img
Loader
Beograd, -0°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Novi album: Billie Eilish – Hit Me Hard and Soft (Darkroom/Interscope)

Bili Ajdoliš je najveća, nije li?

12. jun 2024, 22:16 Zorica Kojić
foto: promo
Copied

Album protiče pred nama kao impresivna filigranska konstrukcija kojoj nema premca, ali nam se vrlo brzo ukazuje kao pusti Ledeni dvorac u kome živi usamljena princeza. U tom dvorcu kao da više nema života niti uzbuđenja, nego samo dalekih sećanja na njih

Man, am I the greatest
My congratulations
All my love and patience
All my admiration
All the times I waited
For you to want me naked
Made it all look painless
Man, am I the greatest

(Billie Eilish, The Greatest)

Došla su tako neka vremena, što reče La Strada, kad žene preuzimaju kontrolu nad svetskim top listama i muzikom definišu neupitnu supremaciju svog pola/roda. Zašto je to tako? Uz svu opasnost da se spotaknemo o aktuelno značenje neke jedinice novogovora i političku korektnost feminine scene, konstatovaćemo sledeće: osim što su ženstvene i ukras prirode, žene su postale – pravi muškarci! Pardon, preuzele su u potpunosti njihovo mesto, ulogu i odgovornost u industriji zabave, pokazale inicijativu, ambiciju i srčanost, uvele nova pravila i usput demonstrirale ličnu dominaciju u kompletnom vođenju posla. Autorke, producentkinje, frontmenke – ili kojim god hoćete redom – žene su danas gospodarice šou-biznisa, a znate kako kažu – nema biznisa kao što je šou-biznis.

Najpre je Bijonse Nouls krajem marta pokorila svet veličanstvenom zvučnom freskom Cowboy Carter, potom je Tejlor Svift bez blama zauzela u aprilu sve moguće vodeće pozicije tek osrednjim proizvodom The Tortured Poets Department, da bi naposletku Bili Ajliš svojom odvažnošću da sa albumom Hit Me Hard and Soft donekle promaši očekivanu umetničku destinaciju – nedavno potvrdila kako se dame danas ničeg ne ustručavaju, niti se ikog više boje. Pametnom dosta.

Za sve to vreme, teško da je ma kakva vest o izuzetnim muškim pop stvaraocima uopšte zagolicala maštu medija ili naterala mogule globalne estrade da kleče i mole za potpis na ugovoru kojim se nudi apsolutno sve. Ženske izvođačice sada su u poziciji supermodela iz 1990-ih koje su daleko nadmašivale po glamuru, količini novca i čuvenju svoje muške kolege. Tako je ostalo do danas. Vredi razmisliti.

E sad, Bili Ajliš (r. 18. decembra 2001) snimila je – da budemo iskreni – ne baš dobru ploču. To jest, ploča Hit Me Hard and Soft zapravo i nije toliko loša, pesme su, ponaosob gledano, čak veoma lepe i poseduju i dalje jedinstvenu dubinu, karakterističnu za ovu dojučerašnju tinejdžerku, Gremi vunderkindkinju punk spoljašnjosti, zumer poetesu okupanu neonskom pozlatom iz nekog imaginarnog anime crtaća, te najmlađu dvostruku dobitnicu Oskara za originalnu pesmu (filmovi Nije vreme za umiranje iz serijala o Džejmsu Bondu i Barbi) i tako dalje. Međutim, nakon što je preokrenula čitavu planetu naglavačke svojim debijem When We All Fall Asleep, Where Do We Go? (2019), a zatim pojačala ovaj trijumfalni renome luksuznim nastavkom Happier Than Ever (2021), Bili Ajliš odlučila je da pre nekoliko nedelja isporuči i treći studijski album, pomalo kasneći za onim samoustanovljenim tempom od par godina između izlazaka novih ploča, ali očigledno poranivši sa dozrevanjem svoje autentične inspiracije za ovu priliku.

To je jedno. Drugi problem može biti sadržan u svojevrsnoj incestuoznoj kreativnoj vezi sa sopstvenim bratom Finijasom O’Konelom. Dobro, on je bez sumnje sjajan tip, osetljiv muzičar i vispren producent, koji svoju sestricu iskreno voli i poznaje u prste, ali… možda je ipak došlo vreme da ova 22-godišnja devojčica napusti toplo porodično gnezdo i konačno izbrusi svoju autorsku oštricu u direktnom sudaru sa spoljašnjim svetom, odnosno kroz saradnju sa nekim drugim osmišljavačem vlastite “odrasle” karijere. Finijas je isuviše ona i obratno, da bi išta novo i drugačije jedno drugom mogli da pruže. O publici da i ne govorimo.

Kada sa mnogo entuzijazma i poverenja da će uslediti zvuk totalno nepredvidljiv prionete na slušanje albuma Hit Me Hard and Soft – dočeka vas u startu nešto novo, nešto staro, nešto pozajmljeno i nešto plavo. Šalu na stranu, ali nije ni daleko od istine. Treba objasniti da Bili Ajliš dabome “pozajmljuje” isključivo od sebe, na to se odnosi i čitav areal onog “starog” što smo od nje već ranije mogli čuti, dok je “novo” verovatno sadržano upravo u odluci da se pred publiku izađe sa albumom koji nije doteran do perfekcije poput onog prethodnog, a “plavo” bi u prenesenom značenju emaniralo osećanje tuge što provejava kroz brojne pesme na ploči, zaključno sa finalnom Blue. Bili Ajliš oduvek je bila majstor da ulovi najnovije stanje duhova bluesa u generaciji Z kojoj pripada, i na tome joj se ponovo može odati zasluženo priznanje.

Dalje, Ajlišova nenadmašno detektuje sablasni prostor između superzvezde i fanova, čak i ako se ona prva iskreno trudi da pređe u tabor onih drugih, i tako se opet oseti sigurnom u masi vršnjaka i istomišljenika dokazujući da su jedno. Nevolja je samo što Bili jednostavno više ne može da preskoči taj ponor, u tome je kvaka, a i ona postaje i te kako svesna da upravo ova činjenica podriva njen entuzijazam nekadašnje drugarice iz susedstva koja piše pesme u svojoj spavaćoj sobi i pomalo pevuši sa starijim bracom. Bili Ajliš sada je finalistkinja grandiozne tržišne utakmice sa onih par gorepomenutih gladijatorki, kojima nekada obećavajuće Lana del Rej ili Lord ne mogu da priđu ni blizu. Ta bespoštedna bitka, toliko beskrupulozno isplativa, svoje cifre svakodnevno ispisuje u milionima nula širom najčuvenijih muzičkih pozornica. I premda se Ajlišova i dalje trudi da peva intimno kao nekad, ne prestajući da šalje poruku o krhkosti svoje unutrašnje persone, ova već viđena kamerna atmosfera odavno je u njenom slučaju nadglasana sveprisutnim stadionskim hukom Bilinog realnog statusa superstara. To je sada ultimatum postavljen pred nju, ne više pitanje ličnog izbora.

Album zato protiče pred nama kao impresivna filigranska konstrukcija kojoj nema premca, ali nam se vrlo brzo ukazuje kao pusti Ledeni dvorac u kome živi usamljena princeza. U tom dvorcu kao da više nema života niti uzbuđenja, nego samo dalekih sećanja na njih. Što je najčudnije, i same pesme – uprkos zadivljujućem oneobičavanju – počinju da zvuče nekako… konvencionalno, još malo pa skroz obično. A u slučaju Bili Ajliš, to je baš veliki problem.

Međutim, Bili ne bi bila to što jeste – ikona čitavog naraštaja – kad ne bi jednim potezom nadmašila i sebe i svu konkurenciju postavivši iznova sopstveno delo na tron civilizacijske relevantnosti. Njen hit Lunch, koji nam neočekivano eksplodira u lice, golicajući stomak sa vulkanskom eruptivnošću tek otkrivene seksualnosti mlade bele žene i uz revolucionarnu senzualnost što se nije čula na top listama još od dana kad su The Rollling Stones bili istinski važni, nadoknađuje zapravo sve. Bili Ajdoliš najveća je zaista, nije li?

I could eat that girl for lunch
She dances on my tongue
I know it’s just a hunch
But she might be the one

(Billie Eilish, Lunch)

Tagovi:

Bili Ajliš Hit Me Hard and Soft Novi album
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Baština regiona

23.novembar 2025. Robert Čoban

Može i ovako: Bijeljina obnavlja Evangelističku crkvu

Bijeljina planira restauraciju zapuštene nemačke Evangelističke crkve, dajući tako primer drugima u regionu kako se štiti kulturna baština i ako pripada narodu koji više tu ne živi

Inicijativa

22.novembar 2025. Sonja Ćirić

Aleksandar Jovanović Ćuta: Generalštab bi mogao da nas ujedini

Mislim da je Generalštab nešto što bi trebalo da nas ujedini, jer to je posao za sve - kaže Ćuta povodom inicijative da se sudbina ovog kulturnog dobra odluči referendumom

Festival

22.novembar 2025. S. Ć.

Reflektor festival: Da li je Dejtonski sporazum doneo mir

Reflektor je regionalni festival društveno angažovanog pozorišnog izraza, , prestavlja pet predstava o temama rata i mira, odgovarajući na pitanje da li nam je Dejtonski sporazum doneo mir

Narodno pozorište

22.novembar 2025. Sonja Ćirić

Kako Dan Narodnog pozorišta obeležavaju umetnici, a kako njegova uprava

Ovogodišnji Dan Narodnog pozorišta se obeležava kao ni jedan prethodni, bez umetnika na sceni i publike u gledalištu - kažu umetnici. Pa šta – kaže Uprava njihovog pozorišta. Skupština svih Srba u rasejanju im poručuje: sa kulturom izlazimo pred istoriju

Leks specijalis

21.novembar 2025. Sonja Ćirić

Konzervatori Srbije odbijaju da izbrišu Generalštab iz registra kulturnih dobara

Zaposleni u Republičkom i Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture odbijaju da se povinuju zahtevima leks specijalisa i izbrišu kompleks Generalštaba iz Centralnog registra nepokretnih kulturnih dobara Republike Srbije, iako im se preti otkazima. Osim baštine brane i integritet svojih institucija i svoju struku

Komentar
Zamagljeni portret Aleksandra Vučića pred grbom Srbije

Pregled nedelje

Ćaciji protiv Vučića

Zet Kušner sigurno razmišlja vredi li sa Vučićem, Jovanovim i drugim ćacijima saditi tikve. Prilikom otimačine Generalštaba ispali su smotana banda koja se u toku pljačke banke bez maski krevelji u kamere i ostavlja na pultu ličene karte

Filip Švarm

Pregled nedelje

Otac, sin i neljudski režim

Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Filip Švarm

Komentar

Studije srpstva i drugi košmari

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1820
Poslednje izdanje

Dosije Ćacilend

Dijagnoza Vučićeve Srbije Pretplati se
Na mestu gde se lomi društvo

Šesnaest dana štrajka Dijane Hrke

Intervju: Dejan Bursać

Važnija je otvorenost studentskog pokreta od lidera koji mogu da pregovaraju

Energetika

Veliki naftni post

Portret savremenika: Ketrin Konoli

Biografija upornosti i doslednosti

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure