Da li će vest da Priština dobija zgradu Opere i Baleta uticati da se u Beogradu ubrza priča o takvoj zgradi?
Svetski poznati arhitektonski studio BIG – Bjarke Ingels Group objavio je da će njegova kancelarija u Londonu (a ima ih svuda po svetu) raditi projekat Opere i baletskog pozorišta Kosova u Prištini.
Objasnili su da će se zgrada sastojati od koncertne dvorane sa kapacitetom od 1.200 mesta, pozorišne dvorane sa 1.000 mesta, recitalne dvorane sa 300 mesta, pozorišne sobe i centra za obrazovanje i konferencije – sve pod jednim krovom. Smešteno uz Palatu mladih i sporta, stadion Fadil Vokrri i Ministarstvo javnih poslova, ovo mesto će doprineti stvaranju dinamičnog novog kulturnog koridora u srcu grada.
Krov kao Xhubletu
„Talasasti krov stvara tečan i pozivajući oblik koji evocira Xhubletu, tradicionalnu narodnu nošnju“, rekao je Bjarke Ingels, osnivač i kreativni direktor, BIG – Bjarke Ingels Group, a prenosi Vogue.
Ideja za izgradnju Pozorišta Opere i Baleta Kosova je od 2006. godine. Naredne godine otvorena su četiri tendera za izgradnju, a 2009. svečano je položen i kamen temeljac. I tu je posao stao. Posle toga je promenjeno mnogo toga pa i lokacija. Marta prošle godine objavljen je konkurs za arhitektonsko rešenje, a sledeća informacija o tome je ova koju je objavio BIG.
Prilikom svakog od pomenutih koraka ka operskoj i baletskoj zgradi, u javnosti i medijima je isticano da Priština nema zgradu u kojoj bi radili muzičari i baletski umetnici a da bi to bilo izuzetno važno po kulturu i imidž grada.
Šetanje zgrade po Beogradu
I Beograd nema zgradu Opere.
Od pre dvadesetak godina do sad bilo je u opciji nekoliko i lokacija i ideja o Operi. Razmišljalo se 2007. godine o mestu gde je Staklenac na Trgu Republike zato što bi to bilo blizu postojeće zgrade Narodnog pozorišta i zgodno za premeštanje tehnike. Zatim, te iste godine je bio aktuelan i Savski amfiteatar, ali je već naredne godine rečeno da je Ušće idealno mesto.
Otvoren je bio i konkurs koji je trebalo da reši u kom delu Parka prijateljstva je najbolje da se zida. Bilo je to 2008. godine.
Tada je planirano da bi nova zgrada Opere trebalo da bude sazidana na 30.000 kvadrata, plus još oko 20.000 kvadrata namenjenog komercijalnim sadržajima, kojima će se zgrada izdržavati. Predviđeno je da budu izgrađene dve sale. Glavna za 1.400 gledalaca i pomoćna za 700 gledalaca, a izgradnja bi trebalo da traje četiri godine. Za idejno rešenje buduće zgrade opere planirano je raspisivanje međunarodnog konkursa koji je prvobitno trebalo da bude raspisan još u februaru prethodne godine.
Najnovija informacija o zgradi Opere je iz prošle godine.
Uoči decembarskih izbora 2023, Aleksandar Vučić je izjavio da su počeli radovi na izgradnji Nacionalne opere i baleta na Novom Beogradu. Precizirao je tada da će gradnja početi 2024. godine. Ana Brnabić je zatim rekla da je to najveći projekat infrastrukture u kulturu u Evropi i da će biti će uloženo 180 miliona evra.
Hala 1 na Sajmu
Međutim, polovinom januara prošle godine kad je najavljivao „Skok u budućnost“ sa Ekspom, Vučić je promenio lokaciju Nacionalne opere i baleta, smestivši ih na Beogradski sajam. „U Hali 1 Beogradskog sajma, koja je zaštićena od države, uradićemo za operu i balet najlepšu moguću scenu, jednu od najlepših u Evropi. A velelepnu koncertnu dvoranu uradićemo tamo između SIV-a i Ušća“, kazao je Vučić.
Foto: PromoBuduća Opera u Beogradu
Nepunih mesec dana kasnije, ministar finansija Siniša Mali je rekao da u Hali 1 neće biti samo jedna Opera, već „čak tri operske scene, opremljene najsavremenijom scenskom tehnikom i izgrađene po najvišim svetskim standardima“.
Pa ipak, u avgustu prošle godine Britanska arhitektonska kompanija Wilkinson Eyre predstavila je planove za revitalizaciju savske obale u Beogradu, među kojima se nalazi i rešenje za Halu 1 Beogradskog sajma a u njoj i rešenje za tri kulturna objekta, maloprodajne prostore i park.
Na postojećem objektu planirane su lagane intervencije koje poštuju njegove jedinstvene arhitektonske karakteristike i ne konkurišu betonskoj kupoli i neobičnom kružnom obliku zgrade, navode britanske arhitekte. Da bi se to postiglo, „Wilkinson Eyre“ se oslonio na tzv. „kutija u kutiji“ rešenje. Novi elementi biće izgrađeni unutar Hale 1 i odvojeni od krova: lirsko pozorište, operska scena i fleksibilna, višenamenska scena, tzv. „crna kutija“.
Foto: PromoUnutrašnjost Hale1
Tragove o raspisivanju javnog, otvorenog, međunarodnog arhitektonskog konkursa za ovaj plan nemoguće je pronaći. To znači da Wilkinson Eyre nije angažovan zato što je stručni žiri ocenio da je projekat njegovih arhitekata najbolji, što bi za ovakvo mesto kao što je Hala 1 bilo jedino ispravno, nego nečijom slobodnom procenom da bi trebalo angažovati baš njih.
Od tada, o Operi u Hali1 niko ne priča. Možda će ova informacija o zidanju Opere u Prištini pogurati i našu stvar. Jer, nije red da nas Priština pretekne.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
U projektu “Arheologija sećanja” fotografišem kuće u jednom kraju Beograda, potom ih monohromatski obrađujem, zatim štampam na glinenim pločicama i kasnije preko toga intervenišem crtežom. Proces izgradnje jednog sveta traje dugo, a mi smo skloni da ga u trenutku srušimo i zamenimo. Ja mislim da ima nešto u tome, u tim kućama... Opstati stotine godina, kao tajna. U tom urbanističkom vrtlogu susreću se razni paradoksi gradnje, kao i nemar u ophođenju prema prirodi koja je ranije tu bila dominantna
Za razliku od svoje supruge, nije potpisao glasovitu Havel-Patočkinu “Povelju 77”, zamjerajući joj da nije dovoljno oštra prema komunističkom režimu, što ga je izoliralo od disidentskih kružoka. Istovremeno se i on sve više udaljavao od kolega po peru, smatrajući kako nema smisla gubiti vrijeme na “jalove” političke akcije, već svoje nezadovoljstvo treba jasno kritički artikulirati u knjigama i drugim publicističkim tekstovima, jer im je doseg i veći i širi
Pisac i kustos svetskog glasa Nikola Burio (1965, Francuska) gostovao je u Beogradu povodom saradnje na katalogu srpskog paviljona na nedavno završenom Venecijanskom bijenalu arhitekture. Srpski paviljon u Veneciji je, pod nazivom Rasplitanje: Novi prostori, predstavio kolosalnu višeslojnu ispletenu površinu koja gotovo levitira u prostoru paviljona i koja se tokom trajanja Bijenala, parajući se, vraća u klupka pređe, kao odraz promišljanja odnosa rada ruke i postupka strukturisanja forme. Polazna tačka grupe autora – D. Ereš, J. Mitrović, I. Pantić, S. Krstć, I. Najdanović, P. Laušević – bila je Beogradska šaka (1963, B. Čolak-Antić), prva robotska bionička šaka na svetu koja je projektovana sa protetičkom namenom
Donald Tramp konačno je do pucanja zavrnuo ruku Aleksandru Vučiću, pa naprednjački režim pred rusofilskim biračkim telom pravi sebi alibi da izbaci Ruse iz NIS-a – ako ne može milom, onda silom
Zet Kušner sigurno razmišlja vredi li sa Vučićem, Jovanovim i drugim ćacijima saditi tikve. Prilikom otimačine Generalštaba ispali su smotana banda koja se u toku pljačke banke bez maski krevelji u kamere i ostavlja na pultu ličene karte
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!