img
Loader
Beograd, 16°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Bioskop: Barbi

Anksiozne lutke i seksualizovani kapitalizam

26. jul 2023, 21:59 Zoran Janković
courtesy warner bros. pictures
Copied

Udario snobizam na kemp, udario hit na autorski nerv...

Priča o onome što nam i na značenjskoj i na kvalitativnoj ravni donosi sada već uveliko potvrđeni letnji hit (zarada je u SAD tokom prvog vikenda stigla već do 155 miliona dolara, a odlično je krenuo i kod nas) Barbi mogla bi da krene od, recimo, osvrta na snobizam. I zaista – snobizam je sveprisutan kad je ova Barbi (i pristup onome što je taj film zbilja i ponudio) u pitanju; snobizam je vidljiv u, naravno, ishitreno neiskrenim reakcijama onih koji odbacuju spoj kvaliteta i repertoarskog hita, ma ko i ma šta da je u pitanju, snobizam je potom vidljiv u przničastoj reakciji na činjenicu da je kraljica indi filma Greta Gervig, nakon sijaset uloga ponajpre u gotovo bezbudžetski mamblkor ostvarenjima, te dve visokoligaške i silno hvaljene i nagrađivane filmske režije (Bubamara i Male žene), izabrala da nas i sebe možebiti zamajava sada filmskom pričom o najčuveniojoj (dečjoj) lutki na svetu svih vremena, snobizma dakako ima i u insistiranju na toj, sva je prilika, lažnoj i prvenstveno marketinškoj oprečnosti Barbi Grete Gervig i Openhajmera Kristofera Nolana, a snobizam je lako uočljiva konstanta i u razmišljanju da se film ipak ne može praviti od ama baš svega što nekome dovoljno dokonom, a u isti mah i na poziciji da svoje maštarije sprovede u delo na nekako uvek više-manje skupoj javi, padne na pamet. Snobizam je, međutim, moguć i u početnim namerama Grete Gervig da novostečene pozicije sopstvene moći makar delimično utroši (možda i dodatno unovči/monetizuje) pričom o Barbi koja se iznenada nađe u kovitlacu njoj isprva mrske identitetske emancipacije, pa još u doba iznova razgoropađene političke korektnosti, gde se, povrh svega drugog, nužna ravnopravnost polova uporno iscrpljuje insistiranjem na birokratskim kvotama i prebrojavanjima. A o snobizmu je znameniti Lešek Kolakovski u svom mikroeseju “Pohvala snobizmu” (esej je deo zbirke Ulaz i izlaz i druga dela opomene i zabave radi, u izboru i prevodu Biserke Rajčić, u izdanju Trećeg trga i Srebrnog drveta) napisao i ove retke: “Snobizam, naravno, nije sredstvo kulturnog stvaralaštva, premda je najmoćnije sredstvo širenja kulture u svim njenim delovima. Smemo da lamentiramo, ako želimo, nad ljudskom prirodom, koja je uboga, iako nam ne nalaže da se zahvaljujući samim čarima savršenstva usavršavamo, već zahvaljujući snobističkom oponašanju”.

I, eto, uz pomoć smernice Lešeka Kolakovskog stižemo do prvog osnova za pohvalu na račun Grete Gervig kao ključne autorke ove istinske ekstravagance (pomenimo tu i njenog partnera i saradnika, koscenaristu konkretno ovog filma – glasovitog američkog sineastu Nou Baumbaha) – njena Barbi nije plod pukog oponašanja tog, kako se na više pogleda činilo, ne previše filmičnog sveta; jednostavno, Barbi u viđenju Grete Gervig nedvojbeno je veoma propulzivna i živopisna satira u kojoj je Matelova lutka poslužila kao okvir za postmoderno poigravanje sa opšteprihvaćenim i ikoničnim delom baštine popularne kulture decenijama i decenijama unazad, a nesmanjenim žarom, evo i ovih dana. Naprosto, Greta Gervig je, ostavimo li po strani posve očekivani pun pogodak najvišeg sjaja u domenu estetizacije i stilizacije, izvojevala možda i najznačajniju bitku – uspela je da ovaj film snažno postavi i do samog kraja održi na temelju upečatljive satire, koja pod znak pitanja, a na podlozi šarma sigurnog letnjeg hita za znatno šire krugove nego što bi se to na nestrpljivija omeravanja tih potencijala ovog filma moglo činiti, stavi dosta toga što žulja sve iole misleće ljude kojima u oči istrajno pada rigidnost koja sada stiže pod krinkom liberalne misli. Pojednostavljeno rečeno – u filmu je sve u jednakoj meri predmet benevolentnog podsmeha – i Wokeovska mahnitost, i rigidnost mačizma koji vreba svaku iole ubedljivu priliku da sa navodnih kolena podigne u biti neugroženi patrijarhat, i konzumerizam koji u svojoj beskrupuloznosti ne mari za finese, barem ne do tačke kada se i to nekako može unovčiti, a isto se odnosi i na samu mitopoetiku o Barbi, Kenu i ostalim neznatnim pratiocima (tu je nepogrešivo osamljeni Alan, a tu i je urnebesno podsećanje na brojne, često i apsurdne i bizarne Matelove pokušaje na polju rebrendinga i usiljenog proširenja ionako tražene ponude).

courtesy warner bros. pictures
…


Dabome, svet jednakog podsmeha ima i može biti shvaćen i kao svet u kome otrovni cinizam caruje i u kome vlada slepilo prema iole tananijim znacima razlikovanja između gorenavedenih i drugih fenomena i problema. Tu na scenu stupa očito jasna i artikulisana svest da Barbi, uz sve postmoderne kozmetike i prateće i srodne narativne akrobatike, ipak mora pokušati da bude upečatljiv i znalački skorojen i upakovan bioskopski hit po meri udarnog dela kinoprikazivačke sezone ponajpre u SAD, a odmah potom i širom sveta. Barbi je tu precizan rad na precizno odabranu i precizno pozicioniranu temu – komedija isprva zabune na pravim mestima prerasta u komediju čiju osnovu čini motiv kulturološkog nesporazuma (to se na prvom mestu odnosi na trvenja između sveta u kome obitava Barbi i realnog/stvarnog sveta u koji Barbi i Ken moraju da se zapute kako bi ispravili pogrešku u uvreženom matriksu i zadržali dodeljene im društvene uloge – i to u obe dimenzije). Poštovanje forme, uključujući tu oprobanu i u Holivudu najmanje stotinu godina unazad kanonizovanu strukturu pripovedanja u tri čina, otvorilo je prostor za ispade koji sežu znatno šire izvan brojnih jezičkih/semantičkih bravura za sladokusce i/ili one koji su i dalje, uprkos svem hajpu i polarizaciji koja je nahrupila znatno pre nego što su (i to na isti dan) Barbi i Openhajmer stigli u bioskope u većem delu planete. Ova filmska Barbi (a prethodile su joj desetine i desetine, ako ne i stotine brzopoteznih animiranih filmova različitih minutaža!) tako funkcioniše i kao zabavna šarenica i kao svojevrstan test relaksiranosti i prijemčivosti za ekstravagantnije i šarenije sa tačke gledišta onih kojima srce bije u ritmu intelektualne natkompenzacije. Tako da tu ima mesta i za autoreferentnost, i za nešto pučkog humora, i za ready–made prozivke tipa “seksualizovani kapitalizam”, “glamurizovana mizoginija”, i za česte pomene depresije, anksioznosti, opsesivno-kompulsivnih poremećaja, od kojih, eto, ne mogu da uteknu ni lutke, fatumski ograničene na plastiku i beslovesnost.

Barbi je možda pokoju svetlosnu godinu daleko od onoga što se samo pre deset i kusur godina očekivalo od Grete Gervig (pa i Noe Baumbaha, koji se ovom Barbi vraća svojim ranim radovima i komediografskom pedigreu s kraja prošlog veka), možda je ovakav film prevelik zalogaj za one koji ne spoznaju da je svakom kanonu (računajući tu i soj sigurnih letnjih kino hitova) svako malo neophodan upadljiv otklon. Barbi, premda je mnogo toga gura upravo u tom smeru, ipak biva inferiornija u odnosu na briljantnu ekranizaciju priče zasnovane na poetici “lego” kockica (filma koji je naprosto bravurozan u svojoj esencijalnoj i vibrantnoj subverzivnosti), ali ima šta da ponudi, te se, kanda, može otići i toliko daleko i ustvrditi da ovaj film, i šarmantan, i inteligentan, te nesporno osoben ne samo u aktuelnoj ponudi, ima moć da bude transformativno gledalačko iskustvo – transformativno u smislu spoznaje mogućnosti uz koje se daju posmatrati repertoarski/velikostudijski filmovi našeg doba, kao i moguće evolucije jednog neupitnog rediteljskog i autorskog dara, te breme feminističkih dilema i trilema današnjice. Sve da i u taj idejni i ideološki boj krenemo sa snažno ušančenih pozicija bigotskog snobizma. Snobizam ume da bude sila, ali šta je snobizam za ovako slasno parče hrabrog kempa?

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

In memoriam

30.avgust 2025. S.Ć.

Preminuo je šef-dirigent Beogradske filharmonije Gabrijel Felc

Preminuo je Gabrijel Felc, koji je prethodnih osam godina bio šef-dirigent Beogradske filharmonije i učinio da ovaj orkestar stupi u novu razvojnu etapu

Staro i novo

29.avgust 2025. S.Ć.

Izložba ikona: Spoj vizantijske tradicije i savremenih traganja

Izložba ikona savremenih autora iz 12 zemalja otkriva da savremeni i vizantijski umetnički pogledi, spojeni, daju nov nivo ove tradicionalne i pre svega crkvene umetnosti

Država i film

29.avgust 2025. Sonja Ćirić

„Vreme“ saznaje: Za srpskog kandidata za Oskara javila se samo dva filma

Selekciona komisija za odabir srpskog kandidata za nagradu Oskar ove godine odlučivaće samo o dva kandidata. Tako nešto se još nikad nije desilo, a govori o opštem bojkotu u kulturi prema pravilima i uslovima koje nameće vlast

Država i film

29.avgust 2025. Sonja Ćirić

Otkazan festival „Sedam veličanstvenih“: Gost u Beogradu više nije bezbedan

Ovog septembra neće biti održani 21. „Sedam veličanstvenih“ zato što, kažu osnivači ovog filmskog festivala Svetlana i Zoran Popović, ne žele da daju legitimitet lažnoj normalnosti, i ne žele da gosti vide Beograd kakav je sad

Muzika

28.avgust 2025. S.Ć.

BEMUS je okupio nacionalne orkestre

Bemus će biti održan po starom, od 16. do 25. oktobra, i prvi put na muzičkoj sceni okupiće nacionalne orkestre Srbije

Komentar

Komentar

Biće izbora, biće krađe, ali od Vučića ništa ne zavisi

Nezamislivo je da građani i studenti priznaju pobedu izvojevanu krađom. A sasvim je izvesno da će da krade. S druge strane da li iko veruje da bi Vučić, ukoliko izgubi izbore, priznao izbore? Naravno da ne bi, ali ovoga puta ne pita se on

Ivan Milenković

Komentar

Vučić piše pisma čitalaca: Dragi Bravo…

Jednog dana, koji nije daleko, Vučić je moći još samo da piše odjeke i reagovanja, u nadi da će ih neko objaviti. Jedino bitno pitanje za društvo u Srbiji jeste: odakle će ih pisati

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Pregled nedelje

Čovek zvani Afera

Vučićev predizborni plan: uterati strahu u kosti policijskim brutalnošću, rasturiti N1 i Novu S, odglumiti za strance spremnost za dijalog, demagoški stvoriti privid bogatijeg života... No, izuzev stvaranja afera, ništa mu ne ide od ruke

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1808
Poslednje izdanje

Predsednik i razgovor

Nema pregovora sa otmičarem Pretplati se
Duboka kriza u Republici Srpskoj

Slučaj građanina Dodika

Intervju: Nenad Tasić, advokat

Politička vlast sprečava krivično gonjenje za nadstrešnicu

Roman

Krici i šaputanja

Intervju: Jelena Lengold

Osluškivanje uglova naših bića

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Povezane vesti

Povodom filma “Barbi”

26.jul Jovana Gligorijević

Snovi u ružičastom i kud se i probudih

“Ona je sve. On je samo Ken”, slogan je sa plakata za film o kultnoj lutki. I zaista, dok smo se igrale barbikama, mogle smo sve, pa čak i da komad toalet-papira smatramo svečanom haljinom. Mogle smo baš sve. A onda smo porasle i zaboravile kako se igra. Ali, tu je film Grete Gervig da nas podseti

Bioskop: Openhajmer

26.jul Đorđe Bajić

Apokalipsa na dugme

Openhajmer je priča o čoveku koji je političarima u ruke predao oružje za masovno uništenje, bombu kakvu svet ranije nije video. Poigravajući se vremenskim tokovima, crno-belom i kolor fotografijom, Nolan polako gradi svoju priču. Trosatno trajanje filma trebalo bi da mu obezbedi dovoljno prostora da kaže i prikaže sve što želi. Ipak, preko dosta toga se samo preleti

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure