img
Loader
Beograd, 11°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Zoom

Vučića za premijera – Može, ali pod uslovom da ostane i prvi potpredsednik i sve ostalo što već jeste

21. mart 2013, 05:37 Dragoljub Žarković
foto: dragan todorović
Copied

Tomislav Nikolić je stigao do Vatikana mada se, pre neku godinu, svakako pre nego što se probudio sav okupan u evropejskom znoju, istakao kao recenzent dva Šešeljeva uratka naslovljena: "Vatikan glavno Satanino gnezdo" (knjiga 74) i "Rimska kurija večito žedna srpske krvi" (knjiga 75)


Puštanje balona: Radikalna rekonstrukcija

Iz redova SNS-a lansirana je, kao neka vrsta probnog balona, ideja da bi bilo sasvim prirodno da Aleksandar Vučić bude premijer. Iz stranke aktuelnog premijera Ivice Dačića odgovorili su da to ne bi bilo u redu. Da bi jedna stranka objedinila tri najvažnije funkcije u zemlji – premijersku, funkciju predsednika države i predsednika parlamenta – morala bi, tvrde socijalisti, da na izborima ostvari apsolutnu većinu, a to naprednjacima nije pošlo za rukom.

Ivica Dačić, glavom i bradom, do zaključenja ovog broja „Vremena“ o tom načinu rekonstruisanja vlade, o čemu se inače mnogo priča, ništa nije rekao, kao ni Aleksandar Vučić, mada slutim da bi on možda i pristao pod uslovom da ostane i prvi potpredsednik i ministar odbrane i koordinator službi za bezbednost.

Ni takav rasplet događaja nije nemoguć, mada je malo verovatan. Nije teško zamisliti situaciju u kojoj Dačić podnosi ostavku, iz ličnih razloga, suočen, recimo, sa nekom istragom o prošlosti, što ne bi automatski donelo i povlačenje SPS-a iz vladine koalicije.

Recimo čak da bi stranka, u određenim okolnostima, žrtvovala lidera pre nego učešće u vlasti i to bi otvorilo put Vučiću ka formalizovanju moći koju već poseduje. Ne bi to bilo neko čudo neviđeno u situaciji kada je trgovačka sposobnost u partijama nadvladala sve druge poznate oblike političke artikulacije i kada se kao ideološki prepoznatljive stranke pojavljuju samo one s radikalne desnice sklone da svoja saopštenja potpisuju uzvikom „Smrt neprijatelju!“


Da je Bajden znao: Rimski razgovori

Ovde je pamćenje kraće i od zimskog dana i svakakva čuda su mogućna. Eto, na primer, Tomislav Nikolić je stigao do Vatikana da Franji Prvom „čestita na papskom mandatu“, mada se, pre neku godinu, svakako pre nego što se probudio sav okupan u evropejskom znoju, istakao kao recenzent dva Šešeljeva uratka sa pompeznim naslovima: „Vatikan glavno Satanino gnezdo“ (knjiga 74) i „Rimska kurija večito žedna srpske krvi“ (knjiga 75). Niže potpisani recenzent, ispod već pomenutog Nikolića, bio je novopečeni kandidat za premijera – Aleksandar Vučić.

U principu nemam ništa protiv toga da ljudi u svakom trenutku i u svakom pogledu napreduju, što Nikolić i Vučić dokazuju i zbog čega dobijaju aplauze na međunarodnoj sceni, ali mi živimo, kako bih rekao, na domaćoj sceni koja je puna opsena i opasnih iluzija da „kadrovi sve rešavaju“ i gde se olako prelazi preko banalne činjenice da dobri političari nisu baš ljudi bez nekakvog svojstva, da politika nije kostimirana zabava, bal pod maskama.

Strancima te metamorfoze mora da izgledaju smešno. Za njih je to dramolet u kome se posle završnog čina spušta zavesa i oni odlaze na večeru u obližnji restoran, pa kući na počinak. Mi, domaći, ostajemo u sali i nama se zavesa ne spušta, za nas ta predstava nema kraj.

Nešto od toga može se prepoznati i u zahtevu, ideji Andreasa Šokenhova, predstavnika vladajuće nemačke koalicije, koji je, boraveći u Beogradu, nagovestio da bi dobra „vidljiva volja“ oko normalizacije odnosa Beograda i Prištine mogla biti pokazana tako što bi se predsednici ili premijer, usmeno, pred kamerama, obavezali da obe vlade žele da za vreme pregovora o pridruživanju na pravno obavezujući način regulišu normalizaciju.

Ta televizijska novela zgodno bi se uklopila između „Farme“ i „Velikog brata“. Tu bi se čak i žanrovski uklopila jer bi kao u pomenutim šou-programima predstavljala glumatanje života.

Odnekud se veruje da reč u politici mnogo znači, ali, makar to ponekad izgledalo zlurado, javnost mora biti podsećana da su ovi od danas oni od juče i da se moramo pitati šta će biti sutra, kad nam se, recimo, Nikolić vrati iz sataninog gnezda žednog srpske krvi, gde se sreo i sa Džozefom Bajdenom, američkim potpredsednikom, koga je, po sopstvenim rečima, Nikolić upoznao sa stvarnom situacijom oko Kosova jer ovaj nije bio dobro obavešten.


Aleksa o Aleku: Moj Vučiću…

Kod Nikolića ima čak i vedre naivnosti, kao u pomenutom slučaju, u komunikaciji s javnošću, dok je Vučić zauzeo pozu brižnog, starijeg brata nacije…Govori i ponaša se kao da ima problema sa varenjem i to, na televiziji barem, ostavlja pojavno jači utisak od onoga što kaže.

Njegova popularnost je nesporna, ali dobrim delom počiva na indukovanim sadržajima koji se u javnost plasiraju preko udvorištva, s jedne strane, a sa druge širenjem straha i disciplinovanjem saradnika o čemu na stranicama koje slede u intervjuu za „Vreme“ govori Žarko Korać.

Jedan takav primer, o čemu sam već pisao, imali smo i protekle nedelje. U izjavi za javnost u funkciji šefa kabineta, savetnika i jednog od najbližih saradnika prvog potpredsednika Vlade Aleksandra Vučića, Aleksa Jokić (na slici, donji deo leđa) tvrdi da udruženi Beko, Mišković, „mnogi politički lideri koji gube svoju poziciju“ i medijske sluge pokušavaju da ubiju „mog Vučića.“

U intervjuu za „Kurir“ Jokić je još rekao: „Prvi put govorim u javnosti samo zato da bi normalni i pristojni ljudi mogli da znaju šta se stvarno iza svega krije. Oni Vučića ne mogu da pobede, već će na kraju pokušati da mu oduzmu život.“

Nije baš jasno na koji način je Aleksa došao do ovih dramatičnih obaveštajnih podataka i ko ga je ovlastio da ih saopšti u javnosti. Reagovao je Milan Beko, jer je Miroslav Mišković objektivno sprečen.

Beko je ocenio da posle ubistva Đinđića niko nema pravo da ignoriše realnu opasnost za svakog istaknutog pojedinca, ali da su na suprotnoj strani „tabloidno društvo, estradni politički voluntarizam i tabloidni mediji“ koji, prema njegovim rečima, predstavljaju „promotere zakona rulje i najveća su opasnost ukupnoj sigurnosti“.

Umesto da prijavi saznanja „tamo gde treba“, Jokić se obratio javnosti, verovatno verujući da se pokazivanjem očinske brige postižu dve stvari: prvo, sledeći logiku Jokićeve izjave, povećava se bezbednost Aleksandra Vučića, i, drugo, nije loše, posle duge apstinencijalne krize (izazvane odsustvom iz javnog života) podsetiti na sopstveni lik i delo i to u tako delikatnoj situaciji.

Obe stvari su, ukoliko je to tačno, loše po Aleksandra Vučića. Ako ima bande koja bi da ubije Vučića, nju treba pohapsiti, a ne telaliti o tome po medijima, mada nešto verujem da bi ih Aleksa rado pohapsio, onako preventivno i po spisku koji je u dokolici, između šefovanja kabinetom i savetnikovanja, svojeručno sastavio.

Drugo što je loše za Vučića jeste otkrivanje pažljivo skrivane činjenice da je Aleku baš Aleksa šef kabineta, savetnik i jedan od najbližih političkih saradnika. Pitanje je, dakle, kako će „normalni i pristojni ljudi“ reagovati na ovo otvaranje šefovsko, savetničke duše i jeftino politikantstvo i udvorištvo koje Jokić i ne pokušava da prikrije.

Vučić je upitan oko ovog Jokićevog intervjua rekao da Jokićeve reči doživljava kao brigu prijatelja, ali nije ulazio u detalje pažljivo negujući već formiranu strepnju oko njegove bezbednosti, odnosno važnosti.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

01.maj 2026. Filip Švarm

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Filip Švarm
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure