U Modernoj galeriji Valjevo, u kojoj su radovi Ljube Popovića, otvorena je izložba njegove ćerke
U Modernoj galeriji Valjevo, koja od početka rada izlaže fantastiku, otvorena je izložba „Ishodište“ Adriane Popović, ćerke arhitekte Nataše Jančić i slikara Ljube Popovića. Adriana živi i stvara u Parizu, po obrazovanju je vajar i geofizičar, profesor je vajarstva i keramike, izlagala je u Francuskoj i drugim zemljama.
U Valjevu su izložene skulpture (iz perioda 2002 – 2022), grafike (2022-2024) i devet slika Ljube Popovića, koje je on poklonio svojoj kćerci.
Rad sa izložbe
U standardno visokokvalitetnom katalogu je tekst francuskog filozofa Žeroma Gofeta, u kome se kaže da su Adrianine skulpture stalno obnovljena zagonetka života u njegovoj moći preobražaja, bilo bi previše jednostano reći da se suočavamo sa sanjarenjem izvajanim u materiji, mimo vidljivog, ona iznad svega vaja naše misli i našu osećajnost… ona istražuje fluidni, ili preobražajni aspekt našeg tela i naših života…
Rad sa izložbe
U istom katalogu je i tekst likovnog kritičara i kolekcionara Dejana Đorića, koji kazuje da ova vešta vajarka uznosi, uzbuđuje i izaziva posmatrača negiranjem tradicionalne ideje skulpture, a da ne napušta tradiciju u njenom najboljem vidu. Nije li ona jedan od poslednjih romantičara evropske likovne scene, romantizma koji dolazi iz budućnosti da izbavi iz sunovrata i apokalipse. Njeno tradicionalno stvaralaštvo podrazumeva dubinu, skulpturu kao geologiju, odnosno geografiju mašte, pokrete u slojevima ljudskog i nadnaravnog, u skulpturi kao magiji, podzemnom govora bića u nebiću…
Adrianu smo pitali, šta za nju znači izlaganje, i kako se oseća, u Galeriji koji je osnovao njen otac, i u kojoj je stalna postavka njegovih slika? Odgovara da je puna emocija, on kao da je prisutan, i posmatra njene skulpture. Tu su njegove slike, na spratu galerije mu je biblioteka, to je vraća na razgovore sa njim o umetnosti i slikarstvu, detinjstvu na ostrvcetu Vrnik kod Dubrovnika, i drugim temama. Na mnogo načina je vezana za ovo mesto…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Čujemo, kao, bila je loša pozorišna sezona u Srbiji i sad se samo to mora govoriti. Ja, recimo, mislim da smo u “Novosadskom” imali dobru sezonu. Zašto prećutati sve što je dobro? Naivno je misliti da ćemo naštetiti vlasti ako govorimo samo o onome što je loše. Ne, njima to dobro dođe. Mislim da je dobro funkcionisanje vrsta dobrog otpora
Ako se rad “Ispovedaonica” nalazi u crkvi, onda prelazi u primenjenu umetnost, u smislu da je neko samo redizajnirao ispovedaonicu. Ako se rad prebaci u galeriju, onda postaje skulptura. Međutim, čak i u galeriji, ljudi su želeli sednu i pričaju međusobno kroz te rupice, da skulpturu zapravo koriste na tradicionalan način. Bilo je redova za ulazak u “Ispovedaonicu”
Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet
Zašto je dekan Milivoj Alanović isti kao šovinisti koji su huškali na ratove devedesetih? Zbog čega režimlije ne smeju ni pred sudiju za prekršaje, a kamoli pred Viši sud? I šta je ključni razlog za Vučićev rat protiv naroda i države
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!