Srpska koprodukcija Nestanak Jozefa Mengelea je, umesto na Festu, postala deo programa FAF-a. Producent Miloš Đukelić ovaj film Kirila Serebrenikova opisuje kao univerzalnu priču o zločinu iz ubeđenja, koji pravdamo višim ciljem
Na Glavnom programu Festivala autorskog filma – FAF večeras 26. novembra je srpska premijera filma Nestanak Jozefa Mengelearuskog reditelja Kirila Serebrenikova, čiji je koproducent Miloš Đukelić odnosno „Red production“ iz Beograda. Film je nastao po istoimenoj knjizi Olivijea Geza, a priča o poslednjim godinama ozloglašenog nacističkog doktora koje je proveo u bekstvu od Paragvaja do brazilskih šuma.
Prošle godine je na FAF-u prikazan film Kirila Serebrenikova Limonov, balada nakon što je bio deo Glavnog programa u Kanu. I Nestanak Jozefa Mengelea dolazi u Beograd nakon Kanskog festivala i niza drugih festivala. Slučaj je hteo da to bude baš u jeku aktuelnosti priče o NIS-u i Rusiji.
Film o posledicama zabluda
Miloš Đukelić kaže za „Vreme“ da je „za dobar film uvek dobro vreme. Možda je još zanimljivije sada imati uvid u umetnički doživljaj sveta od nekog poreklom iz Rusije. Ovaj film naravno da nema veze sa NIS-om i Gazpromom ali svakako ima sa nama kao ljudima u vremenu turbulencije“.
Objašnjava da film „iako se bavi vremenom za vreme i posle Drugog svetskog rata, govori o univerzalnoj priči o posledicama zabluda, površnosti ekstremizma i nedostatka empatije. O zločinu iz ubeđenja kome je čovek sklon ma koliko bio obrazovan, o gubljenju sebe kada postanemo zločinci makar ostali naizgled živi, da bekstva od sebe nema makar pobegli od ruke pravde. Zločin ubija i zločinca i žrtvu. U današnjem trenutku kada je antisemitizam opet prisutan, u vremenu ostrašćenosti gde zaboravljamo na empatiju i kada smo skloni da zločine pravdamo višim ciljem, ovo je pravo vreme za ovaj film“.
Foto: Andrej StrokinsDeo srpske ekipe na snimanju u Urugvaju
„Ovaj film govori koliko je nemoguće živeti bez ljubavi a sa mržnjom. Uznemirujuće i preispitujuće delo ali svakako korisno i umetnički vredno. Zato, vratimo se svi zajedno suštinskim ljudskim vrednostima dok još to možemo“, kaže Miloš Đukelić.
Kiril Serebrenikov, koji je i pozorišni i filmski reditelj, pre dve godine je u Beogradu režirao predstavu Obična priča, kao prvu predstavu svog “Gogolj Centra” nakon što je zatvoren u Moskvi. Tu negde i počinje profesionalna saradnja između njega i Miloša Đukelića.
O Kirilu Serebrenikovu kaže da je „vrlo specifičan reditelj koji sada živi u Nemačkoj u svojevrsnom, dobrovoljnom ili ne, izgnanstvu iz otadžbine nakon što je bio uhapšen pa u kućnom pritvoru u Moskvi oko 2017. godine. On svako jeste ruski reditelj koji voli svoju zemlju porekla i bitan je autor kojim se Rusi ponose. I on se toga ne odriče. Kao i mnogi iz bivšeg Sovjetskog Saveza, osim ruskog on nosi i nasleđe i kulturne korene od oca ruskog Jevrejina i majke Ukrajinke. Njegov deda je bio reditelj i scenarista koji je radio u Moldaviji i ima odlikovanje uvaženog kulturnog radnika Moldavske sovjetske socijalističke republike. Kiril je sada takođe i nemački reditelj koji je upravo snimio i film na francuskom“.
Umesto na FEST-u film je na FAF-u
Nestanak Jozefa Mengelea je bio uvršten u program koji je Miša Mogorović, selektor ovogodišnjeg Festa, predstavio Odboru tog festivala a ovaj ga usvojio. Miloš Đukelić je jedan od članova Odbora Festa.
„Kako Festa neće biti ove godine, ispravna je odluka da film bude deo glavnog programa FAF-a. Za Fest sam već dogovorio dolazak autora i glumaca ali …“
Đukelić smatra da je „velika šteta što ove godine neće biti Festa“.
„Osećam se loše zbog toga. Meni je i lično ostalo traumatično iskustvo kada Festa nije bilo ‘93. i ‘94. godine zbog sankcija. Ipak, želim da verujem da je ova preskočena godina sticaj raznih loših okolnosti i brine me da nije predskazanje da dolaze devedesete. Nadam se da nije i da moja deca neće imati priliku da žive devedesete. Inače, deluje mi da svi vole Fest i shvataju da ga moramo sačuvati i očuvati.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zahvaljujući argumentima građana, korigovan je prvobitni projekat za rekonstrukciju Svetosavskog platoa. Umesto ranije predviđenog betona, biće posađeno 130 hrastovih stabala
Hedlajner prve večeri Nišvila bio je Inkognito, Vlatko Stefanovski je podigao publiku na noge sa „Skopjem“, a ceo festival se odvija bez državne pomoći – zahvaljujući mazohizmu
Kultura sećanja treba da postoji ali da se obostrano ne koristi kao izvor novog narastajućeg nacionalizma, koji nije ništa drugo nego rađanje mržnje prema onom drugom. Tu malo mesta preostaje za ljubav. Kad svake godine sipate so na tu ranu, ta rana se sve više i više otvara. Ponavljam, postojalo je jedno vreme i u Hrvatskoj i u Srbiji kad su ljudi koji odlučuju nastojali da nekako taj život jednih pored drugih bude moguć. Sada to izgleda potpuno iracionalno, bezizlazno. Rat nije završen
Naš veliki glumac Svetozar Cvetković je u intervjuu za „Vreme“ rekao ono što se u našoj čaršiji ne kaže – da je bolje da ima Bitefa, Festa i drugih festivala nego da ih nema. To se mnogima neće svideti jer se vode logikom „što gore to bolje“
Desničarske partije nikako da podrže studentski pokret, uprkos kosovskom zavetu studenata i svoj onoj ikonografiji po principu „Kosovo je srce Srbije“. Jer desničarsko poimanje sveta je partikularno, a studenti čvrsto stoje na univerzalnosti republikanskog tla
Političke partije i organizacije koje su protiv režima Aleksandera Vučića sve drže u svojim rukama. Ako na izborima, kad god da budu bili, budu poražene, biće same krive
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.