90. Prolećna izložba Udruženja likovnih umetnika Srbije namerno nema kustosku koncepciju zato što su teme njenih radova njena tema, i prostor u kome ih izlažu – Umetnički paviljon „Cvijeta Zuzorić“
Jubilarna, 90. Prolećna izložba Udruženja likovnih umetnika Srbije (ULUS), fokusirana na mogućnost/nemogućnost komunikacije umetničkih sadržaja, predstaviće radove 86 odabranih radova koji su nastali protekle tri godine i nisu izlagani u prostorima ULUS-a, a biće otvorena 16. maja u Umetničkom paviljonu “Cvijeta Zuzorić”, uz uručenje nagrade za životno delo Dragoljubu Raši Todosijeviću.
Izložba nema kustosku koncepciju, namerno. Njena tema su sami radovi, odnosno teme koje oni pokreću, uslovi u kojima nastaju, kao i kontekst manifestacije – istorijat i današnje stanje Paviljona “Cvijeta Zuzorić”, samog ULUS-a, kao i naporima da se u oblasti kulture i umetnosti organizuje i opstane u savremenom društvu i, na kraju krajeva, o samom Umetniku danas i ovde.
Na konkurs je stiglo više od 190 prijava, a radove za izložbu birale su kustoskinje Marija Radoš (Nezavisna umetnička asocijacija Remont) i Jelena Spaić (Fakultet likovnih umetnosti u Beogradu), i umetnica Milica Ružičić (članica Upravnog odbora ULUS-a).
Foto: Arhiva ULUSBeograđanka na Prolećnoj izložbi
Prolećna izložba ULUS-a jedna je od likovnih manifestacija koje se u kontinuitetu održavaju od otvaranja Umetničkog paviljona “Cvijeta Zuzorić” 1929. godine. Karakteristična je po tome što kontinuirano prati promene na vizuelnoj sceni u okviru opšte umetničke klime.
Tema izložbe koja s odnosi na istorijat i današnje stanje paviljona „Cvijeta Zuzorić“ je, reklo bi se, filmična.
Prema arhivskim podacima, u Beogradu je 1922. godine, na predlog Udruženja likovnih umetnika, pisacBranislav Nušićosnovao Društvo prijatelja umetnosti “Cvijeta Zuzorić”. Angažovanjem tog društva 1928. godine, uz podršku Umetničkog odeljenja Ministarstva prosvete, kojim je u tom trenutku Nušić i rukovodio, Beogradska opština dodelila je Društvu plac na Malom Kalemegdanu. Nakon toga započela je izgradnja Umetničkog paviljona, prema nagrađenom nacrtu arhitekte Branislava Kojića, koja je bila finansirana dobrovoljnim doprinosima ljubitelja umetnosti i prijatelja Društva, kao i različitim privatnim inicijativama za prikupljanje sredstava. Najčešći vid prikupljanja sredstava bila je organizacija balova koje je Društvo priređivalo. Najznačajnija sredstva, ipak, obezbeđena su uz pomoć države.
Otvaranjem tog prostora kulture, umetnički život Beograda i Kraljevine Jugoslavije dobio je novo središte.
Od prve godine nastanka Paviljona (1929) ustanovljene su dve velike kolektivne izložbe čija tradicija traje i danas – Prolećna izložba je predstavljala dela jugoslovenskih umetnika, a Jesenja izložba dela beogradskih umetnika. Iako su vremenom menjale koncepciju, te izložbe do danas čuvaju ugled najvažnijih događaja na kulturnoj mapi Beograda i drže autoritet najstarijih izložbi na ovim prostorima.
Jubilarno, 90. izdanje Prolećne izložbe biće otvoreno do 19. juna.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Iznenađuje to što, sasvim oprečno od onoga što se na istom mestu, na Letnjoj pozornici u palićkom parku, moglo videti prethodnih leta, predstavljene filmove odlikuje i u isti kontekst smešta upadljivo odsustvo očiglednije političnosti, dok je polifonija, kulturološka i svetonazorska, na sreću i dalje tu, kao efektna i prikladna “uteha”
Vest je u novom filmu ponudio prilično britku vivisekciju holivudskog sistema vrednosti, uz to uspevajući da sve vreme bude zabavan i, što je veoma važno, ciničan. Gorak je ovo film, lišen iluzija, ali istovremeno pokreće nihilistički polet koji je toliko jak da povremeno može da podseti na optimizam
Gita Serenji: Odlazak u tamu.
Od ubijanja iz samilosti do masovnog ubistva
prevod Nataša Kampmark
Partizanska knjiga, Kulturni centar Novog Sada, 2023.
„U Hrvatsku, na primer, sada dolaze strani radnici od Pakistana pa dalje i budale ih mlate po ulicama, ni ne pitajući se da je taj čovek možda bio lekar u Pakistanu, šta je on trebalo da napusti da bi došao ovde. Sve zato što on izgleda drugačije, zato što ne razmišljamo kako je tim ljudima“, govori u intervjuu za „Vreme“ reditelj filma „Bosanski lonac“ Pavo Marinković
Vulinove laži o Zdravku Ponošu imaju samo jedan cilj. A to je pokušaj režima da se kontrolom nad vlastitom ružnom prošlošću uspostavi kontrola nad budućnošću. Otud i svo to sluđivanje naroda i nasilje nad zdravim razumom
U zajedničkoj akciji BIA, VBA i MUP su uhapsili trojicu „špijuna“ u Valjevu – inženjere zaposlene u „Krušiku“. Za režimsku pljačku u fabrici oružja niko nikada nije priveden
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!