Protiv Veljka Belivuka, optuženog za najteža ubojstva i šverc droge, vodi se i odvojeni postupak za pranje novca. U obrani je naveo da su to prihodi iz njegove službe u SNS-u započete 2011. kada ova stranka još nije bila na vlasti.
„Radio sam obezbeđenje za opozicione aktivnosti, lepljenje plakata i deljenje letaka i tražio da mi se obezbede dodatni poslovi“, rekao je Belivuk na sudu.
Dalje je istorija. Od lijepljenja plakata Belivuk je kao naprednjački povjerenik u podzemlju, stigao do teroriziranja navijača Partizana, a odatle do Kavačkog klana, šverca droge i brojnih likvidacija… Njegova banda nije pala zahvaljujući MUP-u Srbije, već policijama Francuske, Belgije i Holandije koje su „provalile“ aplikaciju Skaj, tada omiljeno sredstvo komunikacije kriminalaca.
Naprednjački režim time je ostao bez izbora – morao je uhapsiti svoje čedo.
Vučićevo specijalno oružje
Belivuk je bio na sudskom ročištu 25. marta. Iste noći, u tri ujutro, Kula je doživjela jurnjavu kolima dostojnu Kju-Kluks-Klana u Alabami 1926: naoružani bejzbol palicama i šipkama – a po svoj prilici i vatrenim oružjem – crnokapuljaši su uspjeli stići trojicu studenata. Linč je ipak izostao – momcima iz studentskog pokreta stigla je pomoć drugara.
MUP u Somboru je objavio da su prave „žrtve“ naprednjački crnokapuljaši. Ima li majčinog sina u Srbiji koji u to može povjerovati? Pa upravo su ti batinaši naočigled policije mlatili djevojke, jednoj slomili vilicu, razbili kameru N1, nekažnjeno divljali po u Vrbasu, Beogradu, Novom Sadu, Valjevu… Ma, svugdje gdje ih je SNS slao… Uostalom, zborno mjesto im je i dalje ispod prozora predsjednika Srbije.
Kao nekad Belivuka, režim ih plaća, štiti i koristi u najmračnijim „specijalnim operacijama“ protiv građana Srbije. Oni su danas ključni Vučićev adut na lokalnim izborima u deset sredina koji će se održati 29. marta.
Dosanjani dječački san
Paljevine lokala i automobila u Beogradu, bombe po kafićima, reketiranja i obračuni u podzemlju pokazuju da je u toku sticanje „reputacije“ u podzemlju. Konkretno: ekipe okupljene u Ćacilendu bujaju poput one Belivukove onomad na stadionu JNA. Više nije u pitanju da li će neko zauzeti njegovu poziciju, već samo kada će se to desiti. Rok je kratak. Parcijalni lokalni izbori zato su i takmičenje za najvažniju režimsku bandu na ulicama Srbije.
Ovim je Vučić dosanjao svoj dječaki san – konačno je postao vođa izvitoperenog navijačkog kopa ogrezlog u kriminalu i nasilju. Crnokapuljaši su zaista njegova „familija. Bez fantomki, bejzbol palica i drugog crnokapuljaškog oružja, Vučić više ni u mjesnoj zajednici ne bi mogao opstati na vlasti.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!
