

Književnost
Semjuel Beket u Beogradu: Dramaturg apsurda i boljeg posrtanja
Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast




Muzej Branka Šotre u Kući Tadića, nekad turistički i kulturni toponim, zaboravljen je i upropašćen iako je spomenik kulture, kažu u Dragačevu. „Samo što se ne sruši. To što je spomenik kulture ne može da je zaštiti, potrebni su ljudi kojima je stalo do nje", Ana Stanišić, praunuka Spasoja Tadića
Povodom teksta o Branku Šotri objavljenom u prošlom broju štampanog izdanja „Vremena“ (broj 1725), javila se redakciji Ana Tadić Stanišić iz Kaone u Dragačevskom kraju, s pričom koja još jednom dokazuje nebrigu o kulturnim vrednostima i baštini.
Ana Stanišić je praunuka Spasoja Tadića u čijoj kući se 1942. skrivao Branko Šotra, grafičar, slikar, profesor. U pomenutom tekstu su opisane freske kojima je oslikao domaćinovu kuću, zbog kojih je proglašena za Muzej Branka Šotre, a 1978. godine i za spomenik kulture.
Sad, kaže Ana Stanišić, „samo što se ne sruši. To što je spomenik kulture ne može da je zaštiti, potrebni su ljudi kojima je stalo do nje.“
Prednost imaju crkve i manastiri
O Kući Tadića brine Zavod za zaštitu spomenika kulture Kraljevo. Katarina Grujović, direktorka ove ustanove, zna da kuća propada.
„Postoji projekat za konzervatorske radove, radila ga je Turistička organizacija Guče sa Narodnim muzejom iz Čačka, a mi smo im izdali saglasnost. S tim projektom smo 2021. konkurisali kod Ministarstva kulture, i nismo uspeli. Uvek su preče razne crkve i manastiri, tako da za ovakvu vrstu kulturnih spomenika nema novca. Eto kako mi ostajemo bez kulturnih dobara“, rekla je za „Vreme“ Katarina Grujović.

Jovana Rajević iz Turističke organizacije Guča napominje da je osim Kuće Tadića propala i zgrada u kojoj je bila Dragačevska zadruga tkalja u Dupcu. „Sad je tu korov i ruina, a Zadruga je imala i bioskopsku salu i biblioteku i svašta, cela Srbija je dolazila kod nas.“
Sećate li se turista
Dodaje da je nekad bilo puno turista i da „ko jednom ode gore do Kuće Tadića i popne se na Orlujak, taj se zauvek zaljubi u Dragačevo“.
I Ana Stanišić se seća turista. Priča da je nekad, dok je bila dete „i po dva-tri autobusa dolazilo da obiđu Zadrugu i Kuću Tadića. Prodavale su se razglednice, svega je bilo“.
Kaže da se rodila u Dupcu i da je nekad tu bilo „veliko domaćinstvo sa nekoliko velikih i malih kuća, od kojih je sad ostala samo ta, Kuća Tadića, a i ona propada iako je zaštićena. Do pre tri godine čistila ju je i sređivala moja majka, dočekivala turiste, a od kako je ona umrla, kuća je zaključana.“

Ana Stanišić priča da je pokušavala da stupi u kontakt sa Zavodom za zaštitu spomenika, Turističkom organizacijom i Kulturnim centrom u Guči, da je htela da im predloži „kako da za male pare ta kuća opet oživi. Dovoljno je samo da se neko angažuje ko će da vodi računa o njoj, potrebno je malo da se poprave prozori, da se nešto okrpi, da se osposobi planinarska staza koja vodi do Kuće, ali nikako da me neko primi. Mi mali ljudi ne možemo da dopremo do njih“.
„Ni jedna turistička tura ranije nije došla u Guču, a da nije otišla da vidi Muzej Branka Šotre u Kući Tadića. A sad, sve je zaboravljeno i upropašćeno. Šteta da tolika lepota propada“, kaže Ana Tadić Stanišić.


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Svetska premijera opere Klovnovi montrealske i naše kompozitorke Ane Sokolović odigrana je poslednjeg dana januara u Montrealu


Krajem februara, početkom marta u Beogradu su gostovala dva crnogorska pozorišta. U subotu 28. februara, na Velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” gostovao je Centar za kulturu Tivat sa predstavom Contra Mundum. U nedelju 1. marta, na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorišta gostovalo je Nikšićko pozorište sa predstavom Otac
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve