivi u muzičkoj vasioni. I upravo zbog toga, koncert momaka iz Sijetla imao je u sebi i snažnu notu nostalgije.
Pošto su čudnom odlukom organizatora puštene u prodaju i ulaznice za sedenje iza podijuma, Perl Džem nije zaboravio ni publiku koja je koncert faktički provela iza njihovih leđa. Bend je jednu pesmu („Ovo je za ljude iza nas“, kako je rekao Edi Veder) svirao potpuno okrenut ka njima. Već po običaju, frontmen se tokom nastupa osvežavao vodom i vinom, „cugajući“ direktno iz flaše. Svirali su na jednostavnoj pravougaonoj bini, iznad koje su bili smešteni pokretni reflektori i dva ekrana koji su emitovali uglavnom crno-belu projekciju dešavanja na sceni, Perl Džem kao da je i relativno skromnom produkcijom želeo da podseti da im je od audiovizuelnog spektakla i bombastičnih efekata uvek bila važnija muzika.
Jedan od vrhunaca svirke usledio je tokom prvog bisa, kada su pesme Given to Fly, i legendarne Black i Rear View Mirror izazvale pravo ushićenje prisutnih. I taman kad smo pomislili da je došao kraj svirke jer su se u dvorani upalila sva svetla, nakon antologijske Alive usledila je bučna obrada možda i najrokerskije od svih rokerskih pesama, numere Nila Janga Keep on Rocking in the Free World, nakon koje je uzavrelu atmosferu u areni umirila balada Indifference, poslednja pesma koncerta.
Imajući u vidu snagu njihovih nastupa uživo, ne treba nikoga da čudi što je ovaj bend, koji je uprkos snažnom protivljenju korporativnoj muzičkoj industriji, uspeo da proda više od devedeset miliona ploča širom sveta, prošle godine uvršten u Rokenrol Kuću slavnih. Ostali su dosledni sebi i svojoj muzičkoj misiji. I postigli su to bez trulih kompromisa, što je često odlika onih bendova koji po svaku cenu žele da ostanu „relevantni“ na muzičkom nebu.
Za kraj, mala privatnost: Edi Veder je podsetio publiku na njihovu prvu svirku u Pragu novembra 1996. godine, kada je zastoj kamiona sa opremom zbog vremenskih nepogoda i administrativnih problema na granici rezultirao tročasovnim kašnjenjem koncerta. Međutim, većina u publici ih je ipak sačekala, a bend im je zahvalio brilijantnom svirkom do ranih jutarnjih časova, pa i vašem izveštaču jer je bio među prisutnima, a koncert pamti kao jedan od najuzbudljivijih.


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Svetska premijera opere Klovnovi montrealske i naše kompozitorke Ane Sokolović odigrana je poslednjeg dana januara u Montrealu


Krajem februara, početkom marta u Beogradu su gostovala dva crnogorska pozorišta. U subotu 28. februara, na Velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” gostovao je Centar za kulturu Tivat sa predstavom Contra Mundum. U nedelju 1. marta, na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorišta gostovalo je Nikšićko pozorište sa predstavom Otac
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve