Vojska Srbije pod naprednjačkim režimom djeluje poput kombinacije društva za masovne sletove, skladišta autlet radnje i Vučićeve isturene propagandne brigade. U NATO okruženju, neutralnosti bez pokrića zemlje i suočena sa svađalačkom politikom šefa države u regionu, drugu funkciju i ne može imati.
Naime, besmislenim paradiranjem i prikazima Vučić nastoji da se ogrebe o tradicionalnu popularnost vojske. Odlično mu dođe i za plašenje naroda novim ratovima, ali i u vanjskopolitičkom balasniranju koje plaća bacanjem pare na uvoz oružja bez plana i svrhe. A da bi sve ovo mogao, Vučić je umlatio elementarni integritet i profesionalnu autonomiju armije do mjere da ju je u posljednjih šest godina napustilo 15.000 pripadnika – preostali valjda nemaju kud otići.
Uostalom, položaj i domete Vojske Srbije najbolje ilustrira činjenica da su ministarstvo obrane, jedan za drugim, vodili Vulin, Nebojša Stefanović, Vučević i Bata Gašić.
A sada nešto sasvim drugačije
Aktualna vojna parada u najdužoj političkoj krizi ima i posebnu svrhu. To je zastrašivanje građana i osokoljavanje uvelog naprednjačkog biračkog tijela. Poruka je sljedeća: ako sve omane – a sva je prilika da hoće – Vučić i dalje ima vojsku.
Majke ti?
Nema sumnje da bi nešto ponaprednjačenih kadrova u vojsci koji su napredovali na raketni pogon, stalo u „datom trenutku“ iza svog „vrhovnog komandanta“. U tom pravcu „Kobre“ već imaju zavidan minuli rad. Ali što je sa trupom?
Pa ništa, velika većina bi zabušavala, uzela bolovanje, isparila… Oni su u demontiranoj armiji samo zbog sitnih para. Što bi se reklo, dijele sudbinu opljačkanog i poniženog naroda. Nema u takvoj vojsci snage, a kamoli entuzijazma i volje da postane Vučićeva v.d. hunta.
Republika je u opasnosti
Paradiranje tenkova i artiljerije u zemlji poput Srbije ipak brine. Razlog nisu eventualno zavođenje ratnog stanja ili sukobi sa susjedima. Uprkos zapjenjenoj ratnohuškačkoj retorici i najboljim godinama za vojsku, Vučić je na Palama 1992. nosio civilnu odjeću i stativ za kameru umjesto kalašnjikova, zar ne? Gdje su tada bili Čipuljići?
Srećom po Srbiju, jedno je biti paradero i balansero, a sasvim drugo prihvatanje ličnog rizika. Zato je „biće djela“ u simuliranju hrabrosti i snage. Konkretno: generalske evet-efendije i paradiranje vojske potrebni su Vučićevom režimu radi prikrivanja njihovog razaranja stabilnosti, bezbjednosti i ustavno-pravnog poretka države.
U pitanju je bratimljenje MUP-a sa naprednjačkim batinaškim bandama, brisanje poda u Zaječaru pravomoćnom sudskom presudom, masakriranje prosvjete staljinističkim čistkama, pravljenje rugla od državnih organa, policijske zaštite korupcionaša na čijim je rukama krv šesnaestero osoba u Novom Sadu…
Građani – Republika je u opasnosti. Morate je obraniti. Više nemate što izgubiti.
